Zanima me postupak kad bih otvarao trgovinu za PC servis i prodaju računalne opreme,što mi je sve potrebno(dozvole,prostor…)?
I dali je moguće imati u istom prostoru(ista zgrada ali druga prostorija) internet cafe i servis?
Računaj da će za godinu dana svaka čuča imati nešto poput ipad-a ili smart moba. Besplatan wifi je dostupan gotovo u svakom bircu. Išao bi na drugi biznis jer nema tu kruha, moje mišljenje.
[quote=“mestro67”]Zanima me postupak kad bih otvarao trgovinu za PC servis i prodaju računalne opreme,što mi je sve potrebno(dozvole,prostor…)?
I dali je moguće imati u istom prostoru(ista zgrada ali druga prostorija) internet cafe i servis?[/quote]
Najbolje je da se obratiš u Ured za gospodarstvo koji je nadležan za tvoj grad.
Oni će ti najbolje objasniti.
Nisam baš siguran da je izvedivo da se u ugostiteljskom objektu obavlja dodatna djelatnost (servis) niti da se u servisu obavlja ugostiteljska djelatnost.
Pa HGSpot u Utrinama je imao tako nešto. U prizemlju je bio dućan, a na katu izdavanje robe i prijem od servisa. Kafić je bio neko vrijeme u prizemlju, potom su ga stavili na kat. I za ukras su imali računalo uronjeno u ulje za hlađenje. Ne znam je li to imalo kakav uticaj.
A kada bi otvaro servis što sve moram imati,koje uvjete moram zadovoljavati,kolika su davanja državi?-vidio sam negdje na forumu da je bilo govora o tome…
Imaš li firmu ili obrt?
Ništa.
A joj 
Pogledao si ovo
http://www.webmajstori.net/forum/showthread.php?t=32775
?
I ovo
http://www.webmajstori.net/forum/showthread.php?t=32372&highlight=internet+caffe
[quote=“trnac”]A joj
Pogledao si ovo
http://www.webmajstori.net/forum/showthread.php?t=32775
?[/quote]
baš sam čitao to…
ne isplati se baš…ali voli bi čuti iskustva ako netko već ima servis ili nešto takvo…
zanima me koliko bi mi trebali biti prihodi da bi imao za plaću…
Ispod 30.000 kn mjesečnog prometa ti je samo agonija. A onda dodaj po 20.000 za svakog slijedećeg zaposlenog.
za početak se probaj zaposlit u nekom servisu ili trgovini za pc, da vidiš kako to sve izgleda. tek nakon godinu-dvije prakse ćeš biti spreman otvoriti vlastiti dućan.
Mislim da malo pretjerujes sa cifrom od 20 000 i 30 000 kn prometa. Recimo da imas samo servis (int. caffe stvarno nema smisla) mislim da ti ne trebaju bas takve cifre z jednog tj sebe + jos jednog zaposlenog. Ako se ne slazes daj mi brojke kako si dosao do toga?
Brojke su iz mog neposrednog opažajnog iskustva.
Često puta sam izvodio ovakve računice kada su ljudi pitali oko novaca, u nadi da će se nešto prihvatiti, jer znam koliko je gadna konkurencija koja praktički radi za kruh i vodu, tj. koliko štete naprave prije nego shvate poantu privatnog poduzetništva.
Ilustracije radi, a slijedeći troškovi su samo u grubo:
- Tko se zaposli u dobroj firmi, taj će imati i dobre reference. Tko radi 10 godina u malog firmi, tom je bolje da mu firma ne propadne. Taj rizik rada u maloj firmi mora biti kompenziran dobrom plaćom. (A tek kada dođeš u godine kada više ne možeš raditi kao konj, bolje je da ti se firma razgranala i da nisi sam.) Recimo da obrtnik želi za sebe imati prosječnu plaću informatičara u Zagrebu, 9.000 kn (po svojedobnom istraživanju portala Moj Posao). Ja mislim da je to malo za rad u nekakvoj one-band firmi, ako imaš mogućnost zaposliti se za plaću jednog ZET-ovca koja s dodacima za prekovremeni iznosi oko 7.000 kn, ali recimo da nemaš.
-> To je bruto oko 20.000 kn.
- Poanta firme je da ostvaruje profit svome vlasniku, a uvjete rada propisane Zakonom o radu posloprimcima, pa nema smisla i u kalkulaciji računati da nitko nikada neće ići na godišnji, niti biti bolestan, i uvijek mlad. U 11 mjeseci rada treba zaraditi za jednu plaću za godišnji.
-> Godišnje 12 x 20.000 = 240.000, podijeljeno s 11 je oko 21.000 kn mjesečno za godišnji.
