Ispovijest startupa

Htio bi napisati ukratko moje iskustvo u pokretanju startupa. Pokrenuo sam projekt prije 2 godine, programirao danima bez da sam izišao van i istražio tržište da vidim što ljudima točno treba, iako sam znao jer sam radio s čovjekom iz te niše. Prije 3 i pol mjeseca sve je to prešlo u startup projekt (nadam se uskoro i tvrtku) jer su mi se pridružila još 2 dečka koja su htjela raditi to. Ja imam 23, oni 24 i 25 godina, klinci s faksa s 0 poslovnog iskustva. Sve što smo znali je kako što bolje prevariti da prođemo ispite da ne moramo učiti i naravno znali smo programirati, jer to volimo. Čak smo osigurali prvu investiciju tu u hrv od 50 000kn (koje još čekamo). Još dok je bio projekt bilo je teško. Barem 10ak ljudi je prošlo kroz taj projekt, ljudi između 23 i 30 godina i nitko se nije zadržao duže od 4 mjeseca. Počnu, upoznaju se sa svime ali onda guraju nešto svoje i to žele provesti prvo pa ovo drugo. Tako da sam 2 godine pokušavao pronaći prave ljude.

Prošli smo natjecanje u Bugarskoj i Crnoj Gori, gdje smo ušli u top 10 startupu ali osim toga ništa. Prijavli smo se na par natjecanja u hrv. ali nigdje nismo prošli, CRANE iz ZGa nas je odbio. Puno zanimljivih drugih startupu smo upoznali koji su prošli puno bolje od nas jer imaju veće tržište (iako i oni imaju problem s akvizicijom korisnika). Mnogi ti startupi su “odgodili svoj projekt” ili prevedno: odustali. No nitko mi nije rekao pravi razlog, često bude: našao sam nešto drugo, zaposlio sam se, nisam našao korisnike, ali glavni razlog po mome je što ne vjeruju dosta čvrsto u to što rade ili nisu fokusirani dovoljno.
Na jako puno načina smo pokušali doći do korisnika, čak smo i uspjeli dobiti 200tinjak korisnika. Otišli u Mađarsku da tamo predstavimo projekt ljudima, da se upoznamo sa tržištem. Prošli kroz ruke sigurno 30ak mentora koji su nam toliko toga rekli, svatko sa svojeg stajališta , bilo je toliko oprećnih i kontradiktornih savjeta da je to nevjerojatno, na nama je bilo da sve isfiltriramo i pronađemo najbolje za nas, što se na kraju svede na: Napravit ćemo onako kako smo mi htjeli uz mala poboljšanja. Zanimljivo je da smo upiknuli u tržište koje nije poznati jako, a nije ni ogromno, no svima je to bilo prvi put da čuju za tako šta. Pitao sam se: kako da uzmem tvoj savjeta kad ništa ne znaš o tome. Ali su nas barem svi dobro zapamtili, toliko da su čak naš startup spomenuli unutar Discussion Panelu na natjecanju u kontekstu haha da ne bi investirali u to jer ne znaju ništa o tome.

Mogao sam odustati od svega milijun puta, isto toliko puta sam imao emocionalne promjene (ko žena neka), malo super, malo loše. Nešto se događa, uvijek nečeg ima u zraku ali je nedefinirano i onda se mora čekati to nešto a u međuvremenu ići dalje i pokušavati nešto. Iako smo osigurali investiciju, sve smo dosad financirali sami, pa sigurno kojih 30 000kn smo potrošili, ako ne i više (s obzirom da smo studenti i želimo se fokusirati da riješimo fax i održimo startup nismo se zapošljavali igdje). Bilo je situacija kada su nas pohvalili, situacija kada su nas popljuvali da ništa ne radimo, da nas nije briga, situacija kada su nam rekli u facu da vjeruju da nećemo uspjeti, situacija kada su rekli da ćemo imati dobar mali biznis. Mentori koji su nam bili dodijeljeni često su odustajali, mnogi su tek na kratko došli savjetovati, bome je bio kaos.

