tsereg dobro zbori
mislim da bi se na forumima trebale zabrniti teme, kada ljudi pisu drugima analize i savjete kod ozbiljnih fizičkih zdravstvenih problema. Ali ovo je stvar koju on mora sa sobom rješiti, naći neku stvar u zivotu kojug a jos zanima osim ovog sada, jesu li to kucni ljubimci ili je to teretana i vježbanje ili je to nešto treće. Jer će preko toga upoznati istomišljenike imati će tema za razgovor, a stvorit će nova prijateljstva,a to je ono što njemu treba. Sam i to govori da je usamljen jer nema ljudi za komunikaciju, a to je normalno. Znači njegov problem je što on nema jednu osobu pored sebe kojoj moze reci nesto kaj ga muci, ici van druzit se i tako dalje. Znači da mu je rjesenje da nade jednu dvije tri ili osoba koliko mu treba, a to ne moze na ulici vuci ljude za rukav, nego mora na neki naci naci ljude koji misle kao oni.
Što će dobiti kod doktora? Mogući razgovor jednom tjedno ili koliko on bude htio i uz to će dobiti ljekove, koji će ga stalno vezati za bolnicu, a sta tamo moze vidjeti. Pozitivno nista, hrpu bolesnika od kojih mu je dulo vise lose.
Naravno trenutno ga vidim kao osobu koja dode doma s posla i dosadno mu je i to ga cini nesretnim i usamljenim. Ne pricam o osobi koja lezi doma u krevetu i u velikoj ej depresiji da joj se nista neda raditi i pokusala se vec par puta ubiti, nazalost takva osoba se mora okrenuti ljecenju i tu se slazem sa tobom. Ali vidim da on trenutno nije u takvom stanju, jer razumno covijek prica i radi, a takve to osobe ne mogu.
Zato dokototre treba zaboraviti i poraditi na svojem socijalnom žiovtu, jer bi mogao doći do faze da posjeti doktora, a onda će se navući na ljekove i doktora.
Ovo će biti jedna od luđih stvari koji si čuo ali ja vjerujem u stvari koje suicid smatraju velikim grijehom, prevelikim da bi tako nešto prihvatio kao opciju. To je jednostavno zabranjeno!
Žensku imam, ima kila ko i ja, to je sranje…
Volio bih mršavog komada…
Malo sanjam previše…
Otići do teretane, otići trčati, to je pravi put ali to nije magična pilula…
Tsreg je totalno u pravu, potražiti pomoć je rješenje, ali pomoć koja se svodi na kljukanje sa tabletama mi baš i nije neka pomoć.
I da kažemo zašto, jer sam sa 29g. odlučio biti samostalna osoba, zato mi trebaju pilule.
Mislim da ipak ima nešto više od toga u životu.
Što vratim se kući i pilule mi netrebaju, a kad pokušavam živjeti sam trebaju mi.
Nešto tu nevalja…
Overworked možda je to problem.
Netko spomenuo da možda imam financijskih problema, da osjetio sam to sranje, ali trenutačno mogu buljiti u zid do 1.7.2013.
Kako je to biti tjednima na tjesenini, riži i zelju, upoznao sam…
Danas više tu igru ne igram. Nemam minusa, samo debit.
Do kasnog ljeta ljeta sam pokrio sve račune… I to nije nešto ali za mene je puno…
Možda taj presing koji sam sebi nametnuo je u određenom trenutku postao previše…
Opet u temi previše previše pričam o sebi, želio sam da tema bude za one koje su otišli od svojeg gnjezda.
Nezz zašto vam je problem to. Znao sam da odem na sedmicu-dvije od kuce zbog posla i nije bilo nikakavih problema. Mozda jedino sto mi je nedostajalo je bilo kuhinja od stare. Ali pronađes kakav stan, radiš, upoznas drustvo novi i sve normala. Za vikend odes kuci i to je to
BTW ako zelis mrsaviju curu zasto njoj nekazes da onda skupa krenete ici u teretanu i trcati?
[quote=“tsereg”]Gornji savjeti su indikacija koliko je opasno tražiti savjete po forumima, jer će onaj tko traži potvrdu bilo kojeg svog promišljanja uvijek naći nekoga tko će mu tu potvrdu dati.
Vrlo je štetno osobi koja ima očiglednu depresiju savjetovati da izbjegava liječnike, kao što je opasno savjetovao nekome tko ima upalu pluća da ne ide do liječnika jer će “oni dobiti provizije” i “stalno ćeš se navući”.