Stvar je osobne procjene, tj. analize rizika, kolika je vjerojatnost da će se radnik ili obrtnik razboliti i na koliko dugo. Ili izbivati zbog osobnih i drugih razloga. Plaća se mora plaćati do (mislim) tri mjeseca bolovanja, nakon čega je preuzima država. Što ćemo reći? Ignorirati činjenicu da će novca u nekom trenutku trebati za pokriti se? Ili odokativno reći da je radnik neefikasan tri mjeseca u 5 godina, odn. 0.6 mjeseci godišnje.
-> 240.000 + 5.400 = 245.000 kn godišnje u 11 mjeseci = 22.000 kn mjesečno.
- Inspekcija rada, ako se vlasnik njome ne časti, je prilično gadna i skupa stvar. Svakako treba poštovati pravo radnika koji ne smije raditi više od nekog maksimalnog broja prekovremenih sati, a svaki prekovremeni se plaća. Iako će vlasnik u start-upu raditi od jutra do mraka samo da pokrene firmu, ipak je bitno barem u planovima voditi računa o tome koliko bi koštala isplata prekovremenih. Recimo da se tjedno tri dana ostane po dva sata dulje. Znači 6 sati tjedno, 24 sata mjesečno, odn. cijela 3 radna dana.
-> 20.000 / 20 radnih dana je 1000 kn / dan, tj. 3.000 kn x faktor 1.5 za prekovremeni rad = 4.500 kn mjesečno ili 49.000 kn godišnje (11 mjeseci se radi), čime smo došli na cifru od
- 249.000 kn godišnje CILJANO (neće se ostvariti, ali ciljamo) u nekakvoj projekciji koja će pokriti plaće.
Treba razumjeti da je iznimno težak skok zaposliti nove ljude. Za firmu od jednog ili dvojice je težak skok zapositi još jednog. Za veće firme daljnja širenja. Tako da gornja računica prekovremenih, ako je vlasnik i ne isplati sebi za prekovremene, zapravo omogućuje jednu važnu stvar, a to je zapošljavanje novog čovjeka. Inače firma ima sve više posla, ali zbog prejeftinih cijena svog rada, vlasnik nikako da zaradi dovoljno da pokrene ciklus zapošljavanja.
Neka je ovo sve što neki “serviser” želi, neka nikoga ne zaposli i neka mu je tih 50.000 kn nekakav profit firme, to je opet oko 22.000 kn koje mora uprihoditi. Sve ispod toga je super dok si mlad i dok radiš na adrenalinu, tj. trošiš sebe. No vrlo brzo ćeš se istrošiti od brige i muke i cjelodnevne dostupnosti na telefon i rada.
Naravno, na taj prihod poduzeća treba platiti PDV - time smo već došli do 27.000 kn prometa. PDV je bitno uračunati, jer kupac tog servisa je krajnji potrošač koji sve gleda s PDV-om.
A onda dolaze dodatne stvari i troškovi:
- mobitel i telefon - cca. 500 kn mjesečno
- režije - cca. 3.000 kn mjesečno
- leasing za auto - onaj najskromniji cca. 2.500 kn mjesečno (iako nisam siguran hoće li ti leasing kuća odobriti bilo kakav leasing na firmu s mjesečnim prometom od 30.000) - ako koristiš osobni auto, to je još skuplja varijanta, a trošak opet mora pokrivati firma
- amortizacija opreme (automobil, računala, alat) - ??? mjesečno
- druga davanja prema državi i javnim servisima, poput komore, šuma, vode, televizije - ??? mjesečno (malo je ali treba zaraditi)
- gorivo, ukoliko se puno voziš za potrebe firme - ??? mjesečno
Došli smo do 6.000 kn mjesečno, odn. 72.000 kn godišnje, čime se ukupni promet podiže na 321.000 kn godišnje ili 29.000 kn koje treba okrenuti nekako svaki mjesec u 11 mjeseci (možda nešto manje ako nikada nećeš na godišnji).
Onda dolazi obrazovanje – koliko si voljan godišnje izdvojiti na tečajeve, diplome, certifikate?
Pa knjigovođa, koji može koštati od 3000 kn godišnje do 1000 mjesečno, ovisno o broju računa, ond. količini posla (netko izdaje par računa mjesečno, netko ih izdaje lopatom).
Pa tu i tamo nepredviđeni troškovi poput savjeta pravnika (ili ćeš umjesto 1000 kn odvjetniku, 5 svojih radnih dana surfati internetom, forumima i krivo interpretirati zakone)?
Pa prezentacije, poslovni putovi ukoliko tvoj posao uključuje takve stvari (npr. čisti troškovi puta od Zagreba do Dalmacije, s gorivom, noćenjem i dnevnicama su oko 1000 kn).