Vjerujemo da znamo kako sve želimo izrealizirati, da imamo plan i ideju (naravno sve se to u hodu mijenja). Znamo kako tržište funkcionira i kako se kreće, upoznati smo sa svime, istražili smo kako radi konkurencija te pokušali napraviti malo drugačije od njih, ali opet se bazirati na tome. No treba vremena, ne može se na brzinu (to smo shvatili jako dobro). Koliko vremena? Ne znamo, vidjet ćemo.

Najbitnije je biti strpljiv i ne odustati brzo. Tko zna, možda bude nešto od toga, a možda ne. No vjerujem da je vrlo bitno biti vezan za startup emocionalno, zbog bilo kojeg razloga jer to je ono bitno što te drži da guraš dalje i pronalaziš nove načine (barem kod mene). Također je bitno prepoznati kad više ne ide, kad si totalno iscrpio sve što si mogao i da je vrijeme da se posvetiš nečemu drugom, ali barem dobiješ jako puno iskustva i naučiš na svojim greškama.
Na kraju ipak treba imati i malo sreće da se sve poklopi kako treba :slight_smile:

4 Likeova

…a projekt je? :slight_smile:

1 Like

Ako vas je CRANE odbio (Cvetojevic, Prpic, Barencic …) onda sigurno znaju i zasto … ti ljudi iza sebe imaju respektabilne projekte, firme a i na kraju kapital … i sigurno nisu idioti da ne vide priliku i novac … :slight_smile: Pomoglo bi ako bi dao nesto vise opisa projekta …

Naravno slazem se oni su najbolji poduzetnici u hrvatskoj definitivno. Iskreno ja sam kriv što su me odbili jer sam loše napisao prijavu, samo velim da se to dogodilo kao dio iskustva. Eto cak su i Rimca odbili.
Ma ovo sam napisao eto ako netko drugi radi na startupu pa mozda prepozna da prolazi kroz istu situaciju

1 Like

A projekt ne želiš reći koji je? …i ako da, zašto?

Trbs ovo je baš iskreno napisano sve.

Znam koliko ste uložili i još uvijek ulažete i novaca i znanja i truda u ovo sve.

Iskreno se nadam da ćete uspjeti i još više da će te u što skorije vrijeme dobiti obećanu investiciju.

A čak i ako ovo ne daj Bože ne prođe sa onim drugim ćeš sigurno uspjeti.

1 Like

A čuj, da se to i dogodi, opet si akumlirao poslovno iskustvo, krug ljudi i informacije koje uvijek možeš iskoristiti.

Walt Disney je nekoliko puta zaredom bankrotirao prije uspješne realizacije projekta.

Mislim da je u danješnjem poslovnom svijetu bankrot ili neuspjeh sastavni dio afirmacije businessa bilo koje vrste.
Vatreno krštenje koje svaki startup mora proći.

Oni sa čeličnom voljom idu dalje pa kasnije (kad-tad) beru plodove rada a oni drugi nakon prvog pada odustaju…

2 Likeova

Haha, hvala :wink: ) Nisam mislio da ima nekog poznatog ovdje

Mislim da nije toliko relevantno ovdje, ne pokušavam reklamirati ništa. Osim ako ljude koji čitaju baš zanima

Meni ovaj prvi post malo previše zvuči kao da ovisite o drugima, što će netko reći i hoće li vam dati novac, ako ne daju ništa od toga. Ovo nije sicilijska dolina, malo tko tu dobije novac za neke svoje projekte, ne malo nego gotovo niko pa svi rade nešto. Moj savjet je da iskoristite svoje znanje i novac koji imate a manje očekujete od drugih.

1 Like

misli si reći: silicijska dolina .)

