Odlazak na rad u drugi kraj

O ovoj temi razmišljam već duže vrijeme a i za nas je prilično česta u svakodnevnim situacijama.
Kako podnjeti rad odlaskom u drugi kraj.
Mislim čitam svoje postove po web socijalnim mrežama i opet isto sranje, opet otišao od kuće i nejde.

Bio radio u ZG, ST, i dok imao cimere bilo mi je OK.
Nije ono nešto da sam socijalna osoba ali opet nešto te udari, želiš malo popričati, želiš znati da nisi sam, i eto tu su (uvijek cimeri bili IT-ovci).

Svaki put kad bih uzeo solo stan nastane sranje. Bio kod psihologa u vezi toga, rekao mi mogu me nakljukati ljekovima. Nisam nikad sebe doživljavao kao slabića, ali jebiga…
I što sad, buđenje u 10h, kljukanje antidepresivima, zatim u 00:00h kljukanje tabletama za spavanje.
To im je plan!?

U zadnji mjesec dana koliko sam solo u ZG-u vidim imao sam i više nego par tema (ne samo ovdje) u kojima pokušavam izbaciti taj teret.

Mislim nije sad nešto neobično, znam puno IT-ovaca sa istim problem, jedan se svađao sa svim nadređenima samo da isprovocira otkaz (rekao sam koji mu je, pa što to radiš, sa nama si normalan a njih provociraš gdje stigneš ), drugi je dva dana izdržao i vratio se kući pa putuje na posao.
A treći je lik za uđbenike, dođe u novo mjesto, socijalno se angažira, radi sve po rasporedu, a svaka tri dana napravi reset sustava da bi mogao zaspati…
Četvrti trošio skoro 30% plaće da bi redovito bio kući.
Peti svako malo traži slobodne dane da se makne…

Mislim dođe mi da se pogledam u zrcalo i da si kažem, stari moj, ali nije to za tebe.
Neznam Vi koji se snalazite, prolazite kroz isto, a da Vam je u redu, recite, podjelite svoje mišljenje…

Bio sam radio i u OS. A tamo si uzeo odmah svoj stan i eto odmah sranje, želim pobjeći odavde…
Mislim, nemojte me krivo shvatiti, nisu ljudi govna vide u kakvoj si situaciji i žele pomoći.
U ST bilo organizirano druženje svaki petak u OS druženje na pivi ali ne ide…
Mislim nije to to…
Nije to tvoj kraj, tvoja sredina, kao što kaže u onoj pjesmi nije to moj block:)
Baš si razmišljao ne čudim se što svaki peti Japanac na antidepresivima, kod njih je to normalno i očekuje se da budeš takav.

Neznam što da kažem nego nije svatko za tako nešto.

Nađi si komada (. )( .) za po doma, druga opcija je totalna asocijalizacija tipa WoW, D3, DotA, LoL i sl.

Kod mene je baš obrnuto, ja jedva čekam da budem sam :slight_smile:

Ali da, s vremena na vrijeme, potrebno je društvo, ja sam s bratom u stanu, pa iako nemamo baš neke razgovore (ja buljim u svoj ekran a on u svoj :slight_smile: ) ipak je drugačije. A i najbolji prijatelj mi je tu na faksu pa se i s njim družim.

Istina, nije za svakoga, možda da poslušaš gornji prijedlog i potražiš curu u gradu di jesi?

e da komad je riješenje ali malo teže do “odgovarajućeg” komada, lako do komada.
razgovarao sam sa kolegom prije godinu i pol i rekao da bez komada ne idem više nikud, e pa otišao, pogodio u sridu:)
pogodio u sridu za sranje…

asocijalizacija ne dolazi u obzir, iako stvrano razmišljam o njoj, nebi bi mi treboa biti problem pošto kužim WWW.
ali previše budala mlati para koji ne kuže WWW a kuže život, pa tako, odustao od toga…

imam klijenta kojeg zavlačim već tjednima, neda mi se raditi, enterpreise store u njemačkoj, ali znaš zašto još uvijek vjeruje u mene, ono što isporučim to radi.
a kolo vode likovi koji neznaju nakucat tri poštene, prodaju maglu, web im je slučajnost…
zato asocijalizacija nema smisla, nemaju likovi pojma a iskorištavati će te gdje stignu jer znaju što radiš.

