Osobni podaci građna, stanje tekućeg računa, su zaštićeni ustavom. Banke ne smiju nikome odavati, a pogotovo automatski slati, ikakve podatke o našim osobnim financijama. Međutim, do tih je podataka, naravno, moguće doći nekakvim sudskim nalogom, kada bi postojala osnova za kazneni progon.
PU ima uvid u svu našu značajniju imovinu, poput vlasništva nad vozilima i nekretninama, pošto se takve stvari vode pod našim poreznim brojem, Također ima uvid u naše prijavljenje dohotke jer se to vidi iz plaćenih poreza na dohodak. Ako su te dvije stvari u diskrepanciji, onda će PU naprosto zatražiti da pružimo dokaze o porijeklu imovine.
Žiro-računi, dakle poslovni računi, nisu zaštićeni ovako, već je promet po njima dostupan PU.
Treba, međutim, imati na umu da postoje tu mnogi mehanizmi kojih nismo možda svjesni. Recimo, kada se isplaćuje neka veća količina novaca izvan granice, mora se vršiti prijava HNB-u (zbog pranja novca, financiranja terorizma i sl.). Nadalje, ne znamo kakvi su zakoni drugih država, niti u kakvim međunarodnim mrežama razmjene financijskih informacija sudjeluje Hrvatska, itd.
tsereže, ti si moj idol
Daj mi reci, kako samo uspiješ doć do tih podataka iz Zakona? Ja se svaki puta ubijem dok ne dođem do traženog zakona, a i kad dođem, nisam siguran jesam li ga dobro protumačio
Svaka ti čast…
Pa nisam došao do podataka iz zakona. Pošto sam se bio dosta interesirao za zaštitu osobnih podataka, znam da je zaštita osobnih podataka ustavna kategorija. To ti automatski znači da se ne mogu tvoji podaci samo tako dijeliti uokolo, već mora biti utemeljeno u nekom zakonu. A cijela priča oko zaštite osobnih podataka (koja je u Europi prilično važna stvar) bi bila smiješna da postoji zakon temeljem kojeg bi država mogla filati svoja računala tvojim privatnim novčanim transakcijama ili neki službenici samovoljno i slučajno “probirati” te podatke. Već bi mnogi dignuli tu frku.
Međutim, ako tražiš zakon, to je Zakon o kreditnim institucijama, čiji se neslužbeni pročišćeni tekst može naći na HNB-u:
Relevantni je čl. 169. koji izgleda dosta zastrašujuće, ali proizlazi da banke ne mogu automatizmom obaviještavati nikoga, niti o čemu, već postoje institucije (inspektorati, državno odvjetništvo i sl.) koji mogu službeno zatražiti podatke u sklopu svojih postupanja. Naravno, to će se desiti tek ako su na neki drugi način došli do razloga zašto da to traže, jer dok konkretno ne zatraže, nemaju uvid.
Da zaključimo, da li ima poante u prebacivanju npr.1000 dolara mjesečno s Paypal-a na devizni žiro račun pa onda na devizni štedni račun ili prebacivanje s Paypal-a na Payoneer pa onda na devizni štedni račun(fizički konvertiranu gotovinu)?
Dobio sam kratak email od banke, rečeno je da su obvezni dostavljati poreznoj upravi podatke o promjeni stanja na žiro računu, deviznom žiro računu i računu za posebne namjene. Ništa o iznosima.