Situacija koju Edo_g gore opisuje nvj. ima uzrok u neadekvatnoj terapiji (neangažirani liječnik, pacijent koji ne surađuje, neznanje i nedostatak informacija okoline/obitelji, pa zauzimaju pogrešan stav i osmišljavaju netočna objašnjenja za ono što vide, što je vrlo uobičajeno kod nas kod svih bolesti, npr. visoka smrtnost od srčanih bolesti kod nas je sigurno velikim dijelom uzrokovana time što obitelj i pacijent uopće ne prepoznaju ili ne shvate koliko su ozbiljni neki simptomi) - NHF, Edo, ali ti si naveo primjer, a ja sam uvjeren da se ovdje radi o zdravstvenom stanju, pa moram reći što mislim.
Živjeti sam, imati ili ne imati društvo, imati ili ne imati djevojku - ništa od toga nije “nenormalno” stanje koje bi onda logično uzrokovalo depresiju. Depresija nije karakterna osobina, kao što niti gripa nije karakterna osobina. Savjeti o tome da si depresivna osoba treba “posložiti život” i upućivati je na samopomoć su lijep primjer kako okolina može zajebati čovjeka još više.
Sasvim sigurno da će se autor teme trebati jako angažirati jako i pronaći puno snage, ali upućivati ga da to učini sam i bez pomoći, čak mu otvoreno savjetovati da izbjegava pomoć liječnika, te predstavljati liječnike kao “zamku” koju treba izbjegnuti pokazuje da osoba koja to čini uopće ne razumije što čini.
–
Ja ozbiljno razmišljam da se uopće ovakve teme zdravstvene naravi zabrane na forumu jer je ozbiljno opasno kada potpuni laici, da ne kažem totalni diletanti, idu savjetovati nekome da izbjegava stručnu, liječničku pomoć i savjet.[/quote]
Ako si pod “gornje savjete” mislio na moj post, ja nisam rekao da treba izbjegavati stručnu, liječničku pomoć, već sam rekao svoje mišljenje da psihijatri i lijekovi nisu rješenje.
A neznam što je opasno u savjetu da ako želiš smršaviti trebaš promjeniti prehrambene navike i fizičku aktivnost i slično???
Naravno ako netko pita za mišljenje ostalih dobiti će od 100 ljudi 100 različitih mišljenja i savjeta, a na njemu je da sam odluči što će i kako će.
Slažem se, iako je često ljudima vrlo teško objasnit i najosnovnije stvari. Znam pojedince koji su kojekakvim šamanima, vračarama i skidačima magija platili tisuće eura za “terapije” po receptu vidovitog Milana. Liječnička etika koja je praktički izumrla isto dako doljeva ulje na vatru nepovjerenja prema medicini. Zlouporaba ljekova također, osobno si nemogu zamisliti da trpim npr. glavobolju čitav dan, 1-2 ketonala i stvar rješena u 15min.
Pogle si trenutno aktualnog Zvjezdana Linića, da se kladimo da će se okrenut modernoj medicini i njenim metodama a da će apsolutno ignorirat savjet majke tereze da trpi bol i ne uzima ljekove jer je tako bliže isusu, moš si mislit. Čak da ironija bude veća, mislim da će u maniri ministra zdravstva Hebranga potražiti stručnu liječničku pomoć u švicarskoj ili SAD-u, zemljo otvori se…
:dolje:
@gorrc
A gle, moja dijagnoza, diletantska naravno ali u dobrom duhu je da te uhvatila tjeskoba koja traje nekoliko dana i obično se javlja početkom godine, 1-2 mjesec ali može i malo kasnije, osobno sam imao sličnu stvar prije 2 godine i znam koliko je teško ali će proć, sad idu lijepi sunčani i dugi dani… sam da se rebootaš i sve ok.
:gubise:
bio sam u sličnoj situaciji.
čovjek misli da je jak psihički, sve super, ode od kuće u drugi grad, sam je u stanu, često razmišlja o svemu.
i što se desi.
počnu te hvatati čudne misli i počinješ brinuti o svemu, o poslu o svemu.
odeš kod psihijatra, dobiješ antidepresive koje piješ koliko sam vidio 6-8 mjeseci.
posjeti psihijatra, nemoj se brinuti o svačemu nevažnome, odi na zrak se šetati, uzmi bicikl i vozi.
svaki dan 1 sat vremana na zraku i bude ti bolje.
uzmi si nešto što te zanima to radi, da te to drži stabilnim.
