Carina na međunarodni podatkovni promet

Na pomolu ‘carina’ na inozemne internetske portale? - Poslovni dnevnik

Što se tiče te “carine”, ključ priče je dan na kraju članka. U nekoj nedavnoj temi gdje se govorilo (mislim) o kupovini Skypea od Microsofta i cijeni te transakcije, pa sam bio stavio link na izvještaj o kretanjima u telco industriji gdje je pokazan grafikon udjela u tržištu iz kojeg je kristalno bio vidljiv drastičan pad razgovora putem “klasične” telefonije i veliki porast udjela internetske telefonije kakvu pruža Skype.

Očigledno je da bi upravo stavljanjem podatkovnog prometa pod isti model naplate kakav ima telefonski promet jednim potezom pera svi pružatelji internetske telefonije morali dio svojih profita preusmjeriti u telco industriju.

Ovakva pretumbavanja stvarno jesu i uvijek će biti dio preživljavanja i promjena u pojedinim granama industrije. Treba vidjeti čemu će se domisliti, pa kako će na to reagirati oni dijelovi industrije koje će to najviše pogoditi, pa tek onda ići politički sve to interpretirati.

Što se drugog dijela priče tiče, o slobodi interneta – to zapravo pokazuje da internet postaje snažno sredstvo za širenje informacija i koncepata, s ozbiljnim kapacitetom da sruši establišment u autoritarnim silama - primarno Rusiji, jer je Kina koja nikome nije dužna nikakve kredite to odavno riješila. I dokle god je SAD imun na taj efekt (a kao i sve demokratske države, imun je, jer se tamo na vlast ne dolazi uskraćivanjem informacija, već sijanjem vlastitih informacija i poruka), dotle će internet biti sve bolje sredstvo uticaja tih istih demokratskih država prema onima koje to nisu, dakle sve bolje sredstvo za ostvarivanje njihovih interesa. Tako da se ne treba uopće brinuti o tome da će demokratske države ne samo prepustiti kontrolu interneta bilo kome, već će otpor biti pružen i nastojanjima autoritarnijih država da se “isključe” iz takvog interneta (naravno, s većim ili manjim uspjehom, ovisno koliko je tko ovisan o zadržavanju intenzivnih gospodarskih razmjena sa zapadom).

Ali nema sumnje da države poput Kine i Rusije traže uporište za osnivanje snažnog gospodarskog bloka koji će konkurirati ili biti i poželjniji ekonomski oslonac nego je to blok EU-a i SAD-a.