Koliko imaš godina ak’ se smije pitat?

[quote=“APazinjan”]
Istina, nije za svakoga, možda da poslušaš gornji prijedlog i potražiš curu u gradu di jesi?[/quote]

90-60-90 na overweight lika, brada i cigarete:)… In my dreams. Izgubio sam oko 10-15kg ove godine, još toliko mislim da si nađem komada…
jedem doslovno ništa, tako da barem radim na nečem.
a onda kad ju nađem, onda opet moram biti spreman ju provozat negdje, to barem nebi trebao biti problem, jedino da ne nastupim geekovski:)

jebenih 29g.
to sam rekao i psihologu, imam 29g. i nisam sposoban živjeti sam, mislim jel ima većeg sranja od toga.

Veličina/težina, brada i cigarete nikad nisu bili problem za komade - ima ih raznih :smiley:
Zašto bi bilo sranje imati 29 i ne biti sposoban živjeti “sam” - netko je više za društvo netko nije…
Sport, knjige, izlasci?

[quote=“gorrc”]90-60-90 na overweight lika, brada i cigarete:)… In my dreams. Izgubio sam oko 10-15kg ove godine, još toliko mislim da si nađem komada…
jedem doslovno ništa, tako da barem radim na nečem.
a onda kad ju nađem, onda opet moram biti spreman ju provozat negdje, to barem nebi trebao biti problem, jedino da ne nastupim geekovski:)[/quote]
A čuj, nisam stručnjak sa curama pošto izgubim dar govora kad sam u blizini istih :slight_smile:

Stvarno ne znam, možda da nađeš neki hobi izvan ekrana. Recimo, jogging svaki dan, čujem da se ljudi dobro osjećaju a i pomoglo bi ti oko gubitka težine.

Ja na sreću nemam problema sa težinom iako samo sjedim pred ekranom i jedem garbage svaki dan.

Općenito mislim da podcjenjuju ljudi tu situaciju…
A da i budem filozof možda je to cijena koju trebamo platiti…
100km/h i nešto na slavonskoj ravnci, prije toga do benzinske pa još malo alkohola…
možda je vrijeme da platimo račun!.

možda samo ovaj webmajstor je došao na svoje, došlo mu je vrijeme da plati račun!

Nemoj na negativu.

A ček, ti si sad u Zagrebu zato jer tamo imaš posao? Ne možeš sve troškove pokriti freelancingom od kuće?

[quote=“ePips”]Veličina/težina, brada i cigarete nikad nisu bili problem za komade - ima ih raznih :smiley:
Zašto bi bilo sranje imati 29 i ne biti sposoban živjeti “sam” - netko je više za društvo netko nije…
Sport, knjige, izlasci?[/quote]

Sport, izlazsci, knjige, ja sam totalna sirovina.
Bio sam ti pomoćni građevinski radnik prije weba.
Zamisli moju razinu za njih je to putavanje na Mars:)
Iako ne kažem da intelektualci se ne zabavljaju za mene to je dječji vrtić…

Možda je i to problem sukob između intelektualnog i primitivnog, a ja se našo u sredini…

[quote=“APazinjan”]Nemoj na negativu.

A ček, ti si sad u Zagrebu zato jer tamo imaš posao? Ne možeš sve troškove pokriti freelancingom od kuće?[/quote]

Ma ne sve pokrio par mjeseci unaprijed, kužim to što hoćeš reći, osjetio sam i to, nema većeg sranja…
Sad sam coooliran, sve pokriveno mojim radom, a opet mi je sve sranje.

Mislim da ti onda ne gine žemska, ne vidim drugo riješenje :slight_smile:

Imaš 29 godina, već bi polako trebao misliti na to.

[quote=“APazinjan”]Mislim da ti onda ne gine žemska, ne vidim drugo riješenje :slight_smile:

Imaš 29 godina, već bi polako trebao misliti na to.[/quote]

U pravu si,
Radim na tome izgubio sam barem 10+kg ove godine, razmišljam o izbjeljivanju zubi, malo promjena u garerobi, mislim da je to dosta za ove sofisticirane dame:)

Na kraju vrijeme da shvatim tko zna da OS je hrvatska i da ST je hrvatska i tko dira “svetinju” dirao je OS, dirao je ST jer moja svetinja ne postoji bez toga.
Tako da branitelji svetinje znaju, ili branimo sve, ili ne branimo ništa:) Cool stuff za moto,!
Branimo sve ili ništa!

Ja radim vrlo često od kuće - većinu vremena, i sasvim sigurno osjećam depresivne posljedice, oliti lijenost. Mislio bih da sam lijen, ali poznato mi je da se ljudi koji rade od doma ulijene. Ima tu puno problema, poput separacije posla i osobnog života, (ne)druženja s drugim ljudima (nevažno jesu li to prijatelji), itd. Znači, slični efekti se javljaju.

Međutim, kod mene se ne radi o ozbiljnoj depresiji.

Ali ako si ti depresivan, a vidim da imaš i suicidalne misli (i to na način koji je opasan i po druge), svakako moraš ići na terapiju. To nije nekakva opcija ili predmet za filozofiju. Depresija ima biokemijske uzroke, a ne filozofske. To je opcionalno kao i da se bilo koje drugo narušeno fiziološko zdravstveno stanje pitaš trebaš li terapiju.

Današnji lijekovi koje se dobiva su pravo čudo medicine. Pomažu, ne nose posljedice na normalnu funkcionalnost, ne izazivaju ovisnost. Ne znam koliko si bio na terapiji (a kako kažeš da si bio kod psihologa, čini mi se da nisi bio jako motiviran za taj smjer liječenja, inače ne bi miješao psihijatre i psihologe), ali na terapiji tim lijekovima se mora biti najmanje godinu dana i za najblaža stanja, a ključno je da se terapija ne prekida niti na kratko, ili sve mora ići od početka. Lijekovi, kao i svi lijekovi, su pomoć. Promišljanja depresivnog i nedeprisvnog uma su posve različita, percepcija problema, procjena perspektive – nebo i zemlja. Terapija ima za svrhu dovesti mozak u nedeprisvno stanje, a onda je sve u nadi da će se stvari popraviti u samoj biokemiji. Sve ove druge stvari o kojima promišljaš, koje su socijalnog i psihološkog karaktera, tada postaju, zapravo, dio dugotrajnog procesa oporavka i nastojanja da se zadrži nedepresivno stanje i bez lijekova.

Ali ja bih svakako savjetovao da odeš do liječnika, zatražiš uputnicu za psihijatra (ne psihologa), i s njim dogovoriš terapiju koje ćeš se ozbiljno pridržavati i surađivati s njim da pronađete optimalan izbor pilula za sreću. I sunačni dani će postati malo sunčaniji, a kišni malo svijetliji. :slight_smile:

Moj savjet ti je da ne ides kod doktora i da se ne navlacis na ljekove, to ti je tadnje kaj ti treba, jer onda ce ti oni uvaliti ljekove na koje dobivaju provizije i postat ces ovisan o njima i stalno ces biti kod njih i stalno ces sam pricati o doktorima. Stari mi je doma takav i to sada poprilicno utjece i na mene i ostale ukucane.

Moj savjet je da si poslozis zivot, to bar nije problem ako imas novceka. Sigurno postoji neki sport ili nesto slicno kaj te zanima, npr rekao si skidanje kilaze, kreni s teretanom, ali ne idi tamo samo da vjezbas nego i da upoznas neke ljude i onda polagano druzenje s njima i tako dalje. Onda vidi tipa jel te zanimaju auti, neki posebne marke ili nekog posebnog sporta prikljuci se na forum, oni tjedno imaju mitove, pa se i tu ubacis, a kao 3 opcija ti ostaje upisi faks necega tamo ces uvijek sresti dosta ekipe druzenje i to je to.

