Ponekad u zadnje vrijeme imam napade panike i tjeskobe jer nemam društvenog života ni najmanje…Imao sam nekoliko kolega s kojima sam bio dobar no iz određenih razloga se više ne družimo i to traje cca. 2 godine. Imam par osoba s kojima se vidim jedno/dva puta tjedno i to su obično osobe iz društva moje djevojke. Htio bih upoznati nove ljude i izaći iz ovog vrtloga mizerija, panika i tjeskobe, samo ne znam kako?
Živim u malom mjestu blizu Osijeka i radim od kuće što još samo dodatno pogoršava situaciju.
Moj iskren savjet ti je da ovakve stvari ne pises po forumima, ljudi su zli, ismijavat ce te i napravit ludjaka od tebe. Ono sto moras napraviti je dignut dupe s racunala, pocmi vise izlazit i kretati se u drustvu. Nema nis od stajanja kod kuce.
Mislim da ti je uzrok panike i tjeskobe nemogućnost da prihvatiš situaciju u kojoj si se našao (nedostatak društvenog života), a ne to što nemaš društvenog života.
Neki ljudi cijeli život nemaju ni jednog prijatelja pa su zadovoljni, dok drugi ljudi imaju milijon prijatelja pa nisu.
Moj savjet ti je da promijeniš mindset.
Umjesto da razmišljaš negativno (Ala nemam društvenog života, omg, omg, šta ću sad…), fokusiraj se na ciljeve i kako ih možeš postići.
Recimo, dobra ideja bi ti možda bila coworking u Osijeku, ako si jako blizu. Upoznaš kolege s kojima ćeš imati društvene interakcije tijekom posla, a i poslije posla pitaš ih da ostanete na kavi itd.
Hvala svima na odgovorima. @in4hr - znam za to al u ovakoj situaciji nemaš baš puno mjesta za razgovor o tome :). I dječji komentari me ne diraju. @maydayy - može biti, nisam razmišljao o tome na taj način. I istina je da ima ljudi koji imaju sve a nemaju ništa i obrnuto. Ciljeve više/manje postižem bez problema, mada nisu to ciljevi za koje trabju godine rada. I ovo za coworking je super ideja! Svakako ću poslati mail,raspitati se što i kako. @ace - s obzirom da nisam iz Osijeka a posla ima preko glave ( srećom, prekovremeni je plaćen ) tako da ne stignem za sada to. Iako nešto tipa Afrika, stepe i 2 slona nisu uopće loša ideja.
Poslao mail za Inkubator u Osijeku pa će mo vidjeti što i kako i zamolio da objasne što i kako itd. Super je ideja @maydayy, hvala još jednom.
Btw. s promjenom mindset-a se može postići zaista svašta. Najbolji primjer su hare-krishna koji si postave mindset tako da pjevaju na ulici i prose za kruh, a sretniji su od pola živeće civilizacije.
No glad za novim stvarima nam je nametnula evolucija jer inače nebi bilo nikakvih pomaka za novim i boljim, tj. napretkom. No na razini pojedinca ako je ta glad prevelika, onda jbg neće nikad biti zadovoljan u životu sa postignutim. Samo će se stvarati još veći još dalji ciljevi…
Hoćem reći, kontroliranje mindseta je odlična stvar i postoje razne tehnike za to…ali to u globali nije pravilno rješenje problema. Bitno je znati držati mindset u granicama normale …jer pretjerivanje sa prihvaćanjem nije po ničem drugačije od neke droge koju uzmemo pa nas boli k. za sve. A kao takvi, nismo korisni u društvu, iako smo sami sebi dovoljni
A što se tiče prijatelja, i sam sam primjetio da danas više nije lako steći pravog prijatelja. Lako je otići sa nekim na kavu ili organizirati neko druženje, ali to se desi i kao da nije ni bilo. Mislim da je problem u zajedničkim interesima.
Kad smo bili klinci htjeli smo se igrati u parku…i sva djeca koja su dijelila zajedničke interese kroz par godina bi nam postala prijatelji takoreć za doživotno.
Kad smo krenuli u osnovnu školu, opet smo se povezali s nekim iz razreda i stvorili čvrsto prijateljstvo.
Isto se ponovi i u srednjoj školi…pa se isto ponovi i u učeničkom ili studentskom domu…ili na fakultetu.
No ta prijateljstva, koliko god bila čvrsta…i na neki način ostaju i doživotna, ali ne ostaju i aktivna kad nestane zajednički interes. To je malo tužno gledati kako ljudi nestaju iz života…al to je prostor da uvedemo nove
Samo znači treba promjeniti okolinu…i stvoriti priliku zajedničkim interesima. Ne treba puno među ljudima da se povežu kad svakodnevno rade zajedničke stvari.