1 Like

To bi trebalo biti ovo ? :smile:

Jucer je taman zavrsio shift split prva nagrada 10 000$ pobjedili brucosi sa foi i drugi sa fera a aplikacija je bila namjenjena prijevozu putnika sa autobusom al sredeno ono potpuno. Sto mislite dal su oni bas tako jako dobri il ih je neko progurao da budu prvi… jel neko sa 20 godina da pobjedi na tome je jako jako rijetko

Uvijek jedno mislim drugo pišem :smile:

@bugi sto mislis na ovaj moj post iznad

Momci koji su pobjedili na shiftu su uspili pokupit sve relevantne kontakt podatke potencijalnih klijenata u SAD-u. Njihov projekt ima sasvim realnu sansu da postane poprilicno profitabilan; pitanje je samo egzekucije.
Osobno sam imao neke druge favorite; spanjolac koji je osvojio drugo mjesto je napravio genijalnu stvar, i po meni je daleko zanimljiviji od ovih koji su pobjedili. Ali nagrade i nisu toliko bitne… 10,000$ za prvo mjesto je nebitno mali novac. Spanjolac je vec uprihodio 1,5 ili 1,7 milijuna dolara investicija ako se dobro sican. Shift je samo prilika da vise ljudi/investitora cuje za projekt.

Nemam pojma iskreno, nisam upućen.

A što pokretanje startupa nije posao? Ti koji počnu nešto raditi i onda odustanu jer se “zaposle” niti ne zaslužuju bolje nego biti zaposleni kod nekoga.

Užasno me iritira stav da treba tražiti posao kod nekoga, a ne stvoriti si ga sam. Tražio sam ga i ja nakon faksa, pa ga i našao i godinama bio rob, iako na dobrom radnom mjestu. Više nikad ne želim raditi za druge i nadam se da neću niti morati.

Svaka čast na trudu i upornosti. Ako ste sigurni da ste dobro istražili tržište, da ste stručni u tome što radite i da imate volje i entuzijazma ne trebaju Vam nikakvi Cvetojevići Prpići i kompanija. Svaka njima čast, ali oni su predatori koji grabe rade svoje koristi, a ne radi toga da nekome pomognu. Suradnja s njima je prodaja duše vragu. Pomognu ti u početku sa malom investicijom, a kada sve stane na svoje noge radi te male investicije doživotno ste im dužni jer je takav ugovor. S njima možeš dobro proći jedino ako projekt propadne.
Nemam ništa osobno protiv njih nego samo jasno govorim da u biznisu ne postoje dobročinitelji koji ne traže ništa za uzvrat.

Gurajte sami, malo po malo, i doći će rezultati. Nema većeg gušta nego kad možeš reći da si sve sam stvorio, bez ičije pomoći.

3 Likeova

@timmy usporedjivati se s Rimcem je malo pretenciozno i pretjerano, zar ne? :slight_smile: Njega nisu odbili zbog lose prijave ili zbog toga sto nema potencijala, vec jer je automobilska industrija sama po sebi specificna i zahtjeva ogromna ulaganja (u milijunima eura) a u HR nema takvih investitora ni kapitala. Cak da je svatko od CRANE-a dao po 100k eura (sto je ogromna lova) rimcu to nebi nista znacilo buduci da njegovo postrojenje danas kosta nekoliko M eura.

@mitok - U pravu si sve sto govoris, ali samo pod uvjetom da imas bogatu mamicu ili taticu koji te financira i ima dubok dzep. Da budemo na cisto i jasno, ja sam za poduzetnistvo, nove ideje i planove, no od neceg se mora zivjeti. Zvali se to startupi ili projekti koji ne spadaju u to, svi oni zahtjevaju ulaganje, trud i zananje, a novac ne pada s neba, od necega se mora zivjeti na kraju krajeva, a put od startupa do profitabilnosti i neke opcenito likvidnosti i sigurnosti je dug i jako neizvjesan. Svima bi preporucio prvo da se zaposle, steknu iskustvo, vide sto ne valja u sustavu, poslovanju, a tek onda pokrenu startup i bace se u biznis. Svi oni koji odmah krenu u startup (pa cak i s mentorima) a nemaju bazicno iskustvo u poslovanju od barem 2-3 godine su u 99% slucajeva osudjeni na propast, bilo to zbog raznih mina u poslovanju popust porezne, svih napmeta, kocenja birokracije ili cisto zbog nelikvidnosti.

