imao sam stranicu s knjigama pravio sam opise i postavljao likove preka serverima na kojima su knjige bile hostane .Da li sam ja radio išta ilegalno
Ako si pravio ospise i postavljao linkove prema serverima gdje su knjige bile legalno objavljivanje, onda nisi činio ništa ilegalno.
Ponekada neki vlasnici web-stranica stavljaju vrlo čudne stvari u svoje opće uvjete korištenja, a lijepi primjer toga su ti uvjeti korištenja web-stranica Zagrebačke burze gdje su uvrstili totalni nonsens: zabranjuju da se linka na bilo koje stranice ZSE-a, osim na naslovnicu. Ovo je apsurd, jer je temeljno suprotno konceptu hiperteksta, dakle samog weba, gdje se podrazumijeva da ako nešto objaviš na internetu da će to biti i linkano, jer to je način na koji web nastaje i stvara se. Ako ne želiš da bude linkano, nemoj objavljivati na način da to bude dostupno HTTP-om kroz svoj vlastiti univerzalni lokator (URL).
U slučaju spora vezanog oko tako nečega (kršenja čudnih uvjeta korištenja stranica na koje se linkaš) ne bi činio ništa ilegalno (protuzakonito), već u evt. kršio nekakav ugovor, što je predmet građanskog (u tom slučaju trgovačkog) spora, a ne kaznenog progona. Ključno pitanje u takvim situacijama je kako bi se sudovi postavili prema toj problematici i time zapravo definirali stvarnu narav stvari.
Recimo, ja sam u ovom gore linku koji sam na uvjete korištenja ZSE prekršio njihove uvjete korištenja. Da Burza odluči podignuti tužbu protiv mene i sud (u najvišoj instanci) im da za pravo, mi bismo morali redefinirati kako shvaćamo temeljni koncept hiperteksta i samu strukturu weba. Ja osobno dvojim da bi naši sudovi mogli shvatili štetnost takvog tumačenja i da u Hrvatskoj još postoje odvjetnici koji bi to sudovima uspjeli pojasniti. No, u slučaju ZSE-a vjerujem da su takvu odredbu donijeli kako bi se zaštitili od linkova koji bi “usađivali” njihove stranice u svoje, “sisali” sadržaje ili kako drugačije iskorištavali burzovne informacije čiju distribuciju oni inače naplaćuju.
–
Ukoliko si se linkao na ilegalne sadržaje, u načelu ne bi smjelo biti ilegalno čak niti imati web-stranicu s torrentima (kazalo torrenta), dokle god sadržaji na koje torrenti pokazuju nisu hostani od strane te iste osobe koja ima samo kazalo. Tako je funkcionirao Pirate Bay. Koje su sve pravne uznice ovdje u igri, ne znam, ali to ima veze sa slobodom govora u svakom slučaju.
Međutim, sudska praksa u svijetu u novije vrijeme čak i ovakvu praksu nalazi ilegalnom (barem u nekim slučajevima). Konkrektno u Švedskoj je Pirate Bay izgubio sud na prvom stupnju.
Nedavno su američki sudovi dopustili oduzimanje američkih domena (.com, .net, .org) zakupcima koji na stranicama na tim domenama linkaju na eksterne sadržaje kojima se krše autorska prava. Primjerice, jedne španjolske stranicu su izgubile domenu jer su linkali na prijenose utakmica na drugim web-stranicama koje su tamo bile objavljevnje bez dopuštenja.
Ne znam da li je na našim sudovima bilo takvih slučajeva dovoljno da se može reći kako bi se sudovi postavili prema tome.
Kako bilo, vjerujem da se linkanjem na ilegalne sadržaje svakako izlažeš riziku da sudovi utvrde da si “držao ljestve”. Osobno, ja bih se ovdje svakako konzultirao s nekim odvjetnikom, ne bih bio na čistu.
–
Jedan od razloga zašto i na WM-u ne dopuštamo takve linkove jest u tom dijelu priče. Kao što vidiš i .net domenu je moguće izgubiti za takve stvari i to od strane američkog suda.