Prvo je bitno znati da je psihijatar doktor. Odnosno, želim reći kako kada polomiš nogu ideš na traumatologiju, kad te boli zub ili imaš problem sa zubima ideš kod stomatologa, a kad imaš psihičkih problema ideš kod psihijatra. Ja sam imao izrazito stresnu situaciju i nisam mogao normalno funkcionirati (u biti uopće nisam mogao funkcionirati) i bez razmišljanja otišao sam kod psihijatra. Tri posjeta, tablete za smirenje, par promjena u životu i sve je ok. Mnogi se plaše psihijatra jer smatraju kako ih odlazak psihijatru obilježava kao luđake, što je totalna glupost.
I ja sam se preselio u drugi grad, štoviše, u drugu državu. Ok, nisam imao problem kao gorcc, ali svakako sam imao krize.
Prvo i osnovno, promjene u takvom stanju su nužne.
Međutim jedina prava osoba koja može dati adekvatan savjet je psihijatar koji će te poslušati, shvatiti tvoju situaciju, probleme i brige, i shodno tome te savjetovati i pomoći.
Ja bih na tvom mjestu svakako otišao kod psihijatra.
A što se tiče ženske, ako želiš mršavu, sprečava te samo tvoja glava, ne debljina, ne izgled niti brada niti cigarete. Vjeruj mi, dobro znam šta pričam
Jedno vrijeme sam i ja smatrao kako su sve one zgodne “van moje lige”. Dok mi moj tadašnji poslovni partner (od kojih 60 godina) nije popljuvao i rekao da nijedna ženska nije van moje lige, nego je problem što ih stavljam na pijadestal bez da sam uopće razgovarao sa njima. Bio je u pravu. Ja imam 105 kg, žena mi ima 58 kila (kad smo se upoznali imao sam 90, a ona 48).
Uvijek je stvar u glavi, i sa ženskama, i sa stresom, i sa poslom, i sa depresijom.
Glavu gore.
Znaš šta sam si ja napravio nakon par godina mukotrpnog rada za računalom od doma? Nagradio sam se Audijem A6 2.6 quattro. I sad sam svaki vikend na cesti, svaku nedjelju ga lickam (danas ću poslije ručka) i divim se kako sam dobar i kako se na kraju isplatilo, i naravno, kako je život lijep kad voziš i posjeduješ lijep auto.
Počasti se, sam sebi daj skupu nagradu kao potvrdu za posao i vrijeme koje radiš. Nakon toga, sve drugačije izgleda i sve dobije svoj smisao. Budi jednom neodgovoran prema novcu, odgovaraj samo sebi. A ako treba za to, popij i koju tabletu, neće te ubit, i ja sam ih pio…
Potpuno se slažem s forumašima dmitrecic i tsereg, a u jednom manjem dijelu i s nekim drugima. Ono što je važno znati - psihijatri tj. lijekovi nisu bauk, nisu za slabiće i slična primitivna razmišljanja. Ne, nisam na lijekovima niti sam bio, no to uopće ne mjenja moj pogled na to. Kako je netko već spomenuo, stvar je u moždanoj kemiji, neurotransmiterima kojih ima više vrsta te se njihov proremećaj manifestira u vidu raznih psiholoških stanja.
Ako je situacija ozbiljnija, svakako treba otići psihijatru da ti prepiše lijekove i da se situacija normalizira. Kao što su i drugi rekli, ako imaš neku upalu, logično je da odeš doktoru koji će ti npr. prepisati određene lijekove, to nije nikom čudno. “Problem” s psihijarom može biti što se ponekad ne pogodi terapija od prve pa je potrebno dosta vremena da stvari dođu na svoje.
Dakle radi se o poremećaju moždane kemije (no uzrok tome mogu biti i hormoni npr. štitnjača) i ako su veći poremećaji u igri, svakako treba otići psihijatru. S druge strane ako su u igri manji poremećaji, ne treba odmah trčati po kojekakve lijekove i u njima tražiti riješenje. Kao da se Npr. malo se prehladiš pa trčiš, potpuno nepotrebno, po neke antibiotike. Biti će dovoljno par životnih promjena i stvari će sjesti na svoje mjesto - kao što je Maydayy napomenuo.
