Astralne projekcije, okultizam i više od toga

Takav pogled na zlo postavlja jednu pretpostavku koja kaže:

“Zlo je kada biće A čini nešto loše biću B, bez da unaprijeđuje svoju poziciju”.

Takva pretpostavka je vrlo blizu onome što doživljavamo kao zlo…no ipak:

-mi ćemo definirati da je čovjek napravio zlo i kada je naštetio drugom čovjeku bez obzira što je time u velikoj mjeri unaprijedio svoju poziciju. Štoviše, još gore ćemo gledati na takav čin, kada tlačenjem drugoga unaprijediš sebe.
To nas dovodi do sljedeće definicije

“Zlo je kada činiš nekome nešto loše da bi unaprijedio svoju poziciju, koju nisi nužno morao unaprijediti”

To sada već opravdava Lava koji hvata antilopu jer eto mora jesti. No postavlja se pitanje:
“Lavu, zašto ti nebi jeo malo manje?” (Jer kako ćemo definirati ono što nužno mora pojesti za preživljavanje, a ono što pojede iz gušta?)

Tko će suditi što netko zaista mora napraviti?

Zamisli da optužimo lava: "Lavu, mislim da bi se tvoja probava mogla prilagoditi biljnoj prehrani…ajde se ti malo prebaci na travu, a pusti antilope jer zaista nije nužno da ih jedeš"
Lav odgovara: “Ali ja ne znam jesti travu”. Ok, mi prihvaćamo taj argument, jer nam je logično da lav ne može jesti travu.

No kada osuđujemo čovjeka o počinjenom zlu, koliko puta smo se zapitali: “Da li je ta osoba znala drugačije?”

Ako smo svjesni da nije znala drugačije, lako ćemo zaključiti: “Pa mogao si biti bolji u školi, pa bi znao drugačije”.

No i lav je mogao biti bolji u evolucijskim koracima, pa se prilagoditi da jede travu kao sve druge životinje. Hoćemo li njega onda osuditi što ne zna drugačije nego da jede antilope??

O zlu očito sudimo na način da procjenjujemo koliko netko sebi čini prijeko-potrebnu stvar, pa prisiljen time eto unazaduje drugoga.
No o toj prijeko-potrebnoj stvari sudimo totalno subjektivno iz vlastitog iskustva. Isto kao što i zlo možemo jedino subjektivno doživjeti.
Esencije života su (radost, !bol, sex). Dok mi ne možemo trpjeti recimo bol od gladi…te možemo pronaći opravdanje za nečije djelovanje iz razloga što je gladan, to drugo biće recimo ima izražen seksualni nagon…te je to pokretač koji više uvjetuje njegove odluke, nego briga o gladi.
Lav će recimo ubiti/protjerati drugog lava radi prostora. Jel baš nužno morao?
Nije, ali prostor je faktor koji bitno utječe na njegove životne esencije…pa tako i na njegovo ponašanje.

Mi kao društvo smo naravno slični jedni drugima, te smo stvorili jednu zajedničku sliku oko toga što je zlo što nije…ta zajednička slika nas stavlja u iluziju da znamo što je “pravo zlo”, gdje na neki način diskriminiramo one koji sa životnim nagonima više iskaču iz oblikovane norme.
No sve to zajedno ne ukazuje da postoji zlo kao “istinsko zlo”, nego samo objašnjava zašto je nastala prihvatljiva norma koju mi vidimo kao “zlo”.

Da ali to nisu stalne ili univerzalne forme. Ako napraviš neki presjek opče prihvačenih društvenih normativa, od drevnih civilizacija do danas, vidi se ta turboletna dinamika ljudske misli i kako se mijenjala i formirala kroz vrijeme. Zapravo, ne moramo ići tako daleko, sjećamo se npr. pojma bratstva i jedinstva, koji u svoje vrijeme bio ekvivalnet prvog Mojsijevog zakona. Onda su kapitalistički liberali zamijenili tu “apsolutnu putnjau” sa znanosću etike (što god to značilo), Darwinističkom dogmom… pa su se pojavili i kvazi znastvene discipline, poput psihologije i psihijatrije, sa terminima poput empatije, psihopatije itd…Da se čovjek pita; “Tko je tu lud?”

Oni, koji stoljećima forsiraju prastaru ideju Platonovog “idealnog društva” i Res Publicu ili mi, koji intuitivno osjećamo i znamo - da nešto nije u redu. Meni je to sve beživotno, neodrživo i sa vrlo ograničenim rokom trajanja. Zapravo, rok trajanja te ideje je trebao izgoriti zajedno sa Aleksandrijskom knjižnicom, jer taj čin je simbolički značio uništenje starih vrijednosti i rađanja novih, globalnih mjerila vrijednosti ili preciznije rečeno; prvi “Novi svjetski poredak”. Ipak, jebena antička Res Publica je nekako preživjela. Mislim…znam ja kako i zbog čega je preživjela ali razlaganja na temu bi me odvela na ono što danas zovemo “teorijama zavjera”.
Trenutno se prekraja karta svijeta na globalnoj razini; Putin, Euroazijske integracije od kojih Zapad drhti(ako suosjećajno prihvatimo da “zapad”, kao kulturološko-politička cjelina još uvijek postoji).
No, postavlja se pitanje, što nama “smrtnicima” donose te geopolitičke promjene? Još jedan “novi svjetski poredak”, sa novim “mjerilima vrijednosti”?

Pa, kvragu (ili pobogu), zar ljudski um naprosto nije kadar nadvladati binarni, anarhijski sitem “vladar-podanik”, zakon jačega. Ako smo stvorili kvantna računala, čija potencija prelazi 0/1 potencijal, onda smo valjda kadri unipolarnu globalnu situaciju preobraziti, ne u bipolarnu (jer je to također, stvar prošlosti), već u kvantno stanje stvari, kakva priroda uistinu jest.

Zato ja ostajem anarhist i nihilist, jer to su univerzalna stanja, neovisna od vanjskog utjecaja. Kada bi kvantne fizičke fenomene, na neki način implatirali u socijalno-društveni poredak, to bi neminovno, značilo krah bilo kojem društvenom uređenju (normama) ili utjecaju istog u binarnoj koncepciji “dobra i zla”, “vladar-podanik” itd.