Slazem se s tobom djelomicno.Necu se doticati tehnologije kao dostignuca kojim se tudje autrosko pravo ili bilo koje drugo nematerijalno pavo nelegalno distribuirajuci krsi i vrijedja.
Dotaknut cu se samo “prava” i samo i jedino glazbene industije .
Svako autorsko pravo zasticeno je samim trenutkom stvaranja kao nematerijalno pravo. I za razliku od kaputa ( koji je “stvar” i kojeg se moze staviti pod “kljuc” ) autorsko pravo se zakljucati ne moze.
Zato autor ne moze ulagati onu duznu paznju u zastitu svojih prava.
I sve sto ostaje pojedincu (autoru) da se u svrhu zastite svojih prava pridruzi organizaciji koja ce zakonito stititi njegova autorska prava na nacin da :
- kao ovlaštenik samog autora i uz njegovu prethodno datu suglasnost (kojem je forma medjusobni Ugovor kao “regulator” medjusobnih prava i obveza ) ubire naknade za iskoristavanje njegovih prava
- za neovlasteno iskoristavanje njegovih prava , isto uz prethodnu suglasnost i punomoc (kao ovlastenik za pokretanje postupka ) pokrece postupke i radnje u cilju sankcioniranja prekrsitelja autorovih prava kao i postupke za naknadu stete protiv istih a zbog stete koju je autor pretprio kao izmaklu dobit - a koja mu pripada na temelju njegova autorstva kao jedinog ovlaštenika na iskoristavanje…
Ovo nije sporno.Zainteresirana “treca strana” placajuci odredjenu kumulativnu naknadu oslobodja se od prekrsajne i kaznenene odgovornosti a iz naknade autoru se isplacuju dogovrene tantijeme na ime iskoristavanja njegovog autorskog prava. - Pod tockom 2 ima jako puno “stvari” koje nisu reguliranu u duhu vremena u kojem se zivi .
Jer rjesnja koja se primjenjuju u smilu regulative kao i sankcije nisu niti pravicna a jos su manje moralna i etična.
A to nisu zato što :
Kod zastite autorskih prava prava “pravna osnova” koja podlijeze sankciji je neovlasteno iskoristavanje necijeg autorskog djela.
Kljucna rijec je "iskoristavanje" tj . nezakonito ostvarivanje nepripadajuce materijalne koristi koju (se)je ostvarilo trece lice iskoristvanajem tudjeg autorstva i pri cemu se autor neovlasteno iskljucio iz ubiranja “plodova” (stvaranja nove materijalne vrijednosti tj novca) iz svojeg autorskog i intelektualnog djela.
Naravno da se to neovlasteno iskoristavanje moze ostvariti samo upotrebom tehnologije tako da mozemo govoriti ili o piratstvu (neovlastenom umnozavanju ) ili o pustanju u promet (neovlastenom distribuiranju) tudjeg autorskog djela a za koji se ne posjeduje prethodno autorovo odobrenje .
I to je materijana radnja . tj pravni momenat kada nastupa "zloupotreba" - kao čin poduzet od trece osobe a u cilju vlastitog ostvarivanja nepripadjuće materijane dobiti na stetu autora i nositelja prava.
Dakle, da bi postojalo prethodno “iskoristavanje” - zbog kojeg neki autor trpi stetu proizaslu iz nelegalnog “čina” - prvo mora nuzno postojati nezakonito NEZAKONITO OSTVARENA DOBIT trece osobe.
Dakle , taj “treci” mora ostvariti takvu pripadajucu korist i mora svojim ilegalnim cinom zaraditi novac. Novac koji u nacelu pripada autoru glazbenog djela ( tekstopiscu , aranžeru) tj. osteceniku(cima) .
Ako ne postoji ostvarena nepripadajuca dobit onda ne postoji niti “šteta” koju trpi nositelj autorskog prava.