Pa puke i najjednostavnije kupovine koje trebaš raditi - kupovine namještaja, alata i opreme, majstora i usluga različitih vrsta.
Pa rezerva na firmi koju moraš imati da uvijek budeš likvidan (pokriješ povremene veće nabavke, tj. investicije u slijedeći posao).
To uopće nisam računao u ovih 30.000 kn, ali recimo da ćeš raditi za manje od 9.000 kn i da na kraju godine ne želiš imati profit ili se brinuti o tome da firma koje se ne širi, propada.
I NAJVAŽNIJE od svega: jesi li ti poduzetnik ili one-man socijalna služba? Zašto uopće ideš u privatnike ako ne računaš na ostvarivanje PROFITA?
Koja je logika računati “koliko najmanje moram zaraditi” da bih imao firmu? Pa zar nije onda bolje uhljebiti se neku dobru firmu i ne brinuti se? Jer kao privatnik manje nećeš raditi (ako hoćeš jesti).
-Znanje/praksu imam
-prostor za rad imam
-automobil imam
To bi bilo najbolje kada bi se mogao zaposliti kod nekoga tko je već uhodan i stabilan,a iz iskustva mogu reći da u Požegi serviseri dobro zarađuju…
Ako budete slušali tserega, nikad od vas poduzetnika. :zub:
Ja predlažem da ako je ikako moguće, prvo otvorite firmu i da firma radi bez zaposlenih.
Kada se (ako se) ustabile prihodi dovoljno visoki za zapošljavanje, zaposlite prvo sebe. Ne, ne morate gledati tseregov izračun jer i bez firme niste bili gladni pa vam firma i tako ne osigurava egzistenciju.
Računajte da morate imati dovoljno da si isplatite neku minimalnu crkavicu.
Nakon toga, zaboravite na svetke, petke, subote, nedjelje, bolovanja i godišnji odmor.
Poduzetnici koji počinju to nemaju.
Ako već niste odustali, zapnite s poslom i rezultati neće izostati.
Istina,tseregov post mi daje nepouzdanje,ali opet ostali postovi mi govore da bi bilo dobro otvorit…
A što se tiče gore navedenih navedenih mana,prekovremenog… rada to mi nije problem,jer imam sasvim dovoljno slobodnog vremena za posao…
Mislim da ti za to na prvom mjestu treba DOBRA LOKACIJA,
iskustvo u radu s PC servisom i ugostiteljstvom.
u potpunosti potpisujem @tsereg,
kad kreneš u privatni biznis tek onda vidiš stvarne troškove i kolika mora biti cijena rada.
[quote=“mestro67”]Istina,tseregov post mi daje nepouzdanje,ali opet ostali postovi mi govore da bi bilo dobro otvorit…
A što se tiče gore navedenih navedenih mana,prekovremenog… rada to mi nije problem,jer imam sasvim dovoljno slobodnog vremena za posao…[/quote]
U osnovi je jednostavno, moj je stav da nemaš što puno razmišljati i kalkulirati, treba jednostavno krenuti i napraviti. 9 puta ćeš propasti i jednom uspjeti. Ako ne probaš, nećeš imati ni taj jedan uspjeh.
A iskustvo je neprocjenjivo.
Ako netko otvara firmu zbog zahebancije, tj. ima neka druga sredstva od kojih preživljava, onda je to tako i tako bezveze i igranje.
A ako netko misli raditi i zarađivati na crno, a firma mu je tu samo da glumi legalnost i plaća si minimalac, onda predlažem da odmah odustane od tog razmišljanja.
Jer nemojte dijeliti savjete i praviti se poduzetnici dok vam ja plaćam poreze i gradim ceste po kojima se vozite i školujem vam djecu i hranim vam umirovljene roditelje i dajem za vaše socijalno, a kada završite u bolnici, ja ću raditi kao konj da bi zdravstvo imalo novaca za sva ta vaša silna “prava na liječenje”.
Jer kada si uplaćuješ minimalac, a drugo na crno, to znači da kažeš kako imaš pravo trošiti iz zajedničke blagajne, dok punjenje iste prepuštaš budalama.
Dakle, nemojte misliti “ako slušam tserega nikada od mene poduzetnika”, već mislite kako je istina: neću slušati tserega ako ne želim biti jedna od rijetkih budala koje mi hrane roditelje, školuju djecu, grade ceste, osiguravaju prava… i druge stvari koje su Grcima i Hrvatima tako drage kada ih trebamo imati. Ne i stvarati.
Nitko nije spominjao rad na crno niti ne plaćanje zakonskih obaveza.
U svoj biznis krećeš punog trbuha i punih džepova.
Očekivati da ćeš otvaranjem firme imati svaki mjesec 30.000 zarade (ne prihoda) je SF.