Isto tako ovo sto govoris o CRANE-u su ciste budalastine. Sve navedeno je biznis i poslovni model. Istina je da Cvetojevici, Prpici to ne rade sto imaju ogromno srce, na pretek viska vremena i viska para pa dijele okolo. To se radi kao i sve zbog zarade. Od 8 startupa i tipa 8 x 50k ulozenih eura, prema statistikama uspije 2 od 8, i to kad uspije, povrat sredstava i zarada se ocekuje u roku 3-5 godina. Nije to nikakva prodaja duse vragu, vec poslovni model i to jako dobar. Puno manje tu znaci novac, a puno vise poslovna umrezenost, kontakti, savjeti i sve drugo. Pitaj sve ove startupove koji su uspili u ZIP-u, pa ces vidjeti komentare i iskustva.

No da se vratim na bitno … kao sto rekoh, nije to samo lova, tu je puno vise, a nije ni prodaja duse vragu. Ntko ulozi pare u tvoj projekt, vrijeme, znanje i iskustvo i logicno da ocekuje udio. Njihov udio nikad nije veci od 15-20% … prema tome sve je transparentno, legalno i cisto. A ako netko misli da moze uspjeti bez investicije, savjeta i mentorstva, to je isto legitimno i ispravno … no onda je sav rizik na tebi. Ja bih radje ako sam uvjeren 100% u svoj projekt, a on je ogroman i zahtjeva investicije .- uzeo bih investtora i time “podjelio jaja u vise kosara” … svi snose rizik, nisi sam.

CRANE je samo jedna manja (hrvatska) angel investors/venture capital organizacija.
Takvih orgaizacija/skupina u svijetu ima more, kao i specijaliziranih sajtova koji
povezuju startup-ove i anđele investitore/rizični kapital.

Ja sam prije 6-7 godina plasirao poslovni plan (turizam, ugostiteljstvo) na večinu tih sajtova,
sve koje sam našao online i imao sam dosta feedbackova.

Sa jednom angel investors skupinom iz UK sam umalo zaključio ugovore (kupnja hotela, investicija u rangu 1M eura). A onda je sve palo u vodu, jer preko domaćih institucija koje podržavaju razvoj poduzetništva nisam uspio izvući minimalna početna sredstva (poticaje) za osnivanje pravne osobe, točnije komanditnog ili tajnog društva. investitori su htjeli ostati tajni (na šta imaju pravo prema međunarodnom trgovačkom pravu i prema HR Zakonu o trgovačkim društvima).

Trebao sam se pojaviti u Londonu, na sastanku sa investitorima, trebao sam imati osnovanu pravnu osobu, poslovni plan sam imao i trebalo mi je cirka 4000 eura da to sve pokrijem.

Ovi naši nisu htjeli niti čuti, čim sam im spomenuo komanditno/tajno društvo.
Dobar dio njih koji rade u okviru poticaja poduzetništva nisu niti znali kakvi su to
oblici pravnog poslovanja.

Toliko o domaćim poslovnim “poticajima”.

BDW, postoji razlika između modela anđela investitora i rizičnog kapitala.
Po meni, za softverske startupove mi se model rizičnog kapitala čini prikladnijim.
Ponajprije zbog toga što se tu vrte ozbiljnije cifre.

@timmy

Proguglaj malo, potraži te međunarodne sajtove koji spajaju poduzetnike i investitore.
Ima ih dosta ali se ja više ne mogu sjetiti tih lokacija. Objavi projekt na što više
online lokacija i imati ćeš feedbackova 100%. Dosta njih bude i spam ali to možeš
razlučiti.

1 Like

Nikada, s njim se nitko u hrvatskoj ne može usporediti, ni jedan startup. Samo velim da su i s njim napravili grešku. No dobro pustimo CRANE, može se i bez njih.

Nekad je potrebno se zaposliti negdje kako bi se moglo financirati vlastiti startup, pogotovo ako se ne može dobiti investicija,