pa čini mi se da sam baš ja to pisao hahahahha
Istina, ja sam bio 20 dana bez orgazma i spavao 4-5h avg, nikad toliko energije i motivacije nisam imao, cak manje vise neverovatno zbog malo sna, ne znam da li to zavisi od coveka do coveka, ali ako spavam 8h+ tek me onda sve mrzi, 6h je top
2 Likeova
Puno njih tako pokušava protumačiti moja iskustva. No osim što se dobro sjećam što jesam i što nisam čitao… osim toga ako bi i pretpostavili da su te neke spoznaje davno pročitane isplivale … još bi pored toga bilo jako puno slučajnosti koje su se morale poklopiti osim toga. Tako da su to teška nabadanja… al sorkač, to nije ovdje tema. 
Uglavnom no fap je vrhunska stvar. Svima toplo preporučavam.
1 Like
Tako je… puno benefita ima. Nego… jesil nastavio disciplinom, ili si slučajno bio 20 dana bez i onda se vratio “potrošenom” načinu življenja?
Ja bez orgazma vec ihi hi, radim ja, trudim se, cackam svugdje al nece para da ga ebes 
Neko mi je kletvu bacio 
Nemate vi blage veze…
isti slučaj i kod mene, ako spavam 6 sati ujutru ustanem kao ptica … ako produžim do 9-10 nizašta nisam
To je poznato … tijelo dok spava izlučuje neki vrag o kojem isto postaje ovisno. I ako se prijeđe prag, nema šanse da se naspavaš … jer što više spavaš, još više ti se spava. Može tako čovjek doći do krajnosti da spava čitave dane … i da se nikakako ne osjeća naspavan. Dugoročno takvo ponašanje vodi u zagarantiranu depresiju.
Ja sam jednom kao klinac upao u tu zamku… potratio čitavu godinu samo na spavanje… al barem naučio lekciju.
1 Like
Pa bez orgazma garantira povećanje energije koju možemo u nešto usmjeriti. No koliko god da je usmjeravali, ako radimo po krivom planu … ne mora uroditi plodom.
Ti kazes da radis i trudis se… znači imaš pobjedu nad ovim što pokrerač teme kaže da ne može skupiti volju za par efektifnih sati dnevno. Jer volju očito imaš.
A sad, kako do uspijeha uz rad i trud…to je malo druga tema. A i zlatni recept nije baš lako dati. Pogotovo bez uvida tvoje pozicije na kojoj jesi i pozicij na kojoj želiš biti. Jer svaka osoba se u tome razlikuje, a to definira opcije… i te odgovore zato treba pronaći u sebi. Ja bi krenuo sa sljedećim pitanjima koje postavljaš sama sebi:
-
Što uistinu želim raditi? (Ponavljam, ovo pitanje uopće nema veze sa novcem. Ovo je pitanje da pronađeš što ti predstavlja radost. Novac nikada ne smije biti motiv, nego motiv treba biti sve ono što se krije iza ovog pitanja)
Nakon što se rasvjetli odgovor na gornje pitanje… sljedeće dobro pitanje je: -
Kako to mogu raditi, a da od toga zarađujem i novac?
Ako pronađemo ogovor i na ovo pitanje, na konju smo. Primjeti da novac nije ovako postavljen kao glavni motiv, nego je čisto ubačen u priču da naša ideja radosti postane održiva. Da financira sama sebe … znači ona nam je i dalje glavni motiv. A svemir koji bira put radosti i ljubavi… to jako podržava. Jer on jedino i zna ići u tom smjeru. Sve drugo je za njega teško… i zato se na drugim putevima stvaraju otpori…
To bi bila dva glavna pitanja. Ako odgovor nije na prvu jasan u glavi, to može biti iz više razloga:
- odgovor stiže u iskustvenom obliku. Kada usmjeriš fokus na svoja pitanja i tvoja percepcija se logično mijenja. Tako će prva iskustva u tvojoj okolini koja sadrže te odgovore biti drugačije percepirana od tebe koja si to stavila u fokus, nego od nekog drugog. Tako da samo treba zadržati fokus na pitanjima i odgovori će se polako ali sigurno razotkrivati.
No odgovor je već možda u tebi, ti si možda već misaono primila sve što trebaš znati ali se ne usudiš čuti to kao “ispravnu opciju” jer su se u tebi nagomilali strahovi od neuspjeha i nevjerice da bi ti to mogla uspjeti. U tom slučaju, ima još dobrih pitanja.
I treće, ako baš misliš da ti odgovor nikako ne stiže … ova poruka će te preduhitriti i odgovor će se nalaziti već u ovoj poruci, koji kaže: “Pogledaj kako su drugi uspjeli zaraditi na onome što ti pričinjava najveću radost. Ako mogu drugi, nema razloga da nebi mogla i ti”.
Mada je ova kreacija dovoljno svemoguća da ispuni i tvoj naum ako si prva i jedinstvena u svojoj ideji. Tada bi ti štoviše trebalo ići još i lakše. Jer tada sama oblikuješ svoj put i možeš ići gdje god želiš. A dok hodaš nečijom utabanatom stazom, poprilično si uvjetovana da kročiš isto kao i on.
Strahovi
Što se tiče strahova, normalno je da su tu. U tome postoji neki ključ da nas nešto mora privlačiti više od straha koji nas koči… da bi to nešto dobilo validaciju manifestacije. Ko nekakav filter koji pušta/ne pušta realizaciju ideja.
Na strahovima isto tako treba raditi. Za početak je ok pitanje koje možeš postaviti:
Što mi se najgore može desiti ako krenem tim svojim putem?
Kada ti se i ovaj odgovor rasvjetli, znat ćeš jesi li ili nisi spremna to nešto riskirati. Ukoliko jesi… a i dalje ne krećeš … onda imaš problem koji je zapeo u egu ili negdje.
Npr. muškarac želi uletiti djevojki u klubu ili čak u tramvaju i boji se. Ako bi postavio to pitanje sam sebi da što ima izgubiti… i jasno mu je da tu nema ničeg strašnog što mu se može desiti… ali ipak ne sluša svoj unutarnji glas koji ga motivira da uleti curi… i odustaje. To je onda nesklad između unutarnjeg glasa i našeg djelovanja, i taj nesklad mi osjećamo kao “nesretan”. Dok s druge strane ako postignemo sklad da činimo ono što nas unutarnji glas motivira da činimo, to osjećamo kao sreću. (Unatoč možda i ne najboljim ishodima po zamišljenom)
Valja primjetiti da bi muškarac uletio curi u tramvaju…on mora probiti “mentalni kavez” koje mu nameće društvo. Pošto je mentalitet takav da baš ne pričamo previše sa nepoznatima u tramvaju. No kao i sve… tu smo da mijenjamo i mentalitet u onom smjeru koji nam pričinjava radost. Nije lako… ali nije ni zabranjeno.
Uglavnom, ako ostaje strah i nakon što si razjasnila sama sa sobom koji su najgori mogući ishodi…te ako si ih spremna prihvatiti… to onda znači da ne vjeruješ sama sebi. Sumnjaš da postoji još nešto gore što se skriva… općenito bi mogli reći da te pobjeđuje navika koja se nalazi u tvojoj podsvijesti i koja se boji nepoznatoga.
Nema druge nego se onda pobliže upoznati sa svojim učiteljom na nekakvim jednostavnijim idejama i tako povećati povjerenje u njegove naume i ideje.
Slično kao da nas novi učitelj skijanja uvjerava da smo spremni za crveni spust… ne vjerujemo mu, izostaje rada sa njime gdje se izgradilo povjerenje. No ako nam dugogodišnji učitelj kaže da smo spremni za crveni spust koji nas nikada nije izdao sa svojim idejama… možda ga i poslušamo unatoč velikom strahu koji nam taj crveni spust može predstavljati.
Osim toga imati na umu da je taj unutarnji glas više od toga glasa unutra… i kako sve odgovore možemo pronaći unutra, tako mozemo i vani. Forumi su recimo idealna mjesta gdje tom istom glasu možemo postaviti pitanja i dobiti vrijedne smjernice. Isto kao i Google. Sve je to manifestacija od istoga … i kroz sve te manifestacije na nebrojeno načina može doprijeti do nas, kao i mi do njega.
Također su i knjige jako bitne, jer one su doslovice gusta akumulacija tuđeg iskustva…i možemo “nesagledivo” puno lekcija brzo apsorbirati, bez da one moraju proći direktno i kroz naše iskustvo.
1 Like
Slucajno bio 20 dana bez pa nastavio po starom, mada sam nakon toga jos par puta namerno, jer mi je bas trebala energija i motivacija
1 Like
Čak i ako se vratiš starome…možeš to u umjerenoj količini ili “katastofalnoj”.
Isto tako valja imati na umu kada si konstantno nabijen tim “potencijalom” … da se konstantno dešava puno malih situacija koje se vremenom akumuliraju i čine već osjetnu promjenu. Tako da ako si već iskusio tih 20 dana … daj si češće priliku biti taj.
Također možeš saznati što se krije iza 60 ili 90 dana … jer još puno raste taj potencijal prije nego dođe u točku gdje se normalizira. U jednom momentu kao da se tijelo navikne na tu drogu, pa ju počme ignorirati. U tom momentu je čak lakše živjeti i fokusirati se na svakodnevne obaveze… al ja tad presječem pa zavrtim ringišpil isponova, haha.
P.S. inače kad je ta droga u vrhu… postoji opasnost da totalno odljepite. 
Stvari koje sam tada učinio…nema tog alkohola il te droge koje bi me na to natjerale … a ovako sam se iz čistog prirodnog poriva bacio u “vatru” do tad i nezamislivu.
tijelo mora da se odmori… to sto se ti probudis bezvoljan ne znaci da se nisi naspavao koliko treba. Imas faze dubokog i “plitkog” sna. U dubokom snu se odmaras. Ako se probudis tokom faze dubukog sna onda se osjecas lose…
Tokom noci prodjes kroz 2-3 te faze- ako se probudis u dok si u plitkoj fazi onda ti bude lakse iako se nisi naspavao (a hronicna neispavanost ti nanosi veliku stetu dugorocno jer se ne moze nikako nadoknaditi).
Posto vidim da ovdje vecina govori kako se super naspava sa 6 sati, evo, ajmo rec strucnjaka, koji kaze da postoje ljudi kojima je 6 sati dovoljno, al da su takvi 1 u 20,000, ne svaki drugi kao ovdje na forumu
https://www.youtube.com/watch?v=pwaWilO_Pig
Edit- onaj dan na proljece kad se spavanje smanjuje za sat vremena, broj srcanih se poveca (mislim da je info iz istog podcasta) za 300% u odnosu na ostale dane
1 Like
Ne ulazim u to 6-8-9 …kako kome odgovara. Više se osvrćem na one koji spavaju i 12+ sati dnevno, a nikako da se naspavaju… tu je jasno da su navikli tijelo na spavanje i postali ovisni o tome… i onda spavanje traži samo “daj još, daj još…”
Rookie numbers:joy:
1 Like
