Gornji dom Britanskog parlamenta je preporučio da se ukine svako radio-emitiranje TV-signala, dakle da se ugase kanali kojima se prenosi (kod nas nedavno uvedena) digitalna televizija i taj prostor prepusti za potrebe mobilnih mreža.
Prijedlog ide za time da se širokopojasni internet - preko fiksne i mobilne mreže - učvrsti u statusu kao državni strateški resurs koji je izuzetno bitan za gospodarstvo i prosperitet države. Prepuštanjem TV-spektra mobilnoj mreži bi se postigle pristojne brzine i u mobilnom širokopojasnom pristupu i omogućilo više i bolje podatkovne usluge.
S druge strane, kako bi se osigurala obveza da (sada isključivo internetski dostupna) javna televizija (u Britaniji je to BBC i Channel 4, ekvivalenti našem HRT-u) mora biti dostupna uvijek i svakome, bilo bi nužno uvesti zakonski obaveznu minimalnu razinu širokopojasne usluge (brzine i dosega).
Ovo je zanimljiva vijest u svijetlu našeg na brzinu uvedenog sustava fiskalnih blagajni koji zahtjeva konstantnu dostupnost interneta i realnovremenske komunikacije između POS-blagajne u najdubljoj velebitskoj klisuri i servera u Zagrebu. Nijemci, primjerice, tek razmatraju mogućnost uvođenja takvog “online” rješenja fiskalnih blagajni, dok Britanci trenutno ne preporučaju uvođenje minimalne zakonski propisane razine internetske usluge, već smatraju da bi vlada trebala sada razmišljati da bi tako nešto u doglednoj budućnosti moglo postati utemeljeno.
Ne želim ovim opažanjem reći da naša vlada tu trči pred rudo ili da “će stvar sigurno zakazati”, već želim skrenuti pažnju na šizofreničan način na koji mi vršimo strateške pomake: s jedne strane uvodimo sustave koji još ne postoje nigdje u Europi na razini na kojoj se uvode kod nas (CEZIH, pa fiskalne blagajne), a u drugim sustavima radimo prve korake tamo gdje EU već planira i treći (televizija - mi smo tek uveli digitalnu, ostatak EU-a već odavno ima HD signal, koji kod nas nije u planu još 10 godina, a Britanci razmišljaju da će uskoro TV izbaciti iz etera uopće).
Ne postoji jasniji i očigledniji dokaz da su sve strateške odluke kod nas utemeljene na kratkoročnim potrebama, zapravo da se radi o - doslovno - gašenjima vatre. Dakle, pomaci koji su po svojim značajkama i posljedicama strateški se rade kako bi se riješile trenutne krize nastale neorganiziranim i neuspješnim radom trenutno postojećih sustava. To je doslovno kao da kupiš Fiestu i ne mijenjaš ulje, već u trenutku kada se upali crvena lampica, odbacuješ ne samo to vozilo, već i njegovu tehnologiju i odlaziš kupiti električni auto. On će voziti, ali ti još uvijek nisi naučio mijenjati ulje - još gore, misliš da si nabavio vozilo kojem ulje ne treba.