Mislim da si problem neces rjesiti doktorima i ljekovima, nego izrazito da si poslozis zivot, to su kao prvo radne navike i vise ljudi s kojima mozes komunicirati, a onda uz to ces pokupiti i neku curu vjerojatno. samo polako :wink:

Mislim da ti lijekovi i psihijatri nisu rješenje.

Trebaš otkloniti uzrok, a očito je da je uzrok to što nisi zadovoljan sa svojom trenutnom situacijom, tj da si nesretan.

Promjena je dio života, ali moraš sam odrediti smjer u kojem želiš ići.

Ako želiš smršaviti moraš promjeniti svoje prehrambene navike i fizičke aktivnosti.

Ako se nekad osjećaš usamljen, nabavi si ljubimca, psa, mačku, koju god životinju voliš. A i kad stalno šećeš psa upoznati ćeš nove ljude koji šeću svoje pse.

Ako nisi zadovoljan svojom radnom okolinom, učini nešto da je prilagodiš svojim potrebama ili u krajnjem slučaju promijeni ako nisi zadovoljan.

I na kraju ako imaš problema sa upoznavanjem žena mogu te naučiti par social engineering stvari koje će ti to olakšat…

Svatko zaslužuje biti sretan, ali treba se malo trgnut i raditi na tome, umjesto čekati da ti ona sama dođe.

Svaki početak je težak, ali kao što stara kineska poslovica kaže i put od 1000 milja počinje s prvim korakom :slight_smile:

Gornji savjeti su indikacija koliko je opasno tražiti savjete po forumima, jer će onaj tko traži potvrdu bilo kojeg svog promišljanja uvijek naći nekoga tko će mu tu potvrdu dati.

Vrlo je štetno osobi koja ima očiglednu depresiju savjetovati da izbjegava liječnike, kao što je opasno savjetovao nekome tko ima upalu pluća da ne ide do liječnika jer će “oni dobiti provizije” i “stalno ćeš se navući”.

Situacija koju Edo_g gore opisuje nvj. ima uzrok u neadekvatnoj terapiji (neangažirani liječnik, pacijent koji ne surađuje, neznanje i nedostatak informacija okoline/obitelji, pa zauzimaju pogrešan stav i osmišljavaju netočna objašnjenja za ono što vide, što je vrlo uobičajeno kod nas kod svih bolesti, npr. visoka smrtnost od srčanih bolesti kod nas je sigurno velikim dijelom uzrokovana time što obitelj i pacijent uopće ne prepoznaju ili ne shvate koliko su ozbiljni neki simptomi) - NHF, Edo, ali ti si naveo primjer, a ja sam uvjeren da se ovdje radi o zdravstvenom stanju, pa moram reći što mislim.


Živjeti sam, imati ili ne imati društvo, imati ili ne imati djevojku - ništa od toga nije “nenormalno” stanje koje bi onda logično uzrokovalo depresiju. Depresija nije karakterna osobina, kao što niti gripa nije karakterna osobina. Savjeti o tome da si depresivna osoba treba “posložiti život” i upućivati je na samopomoć su lijep primjer kako okolina može zajebati čovjeka još više.

Sasvim sigurno da će se autor teme trebati jako angažirati jako i pronaći puno snage, ali upućivati ga da to učini sam i bez pomoći, čak mu otvoreno savjetovati da izbjegava pomoć liječnika, te predstavljati liječnike kao “zamku” koju treba izbjegnuti pokazuje da osoba koja to čini uopće ne razumije što čini.

Ja ozbiljno razmišljam da se uopće ovakve teme zdravstvene naravi zabrane na forumu jer je ozbiljno opasno kada potpuni laici, da ne kažem totalni diletanti, idu savjetovati nekome da izbjegava stručnu, liječničku pomoć i savjet.