Imati hrpu para i duplati ulog je ekvivalent ideji da hrpu para ulazes na neki mizerni sitni koeficijent.
Matematički se to dvoje zaista može dovesti u ekvivalenciju 1:1…znaci apsolutno se radi o istoj stvari.
Također u obje situacije se riskira hrpa para da se dobije mizerna dobit i zato se stvara privid sigurne dobiti.
Prva metoda bi teoretski mogla funkcionirati 100% kada bi postojao neograničen kapital…koji ne postoji.
Laik će misliti da je samo dovoljno imati puno novca …no taj novac je svakako moguće izgubiti…bez obzira koliko velik bio. Štoviše, veličina brzo prestaje biti bitna nakon određenog iznosa zbog eksponencijalnog rasta potrebnih uloga…
Uglavnom, ako tvoj frend i uspije poduplati svoju banku, šanse za to su mu identične kao da je ukupnu banku stavio na kvotu dva. Ako izvuče 10% iz banke, isto je mogao i igrati samo jednom kvotu 1.1 …iste bi mu šanse bile. To se zaista može matematički dokazati. Znači, tvoj frend igra onaj koeficijent ekvivalent vremenu koliko dugo će se tako kockati. Svatko može pogoditi kvotu 1.1 …a hoće li pljusnuti prije nego vidi kvotu 2 je samo pitanje sreće.
Ne zove se taj sistem džabe i bankrot sistem. Poželi puno sreće frendu ukoliko igra sa parama koje ne smije izgubiti, jer takvi najčešće u zadnjim trzajima prodaju i pokradu sve što mogu nebi li se možda izvukli… Imao takvi slučaj i u rodbini.
Oprezno s tim…jako oprezno. Samo naizgled siguran sistem.
Btw… Koliko je debel svežanj koji bi se dobio presavijanjem lista papira 50 puta? Neka je list debljine 1/10mm.