Na silu ići tražiti društvo,…bez mijenjanja “parametara”…je prilično uzaludno.
nije bas jasno sto je uzrok tome…imas djevojku i posao dakle nemoze se bas reci da si asocijalan skroz…jesi se ranije vise druzio nego sada?.. zasto ti samoca cini tjeskobu?introverti uzivaju u svojem drustvu… jeli u pitanju neki problem koji te muci?
…uvjek mozes raditi vise, steci nove vjestine… ili ozeniti djevojku, naci ljubavnicu i napraviti im par djecice pa nece biti praznog hoda…
…upisi fakultet, uclani se u zbor, sektu, sportski klub ili stranku, volontiraj, idi na iskon chat, …pozovi se sam di te ne zovu…postani lokalni alkos u seoskoj birtiji, zatulumari par puta s novom ekipom i zakotrljace se…otputuj negdje i nikad se ne vrati… imas sto mogucnosti…
…ranije sam uvjek trazio novo drustvo i nisam volio biti sam…na kraju su trebale godine da se rijesim svih prijatelja i sad fino uzivam u miru i tisini…
@bozoou - kontam da se problemu može pristupiti s više načina i gledati ga iz više kuteva. Jasan mi je koncept društva kako prolaziš kor vrtić, školu itd. al mi ne ide u glavu da, pored toliko ljudi s kojima si se svaki dan družio, da sada nemaš nikoga. Podržavam činjenicu da na silu ne možeš ništa postići a da valja. Možda je greška što sam prije par godina rekao da ću rađe biti sam nego okružen ljudima koji ni ne čekaju da okreneš leđa a već bacaju sjekire.
@vladowsky - tako je. Cura je tu, i imamo neke zajedničke ‘prijatelje’ ( njoj us prijatelji, meni ok osobe s kojima se rijetko družim, njeno je društvo ipak i ne volim to ). Što je što sam se riješio ljudi koji mi ne odgovaraju a sa osobama s kojima mi je bilo super više nisu toliko ‘dostupne’ ( žive u gradu, idu na fax itd., imaju novu ekipu ) i glupo mi samo uskočit kod njih ono.
Ja imam prijatelje, al kakve takve…ponekad je bolje biti sam nego s ljudima koji te još više bacaju u depru. Npr. u školi nikad nisam imao neke frendove, otkad sam u srednjoj imao sam jednog frenda i to je to, nitko me nije zvao iz razreda na rođendan i sl.
Zato u slobodno vrijeme to nadoknadim, odem van tu u grad s ekipom, ili u Zagreb i to. Uvijek sam se u određenim društvenim skupinama osjećal viška, npr. zatvore mi krug, ne uključuju me u razgovor i slično.
Tvoj slučaj ne bi trebao biti predmet ismijavanja, bar 10% ljudi ima takve probleme. Al ne smiješ biti predobar prema ljudima, to sigurno. Ja sam bio prema svima dobar i okrenu ti leđa. E dok se naučiš reć ne, onda dobiš i poštovanje, a u protivnom misli svatko da te može zaje*avati.
Idi van s curom, rođacima, poznanicima; nekog ćeš sigurno upoznat, ja svaki put tako. Samo te ne smije biti sram!
Uključi se u teretanu ili nek drugi sport, tamo češ sigurno upoznat nove ljude, čak i da se ne družiš kasnije sa njima, opet tamo možeš izgubiti svaki dan 2 sata pa ostaje manje vremena za depru.
Sve u prirodi postoji u simbiozi…inače je neodrživo, tj nepostoji u tom obliku. Kad neka molekula nebi bila u simbiozi tih atoma, nebi bilo takve molekule…bila bi nekakva drugačija.
Tako i prijatelji…nitko ti nije tu radi tvoje koristi. Svaka simbioza mora dati obostranu korist, a prijateljstvo je samo posljedica te simbioze.
Katkad se čini da nema neke obostrane koristi…ali obostrana korist može biti da je osoba A osobi B oslonac za oslonac za jadanje…ili izvor smijeha i kao takav rješenje za stres.
No ako nema ničega čime osoba A hrani osobu B, i uzajamno da osoba B hrani osobu A …onda neće biti ni povezanost između tog “atoma” A i “atoma” B.
Onda postaje prilično jasno zašto nestaju neki ljudi iz života čim je nestala ta nametnuta veza koja nas je povezivala.
