Zapravo, može biti - ako bi bilo, spadalo bi pod uvredu, čl. 147. Kaznenog zakona. Isti članak navodi i da počinitelj može biti oslobođen kazne ako je bio izazvan nedoličnim ponašanjem oštećenika.
Kako je @janjicar rekao, doista možda mogu postojati države gdje bi to bilo ozbiljnije kazneno djelo, ne nužno Sjeverna Koreja - primjerice, može se pronaći članak o ljudima koji su u Dubaiju osuđeni zbog psovanja (npr. spominje se Kanađanin koji je prijavljen jer ne navodno nekome više puta rekao upravo “odjebi”, dok je drugi kažnjen s 3 mjeseca zatvora i 600 USD globe jer je rekao “koji kurac…?” kada ga je policajac zgrabio za ruku). Međutim, to bi te trebalo brinuti samo ako bi te Europska Unija izručila takvoj državi temeljem tjeralice ili ako bi nogom zagazio u tu zemlju ili zemlju koja bi te ovoj izručila. Istina, to može biti problem jer čovjek ponekad niti ne mora uopće znati da mu je u nekoj drugoj zemlji bilo suđeno.
Ali mislim da se ipak ne bi trebao opterećivati oko toga.
Što se uvrede kod nas tiče, to je lijep primjer da se vidi kako se u pravnoj znanosti temeljito promišlja o stvarima kojima se pravo bavi, ma kako se trivijalno nešto činilo:
Tko uvrijedi drugoga kažnjava se kazneno djelo uvrede. Kvalificiran oblik kaznenog
djela je uvreda počinjena putem tiska, radija, televizije, pred više osoba , na javnom skupu
ili na drugi način zbog čega je uvreda postala pristupačnom većem broju osoba. Premda
naš Kazneni zakon izbjegava definirati pojam uvrede, već samo propisuje “tko uvrijedi
drugoga, kaznit će se…” , sudska praksa i pravna teorija suglasne su kako je uvreda svako
očitovanje kojim se omalovažava osjećaj osobne vrijednosti ili izražava nepoštovanje ljudskog
dostojanstva druge osobe.
Uvreda je namjerno kazneno djelo protiv časti i ugleda koje se sastoji u izraženom
ili pokazanom omalovažavanju druge osobe ili u nepoštivanju ljudskog dostojanstva.
Sadržaj uvrede je u omalovažavanju, u negativnom sudu o vrijednosti drugoga. To mogu
biti i činjenične tvrdnje, ako nisu neko drugo kazneno djelo, npr., neće se raditi o kleveti,
premda je iznesena neka neistina, ako je to izneseno samo pred oštećenim.
Razlikujemo:
- Uvredu riječima (verbalna iniuria) koja može bit izgovorena ili u pisanoj riječi. Ova
može biti pogrdna- kad počinitelj kao samozvan organ cjelokupnosti u formi suda
koji ne sadrži činjenice, koji nema supstance, na sugestivan način izjavljuje dojam o
ličnosti drugoga. Ili psovka- kad počinitelj u formi suda bez razumnog sadržaja izjavljuje
svoje nepovoljno mišljenje o društvenoj sposobnosti druge osobe.
- Uvreda znacima (simbolična iniuria) koja se izražava znakovima, crtanjem, proizvođenjem
tonova, Radi se o takvim simboličkim činima koji ne moraju po sebi biti uvredljivi,
već se njihov omalovažavajući značaj očituje iz konkretne situacije.
- Uvreda djelom ili tvorna uvreda (realna iniuria) koja postoji kad se ostvaruje djelovanjem
na tijelo uvrijeđenog.
Za postojanje kaznenog djela uvrede mora se ispuniti još nekoliko uvjeta. Uvreda mora
biti priopćena nekom, mora biti upućena određenoj osobi, koja ne mora biti poimenično
spomenuta, ali mora barem toliko označena da se može utvrditi da se uvreda na nju odnosi.
Uvreda postoji kad je uvredljiva izjava upućena onome na koga se uvreda odnosi,
bez obzira je li još netko bio prisutan ili ne, a postoji i onda kad je uvredljiva izjava za
određenu osobu upućena trećoj osobi. Dovoljno je da je uvredljivu izjavu saznala bilo koja
osoba. Za razliku od klevete, dovoljno je da je za uvredu saznala i samo osoba na koju
se odnosi. Dovoljno je da se njom izražava nepoštivanje tuđeg ljudskog dostojanstva. Je
li neka izjava predstavlja uvredu, prosuđuje se po objektivnim kriterijima. Ocjenu donosi
sud uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, osobito javno mnijenje, zatim
običaje sredine u kojoj se djelo dogodilo.
U stavku 3. čl.199. KZ-a predviđena je fakultativna osnova za oslobođenje od kazne u
slučaju retorzije, odnosno ako je uvrijeđeni uvredu uzvratio. Pod retorzijom razumijeva se
vraćanje uvrede uvredom, a u širem smislu obuhvaća i kompenzaciju ili prebijanje. Pod
uzvraćenom uvredom razumijevamo izmjenjivanje uvreda između dvije osobe. Pretpostavka
je da su obje osobe podjednako i uvreditelj i uvrijeđeni. Ne mora se raditi o jednakom
broju protuuvreda, ni da li su uvrede pale izmjeničnim redom. Uvreda ne mora biti smjesta
uzvraćena, na mah. Između uvreda mora postojati misaona veza. Nije potrebno da su
obje uvrede utužene.
Inkriminirana je smo namjerna uvreda. Počinitelj mora biti svjestan uvredljivog sadržaja
svoje izjave, znaka ili djela. Izjava mora biti ozbiljna, jer, ako se smisao i forma izjave očito
ne poklapaju, nema bića djela. Ne zahtjeva se da se objekt uvrede osjeća uvrijeđenim,
subjektivan moment na strani povrijeđenog nije potreban.
– Izvor: Sanja Badrov, Kaznena djela protiv časti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu