Htio bi napisati ukratko moje iskustvo u pokretanju startupa. Pokrenuo sam projekt prije 2 godine, programirao danima bez da sam izišao van i istražio tržište da vidim što ljudima točno treba, iako sam znao jer sam radio s čovjekom iz te niše. Prije 3 i pol mjeseca sve je to prešlo u startup projekt (nadam se uskoro i tvrtku) jer su mi se pridružila još 2 dečka koja su htjela raditi to. Ja imam 23, oni 24 i 25 godina, klinci s faksa s 0 poslovnog iskustva. Sve što smo znali je kako što bolje prevariti da prođemo ispite da ne moramo učiti i naravno znali smo programirati, jer to volimo. Čak smo osigurali prvu investiciju tu u hrv od 50 000kn (koje još čekamo). Još dok je bio projekt bilo je teško. Barem 10ak ljudi je prošlo kroz taj projekt, ljudi između 23 i 30 godina i nitko se nije zadržao duže od 4 mjeseca. Počnu, upoznaju se sa svime ali onda guraju nešto svoje i to žele provesti prvo pa ovo drugo. Tako da sam 2 godine pokušavao pronaći prave ljude.
Prošli smo natjecanje u Bugarskoj i Crnoj Gori, gdje smo ušli u top 10 startupu ali osim toga ništa. Prijavli smo se na par natjecanja u hrv. ali nigdje nismo prošli, CRANE iz ZGa nas je odbio. Puno zanimljivih drugih startupu smo upoznali koji su prošli puno bolje od nas jer imaju veće tržište (iako i oni imaju problem s akvizicijom korisnika). Mnogi ti startupi su “odgodili svoj projekt” ili prevedno: odustali. No nitko mi nije rekao pravi razlog, često bude: našao sam nešto drugo, zaposlio sam se, nisam našao korisnike, ali glavni razlog po mome je što ne vjeruju dosta čvrsto u to što rade ili nisu fokusirani dovoljno.
Na jako puno načina smo pokušali doći do korisnika, čak smo i uspjeli dobiti 200tinjak korisnika. Otišli u Mađarsku da tamo predstavimo projekt ljudima, da se upoznamo sa tržištem. Prošli kroz ruke sigurno 30ak mentora koji su nam toliko toga rekli, svatko sa svojeg stajališta , bilo je toliko oprećnih i kontradiktornih savjeta da je to nevjerojatno, na nama je bilo da sve isfiltriramo i pronađemo najbolje za nas, što se na kraju svede na: Napravit ćemo onako kako smo mi htjeli uz mala poboljšanja. Zanimljivo je da smo upiknuli u tržište koje nije poznati jako, a nije ni ogromno, no svima je to bilo prvi put da čuju za tako šta. Pitao sam se: kako da uzmem tvoj savjeta kad ništa ne znaš o tome. Ali su nas barem svi dobro zapamtili, toliko da su čak naš startup spomenuli unutar Discussion Panelu na natjecanju u kontekstu haha da ne bi investirali u to jer ne znaju ništa o tome.
Mogao sam odustati od svega milijun puta, isto toliko puta sam imao emocionalne promjene (ko žena neka), malo super, malo loše. Nešto se događa, uvijek nečeg ima u zraku ali je nedefinirano i onda se mora čekati to nešto a u međuvremenu ići dalje i pokušavati nešto. Iako smo osigurali investiciju, sve smo dosad financirali sami, pa sigurno kojih 30 000kn smo potrošili, ako ne i više (s obzirom da smo studenti i želimo se fokusirati da riješimo fax i održimo startup nismo se zapošljavali igdje). Bilo je situacija kada su nas pohvalili, situacija kada su nas popljuvali da ništa ne radimo, da nas nije briga, situacija kada su nam rekli u facu da vjeruju da nećemo uspjeti, situacija kada su rekli da ćemo imati dobar mali biznis. Mentori koji su nam bili dodijeljeni često su odustajali, mnogi su tek na kratko došli savjetovati, bome je bio kaos.
Vjerujemo da znamo kako sve želimo izrealizirati, da imamo plan i ideju (naravno sve se to u hodu mijenja). Znamo kako tržište funkcionira i kako se kreće, upoznati smo sa svime, istražili smo kako radi konkurencija te pokušali napraviti malo drugačije od njih, ali opet se bazirati na tome. No treba vremena, ne može se na brzinu (to smo shvatili jako dobro). Koliko vremena? Ne znamo, vidjet ćemo.
Najbitnije je biti strpljiv i ne odustati brzo. Tko zna, možda bude nešto od toga, a možda ne. No vjerujem da je vrlo bitno biti vezan za startup emocionalno, zbog bilo kojeg razloga jer to je ono bitno što te drži da guraš dalje i pronalaziš nove načine (barem kod mene). Također je bitno prepoznati kad više ne ide, kad si totalno iscrpio sve što si mogao i da je vrijeme da se posvetiš nečemu drugom, ali barem dobiješ jako puno iskustva i naučiš na svojim greškama.
Na kraju ipak treba imati i malo sreće da se sve poklopi kako treba