No jedan atom koji izleti iz jedne molekule…dobije nove slobodne kovalentne veze i može se povezati sad s drugim atomima
Odličan savjet…a kad naslažeš i definiciju na tijelo, bit će prostora za simbiozu i sa mnogim ženama. (za svaki slučaj, ako cura utekne xd)
Btw. ovog rješenja se i ja trenutno držim…em dođe zabavno, em upoznaš ljude…em teretana nadoknadi koliko toliko ubitačno sjedenje za računalom…i dalo bi se nabrajati još puno toga
Teretana mi je isto pala na pamet. Svakako bi mi dobro došla :). Za takve neke stvari treba posložit i financijski plan, što neće baš biti lako s obrzirom da treba svaki put putovati do tamo a bus je skoro 50kn.
S vremenom počne popuštati sve to, znalo je toga biti i prije al ono, malo se zabrineš i dobro. U zadnje vrijeme je poprilično jako i zato panika. Kontam od početka 2015. pokrenuti se u društvenom smislu, dati više truda i vremena tome.
Hm, kod mene je postalo nekako ustaljeno za “labilinije” prijatelje kako udju u ozbiljnu vezu od mene se “razvode”. Ranije me to pokadjalo, prijatelji sa kojim sam proveo dosta dosta vremena, ali jedonostavno je išlo tako.
Znao sam da i ja tu griješim ali prave uzrke nisam nalazio. @vladowsky Upao si u isti problem kao i moji drugari. Oni se nisu prestali samnom družiti već i sa dosta ljudi sa kojima su se družili. Kasnije sam primjetio da imaju samo ženine prijatelje ženinu rodbinu itd…
Šta je problem? Dozvolili su djevojkama (sada ženama, neki se već razveli) da misle umjesto njih.
To je dugoročni mehanizam zvani KAVEZ. Sam u to upadaš ogovarajući svoje prijatelje i rodbinu sa curom.
Za sada nije dotle došlo, ja sam kriv za svoju izolaciju. Jesam jednom napravio takvu grešku kada sam imao prvu curu, al sada je problem nešto drugo a ne cura s kojom sam sada. Pa sada gledam to svakako promijeniti u svakom smislu i pogledu.
Cilj koji ostvariš danas, nije cilj, već poslić. Da imaš cilj, gulio bi i rukama i nogama. Teško da bi imao vremena za bilo šta. Jedva da bi imao vremena vidjeti roditelje i djevojku.
Pored djevojke, prijatelj ti ne treba. Vjeruj mi! Uvijek su tu osobe s kojima možeš izaći, družiti se, u kafiću, teretani, nekim centrima i sl. ali to nisu prijatelji. Takvih prijatelja kakve vi zamišljate jednostavno nema, koji će “život dati za vas” i neke slične bajke, kojima su ljudi opsjednuti. Niti bi vi dali svoj život da nekoga tamo, ko vam pa gotovo ništa ne znači, osim ako nije član porodice.
Zacrtaj cilj - > kreni da ga ostvaruješ (korak po korak) -> radi za SEBE, ne za druge ljude (mislim na to da razvijaš neki svoj posao) -> čuvaj što imaš, ne rasipaj -> proširuj posao -> zaruči djevojku -> oženi se -> djeca -> porodična okupljanja i sl.
The End, proš’o ti život.
Ostvario si svoj cilj, radio ono što voliš.
Oženio djevojku koju voliš, imaš djecu za koju živiš, živiš lagodan život.
Uz to sve doći će i hrpa prijatelja, i drugih ljudi, tako da nikad nećeš biti usamljen.
Nove prijatelje (poznanike), ćeš upoznati na tom putu, upoznat’ ćeš dosta ljudi, vidjeti puno toga, osjetiti puno toga, ali sve dok sebi ostaviš dovoljno slobodnog vremena za takvo razmišljanje, ništa nikad od tebe neće biti, niti ćeš ikad išta ostvariti. Ako hoćeš da znaš šta je život, i da živiš, to je porodica, ne prijatelji i poznanici!
Evo ti nekoliko pitanja, pa sebi iskreno odgovori …
Kad si zadnji put ostvario svoj cilj? (ono što tebe ispunjava, sumnjam da si to ispunio.)
Kad si zadnji put iznenadio djevojku, uradio nešto za nu? (ne prestaj to nikad, svaki dan!)
Kad si posljednji put iznenadio roditelje, uradio nešto za njih, sestru, brata, bilo koga iz porodice?
Kad si zadnji put pričao s nekime o pokretanju nekog posla? Zašto to niste uradili? Svako pun izgovora uvijek. NEMA IZGOVORA!
Ako ti se život svodi na hrpu slobodnog vremena, na mišljenje o tome šta bi moglo - kad bi moglo, zašto nikoga nema tu, i hrpu nekih drugih izgovora, ti moj druže ne živiš, ti si samo još jedan piun kojima drugi upravljaju.
) tako da ne stignem za sada to. Iako nešto tipa Afrika, stepe i 2 slona nisu uopće loša ideja.