E sad, u kakvom si ti stanju (Gorrc) to mi tu preko foruma ne znamo niti možemo znati pa je neozbiljno nagovarati te ili te odgovarati od psihijatra i lijekova. Na žalost to je čak teško i subjektivno zaključiti s obzirom da ljudi imaju strah od “nekih tamo” psihijatra i lijekova pa tako iako bi trebali terapiju, to odbijaju.
Svakako gledaj voditi aktivniji život, pogotovo po prirodi, odi u teretanu, pazi na prehranu (vitamini i minerali su iznimno važni i njihov manjak može uzrokovati brdo problema pa tako i psiholoških) - to kažem zato jer si dosta smršavio u par mjeseci, možda se loše hraniš. Dakle uvedi promjene u svoj život pa ako nakon nekoliko mjeseci ne bude pomaka na bolje, svakako odi psihijatru - ne boj se. Ak je taj psih u k… odi kod drugog, nemoj odustati.
Eto, ne daj se 
Ovo je stvarno bio užitak za čitat:)
[quote=“Garamel”]Nezz zašto vam je problem to. Znao sam da odem na sedmicu-dvije od kuce zbog posla i nije bilo nikakavih problema. Mozda jedino sto mi je nedostajalo je bilo kuhinja od stare. Ali pronađes kakav stan, radiš, upoznas drustvo novi i sve normala. Za vikend odes kuci i to je to
BTW ako zelis mrsaviju curu zasto njoj nekazes da onda skupa krenete ici u teretanu i trcati?[/quote]
I onda svizac zamota čokoladu:) Sorry nemoj se ljutiti, nisam ništa loše mislio samo se šalio…
Al da je baš tako jednostavno, vjeruj mi nije…
eto opet probao “preživjeti” vikend a da ne idem kući, preživio sam vikend ali to nisam ja. kužiš, to nije moj vikend, to nije moj život i što mi je rješenje takve vikende povesti na antidepresivima!?
onda ću biti happy, pa jebemu onda si mogu nabaviti i nešto trave, napljugati se ko stoka i biti high, mislim koja razlika, jer su tablete legalne!?
mislim nemojte me krivo shvatiti ali trava, alkohol, kofein to je sve za mene droga, i ovo što nude da mi bude bolje je ništa drugo nego droga, samo legalna…
nisam veslač sisla, ako imam namjeru se urokati onda barem neće biti neka kemija… a to je sve što nude…
kakvi antidepresivi, pa znam što je to…
To sam ti htio reć da napraviš, ali me bilo frka da ne popušim ban 
sve to ljepo ali sjebe koncentraciju, briješ totalno glupe brije, gore nego kad si pijan.
ali barem poslje toga možeš funkcinirati za razliku od alkohola gdje ti treba oporavak.
i po cugi mlatim previše, doduše iz zagorja sam, ali ne pijjem jače od pive, sve drugo mi se gadi…
da nije tako već bi bio na dudi:)
to je jedna stvar koji cugeri ne kuže, nemožeš popiti toliko piva, nemože organizam toliko probaviti da stekeneš pravu ovisnosti…
oni se bace na vino i jebiga ga…
a tek ovi što udaraju po žestici…
Alkohol mi je vikendima u samoći bio najbolji prijatelj (uz cigaretu). Imao sam i ja razdoblje koje mi je bilo totalno u k*, svježe razveden, srećom bez djece, minus na računu (sa kreditima koji su sjedali naplaću) od par desetaka tisuća eura, bez perspektive ali sa nekakvim stalnim poslom i plaćom malo manjom od tadašnje prosječne…
Tu i tamo sam znao zapalit, leglo mi je fino, ali to nisu bila rješenja i toga sam bio svjestan. Kad sam se zainatio da riješim problem, prvo sam dao otkaz (što možda izgleda kao nelogično rješenje u tom trenu, ali sam bio siguran kako je to jedini pravi put). E onda je nastupio prijelazni period (čistilište :D) u kojem sam bio još više u ■■■■■. Ali onda je sve sjelo na svoje i krenulo uzlaznom putanjom. Krediti riješeni, nova žena, dijete, posao kojeg volim i radim za sebe, auto kojeg volim i kojeg sam želio, i sad je u planu vlastita kuća.