Samim time ako nema štete - nema niti inkriminiranog djela - a nema niti kazne ( na isti nacin sto ako nema trupla nema niti ubojstva.)
Sada se mozemo vratiti na pricu o Edi Maajki i repanju nas trojice spomenutih na Jarunu.
Karikirano, kakvu smo mi , nas spomenuta trojica - pustanjujem glazbe i repanjem na Edinu pjesmu njemu nanijeli materijanu stetu u smislu izmakle dobiti ?
Odgovor je - nikakvu . Edo nije pretrpio nikakvu izmaklu dobit i nasom radnjom niti smo mi tu radnju ucinili sa namjerom da njega ostetimo.
Istina, mi smo tu radnju ucinili na JAVNOM MJESTU . Ali “mjesto” (poslovni prostor,kafić, autobus, avion ) ne moze biti osnova za bilo sto- naknadu, kaznu - već to moze biti iskljucivo "RADNJA" .
I ne moze biti osnova postolarska radionica tate moga frenda jer on postolar u svojoj radnji ne iskoristava recimo Škorino muzicko djelo vec popravlja cipele .
On na mediju koristeci tehnologiju -a sto je njegovo pravo- sluša (jer je živi čovjek koji na srecu ima zdrava oba uha) njegovo djelo koje je on (Skoro) valjda i stvarao s ciljem da bude slušano. A ne da bude kao duh zatvoreno u nekakvoj drustvenoj boci.
I taj covjek nikakvim svojim cinom niti radnjom nije povredio njegovo autorsko pravo, nije na njemu zaradio lipe, nije njegovo autorsko pravo preprodao, umnozio, kopirao,distribuirao,plagirao djelomiocno ili u cijelosti … itd itd…
A dali on pritome toga Skoru slusa plagiranog na nekom od medija to je nesto sasvim drugo. I to je forma a ne sadrzaj .
Jer samo RADNJA koju je netko ucinio (namjerno,nepaznjom,iz nehata… )a kojom je neovlasteno i na opisane nacine ISKORISTIO i/ili POVRIJEDIO tudje autorstvo ( i zaradio na njemu) povlaci odgovornost .I kasnije - ako se utvrdi da je to kao cinjecno stanje - i sankciju iz koje proizlazi i obveza naknade stete (koja je u ovom slucaju izmakla dobit autora) ili “odoka” odrezana cifra a uplatom koje se smatra da je prekrsitelj, naknadnim placanjem platio i sva prava u ime i za racun nositelja prava tj autora
I kod toga sve pocinje i zavrsava.
A samo zato sto ( osim u lijepoj nasoj i slicnim bananama)
[b] - slusanje ≠ neovlašteno iskoristavanje
- javno mjesto ≠ javno izvođenje [/b]
Po toj logici i gledanje ( ne mislim “čitanje”) knjige u izlogu ili listanje stranica je povreda necijeg autorstva.I prije nego izlistam par stranica u Alogoritmu trebao bi platiti naknadu.Jer i to je javno mjesto a knjig a zastiena copyrightom.
I jer su i oci osjetilo isto kao i usi.
I kako onda kod knjiga (a na kojima isto postoji autorstvo) “mjesto” ( recimo taj Algoritam) nije pravna osnova iz kojeg proizlazi obveza vec je to radnja (distribucija, kopiranje itd…)
Bit ce mnogi bas knjigu ocito i ne fermaju pa im je, zbog smanjenog opsega trzista ona manje i “atraktivna”.
Ovako ,kao je to izvedeno sa muzickim djelima - je terorizam lobija te protezirane i povlastene manjine - a nad vecinom.
Jer ja (vecina) placam namet (kako kaze gambo) na multifunkcionalnu “stvar” (CD).Namet kojeg mi je nametnula manjina a na temlju “pretpostavke” koja je uvrstena u zakonske norme.I postala propis.
A normalna drustva ne funkcioniraju na temelju indicija ili necije “pretpostavke” - vec na temelju cinjenica.