Pokušaj shvatiti svoje stanje kao nekakvo trenutno stanje (što i jest) a ne kao konstantu. I napravi promjene, ali ne one koje je najlakše napraviti jer one sigurno nisu niti rješenje. Potrebna je očito neka drastičnija promjena, najvjerojatnije neka promjena u navikama/načinu života. Ali ti ponavljam - bjež kod doktora, porazgovaraj (ne brini, neće te strpat u ludaru), a nakon tih razgovora vrlo vjerojatno ćeš i sam doć do zaključka što i kako promijeniti. Nisi ti blesav, samo si tvrdoglav (stari mi je zagorec pa znam o čem pričam )
[quote=“dmitrecic”]Alkohol mi je vikendima u samoći bio najbolji prijatelj (uz cigaretu). Imao sam i ja razdoblje koje mi je bilo totalno u k*, svježe razveden, srećom bez djece, minus na računu (sa kreditima koji su sjedali naplaću) od par desetaka tisuća eura, bez perspektive ali sa nekakvim stalnim poslom i plaćom malo manjom od tadašnje prosječne…
Tu i tamo sam znao zapalit, leglo mi je fino, ali to nisu bila rješenja i toga sam bio svjestan. Kad sam se zainatio da riješim problem, prvo sam dao otkaz (što možda izgleda kao nelogično rješenje u tom trenu, ali sam bio siguran kako je to jedini pravi put). E onda je nastupio prijelazni period (čistilište :D) u kojem sam bio još više u ■■■■■. Ali onda je sve sjelo na svoje i krenulo uzlaznom putanjom. Krediti riješeni, nova žena, dijete, posao kojeg volim i radim za sebe, auto kojeg volim i kojeg sam želio, i sad je u planu vlastita kuća.
Pokušaj shvatiti svoje stanje kao nekakvo trenutno stanje (što i jest) a ne kao konstantu. I napravi promjene, ali ne one koje je najlakše napraviti jer one sigurno nisu niti rješenje. Potrebna je očito neka drastičnija promjena, najvjerojatnije neka promjena u navikama/načinu života. Ali ti ponavljam - bjež kod doktora, porazgovaraj (ne brini, neće te strpat u ludaru), a nakon tih razgovora vrlo vjerojatno ćeš i sam doć do zaključka što i kako promijeniti. Nisi ti blesav, samo si tvrdoglav (stari mi je zagorec pa znam o čem pričam )[/quote]
Znaš što bi mi trebalo da odjebem sve živo i da prođem barem dijeom turneju Depeche Mode…
Eh to bi volio.
Sve drugo sterati u rodno mjesto, nemam djece, nemam obaveza samo Depeche Mode!
[quote=“gorrc”]Znaš što bi mi trebalo da odjebem sve živo i da prođem barem dijeom turneju Depeche Mode…
Eh to bi volio.
Sve drugo sterati u rodno mjesto, nemam djece, nemam obaveza samo Depeche Mode![/quote]
Pa napravi jednom baš ono što želiš! Daj si oduška, potroši na sebe i za svoj gušt. Uživaj u životu dok si mlad
Jednom sam propustio priliku “jer je to bilo pametno”. To je bila najgluplja odluka u mom životu. Nakon toga radim baš ono što želim, ne propuštam prilike i ne žalim ako i propadne jer znam da sam pokušao. Da, zvuči kao iz jeftinih filmova, ali tako je, i to je jedini ispravni stav.
Imaš priliku i mogućnosti otić na barem dio turneje Depechovaca? Idi i nek ti nije žao novaca niti vremena - ideš za svoj gušt.
Ali baš. Ako želiš da odeš negdje, jebo sve ba, idi. Zabavi se. Bit češ ko nov. A što se tiče trave, kakva koncentracija. Pa bolje pišem tekstove za novine i blog kada sam napušen nego kada sam normalan.
[quote=“Garamel”]Nezz zašto vam je problem to. Znao sam da odem na sedmicu-dvije od kuce zbog posla i nije bilo nikakavih problema. Mozda jedino sto mi je nedostajalo je bilo kuhinja od stare. Ali pronađes kakav stan, radiš, upoznas drustvo novi i sve normala. Za vikend odes kuci i to je to
BTW ako zelis mrsaviju curu zasto njoj nekazes da onda skupa krenete ici u teretanu i trcati?[/quote]
Ovo je bio upad tipa: Imaš rak? Kako to možeš imati, ja ga nemam.
Nije uopšte bilo na taj nacin. Znam da smo svi mi razliciti. Ja sam rekao svoje misljenje. I ovaj savjet je bilo onako kako bi svako trebao da uradi kada dodje u novi kraj, ali nazalost ne uradimo
Da :neznam: