Ovaj svijet je magija - moje iskustvo sa telekinezom


#1

Odlučio sam podijeliti jedno svoje iskustvo koje se desilo, rekao bih nedavno…iako je prošlo već velikih 12 godina od tada. Znači 2006-te godine i zbog tog iskustva vam ja dan danas ovoliko filozofiram. :slight_smile:

Pa eto, možda mrvicu bolje nakon ovoga shvatite kako je friki biti u mojoj koži. :slight_smile:

Radi se o telekinezi i znam da će mnogima od vas ovo biti nevjerovatno i neprihvatljivo. Da budem iskren, i meni je dan danas teško prihvatljivo … mada su mi se u ovih 12 godina nanizala neka iskustva koja su mi samo potvrdila da je to tada zaista bila “magija” za naše koncepte shvaćanja realnosti.

No pravo pitanje je, što sam tada vjerovao kada sam to radio?
Pa…vjerovao sam i tada da je telekineza, jer sam imao jake razloge tako vjerovati i potrudit ću ih se objasniti.

Znači, mnogi će od vas misliti da je to nekakav vjetrić koji se igra sa tim papirićem…
…mogao bi biti dah iz mojih usta
…oni malo fizikalno potkovani će vjerovatno misliti da toplina ruku stvara vertikalnu struju zraka koja rotira papirić…

Priča ide ovako, a onda zaključite što želite…

Prvi dan.
Krenuo sam ja tako kao kreten nadobudno buljiti u taj papirić (ni sam nisam vjerovao da sam toliko spaljen da to idem pokušati) … odmah sam zauzeo taj stav rukama koji pretežno radim i na videu. No papirić se nije mrdnuo prvih 5 sati mog buljenja u njega. Bio je fiksiran kao kamen.
Dobro, ne baš ko kamen…povremeno bi ga dotakao moj dah i dočarao mi tako da to ipak nije kamen…da je to lagani lepršavi papirić kojem tako malo fali da krene…
No svaki moj dah bi napravio samo to…mrvicu zaljuljao taj paprić, možda ga milimetar i zarotirao.
A ja sam nadobudno vjerovao: “Uf, ovaj milimetar pomaka je možda zbog telekineze…a ne mog daha.”
I tako prođe prvi dan, napravio sam pomak od jednog milimetra i svjesno lagao sam sebe da je to možda bila telekineza…

Drugi dan je bilo slično kao prvi. Doduše, ponekada bi zaredao dva tri daha za redom…pa bi se desio pomak od čak dva milimetra. Opet prođe 5 sati mog buljenja i ja sam sa ta dva milimetra pomaka osjećao neki napredak.

Treći dan sam već mogao spajati te milimetre pomaka i dobiti nešto što je ličilo na rotaciju. To je bila toliko spora rotacija puna prekida da se teško i zvala rotacija… i svakome bi to izgledalo da se radi o nekakvom poremećaju vjetra u sobi koji lagano gurka taj papirić …ali meni je to već bio vidljiv napredak. Mada sam i dalje osjećao da je to sve moj dah koji me zahebava i stavlja u iliziju nekakve telekineze.

Ali nastavio sam i četvrti i peti dan i šesti dan…i svakim danom sam napredovao. Dobio sam stvarno nešto što je ličilo na rotaciju, ali sam i dalje osjećao da je to moj dah.
Ali opet mi nije bilo jasno, kako moj dah napreduje sa guranjem tog papirića. Nije da sam se trudio disati i varati sebe …a papirić svakim danom ide bolje i bolje. (Iako da bude jasno, još uvijek sam bio na rotaciji brzine puža)
I drugu stvar koju sam tu već osjetio, svaki sljedeći dan kada bi počeo sa vježbom…bio sam “na početku”.
Hoću reći, sa svakim novim danom je papirić zauzimao onu svoju formu iz prvog dana, kao da bi mi rekao: “Ja sam kamen, neću da se mrdnem”.
No za razliku od prvog dana, trebao sam manje vremena da ga izbacim iz tog stanja “kamena”.
I svakim sljedećim danom sam trebao manje i manje vremena da papirić prestane biti kamen i da nekako reagira na mene. Štoviše, čim bi reagirao na mene…gotovo momentalno bi napredovali do razine koju smo imali prethodnog dana… i onda bi od te točke lagano dalje napredovali.

Taj uzorak koji se ponavljao iz dana u dan mi je davao nadu da se ne radi samo o mom dahu…nego da tu nečega stvarno ima. Taj uzorak je neodoljivo posjećao na krivulju učenja bilo koje nove vještine.

Druga stvar, kako sam napredovao …tako je rasla i konekcija između mene i papirića. Prvih dana su ti milimetarski pomaci nailazili slučajno i neočekivano, baš kao poremećaji iz zraka…no s vremenom sam osjećao tu konekciju da se papirić miče onako kako uspijevam postići taj misaoni pokus otklonjen sumnji…

Uglavnom, tamo neki sedmi osmi dan sam odlučio sa sigurnošću saznati da li se radi o mom dahu ili ne.
Stavio sam kapu preko usta i krenuo buljiti u papirić. Papirić je opet postao kamen i ja sam opet buljio u njega gotovo 5 sati kao prvog dana bez nekih uspjeha.

No s vremenom sam i sa kapom napredovao i vratio se na istu razinu gdje sam bio i bez kape. To je već bio za mene čvrsti dokaz da se ne radi o dahu…i kasnije sam mogao gotovo slično vrtiti i sa kapom preko usta i bez kape.

Uglavnom, nakon te točke sam samo praksao praksao praksao…i u konačnici došao do brzine rotacije koju ćete moći vidjeti na videu.

Doduše, zanimljiva činjenica je da kada sam i prvi puta postavio kameru…isto sam imao scenu da se papirić fiksirao kao kamen i da mi je trebalo barem jedno nekoliko sati da prihvatim da ću ga moći vrtiti i pred kamerom.

Slično se dešavalo i kada sam pokušao pokazati nekome uživo.

Uglavnom, ja koji sam prošao taj proces napredovanja iz dana u dan…jednostavno nisam mogao prihvatiti da bi to bio neki vjetar koji je dao takvu karakteristiku ponašanja tom papiriću.

Evo filmić, tu se vidi maksimalna brzina i kontinuiranost koju sam postigao …i ima par zanimljivih detalja koje ću protumačiti:

0.53 - kada dižem ruke, pokušavam zaustaviti papirić. Doduše, u tom momentu mi ne uspijeva. To je bilo jedno jako zanimljivo ponašanje papirića, ako bi ga duže vrtio i u potpunosti se navikao na rotaciju…onda bi zapravo rotacija išla bez ikakvog mentalnog napora, a za zaustavljanje sam se morao “naprezati”.

1.10 - imam drugi pristup za vizualizaciju rotacije. Zamišljao sam kako mi je prst magnetičan i mogao sam tako gurati ili privlačiti papirić. Vidi se na filmiću da nekada prethodim kraku…kao da ga vučem. Nekada ga kao potiskujem…
Ovo mi se uglavnom pokazala vrlo moćna vizualizacija i s njom sam razbijao momente kada bi se papirić ukopao kao kamen. Jednostavno sam nasilno išao na papri koji bi bio ukopan kao kamen, i ako treba …zaista bi ga malo i kvrcnuo da razbijem tu iluziju da je fiksiran kao kamen… Radilo je super.

1.30. Ista vizualizacija, možete primjetiti da ovdje sada nema prisutne druge ruke …tako da ovo također razbija iluziju da je nužno da držim ruke u tom klasičnom položaju u kojem najčešće držim.

1.43. Tu se vidi kako mi klasična vizualizacija šteka, ali magnetični prst izvlači situaciju. :slight_smile:

2.09. Grimasa ustima hoće reći da disanje nema nikakve veze sa scenom koja se dešava. :slight_smile:
U nastavku stavljam i kapu na usta da pokažem da se ne radi o dahu iz usta. Mada bilo bi suludo takvu brzu i kontinuiranu rotaciju objašnjavati dahom. Dah me mučio samo u početku dok sam bio na prvim pomacima koji su zaista ličili na poremećaje zbog daha, heh. Vjerovatno su i bili, čudan put je razbijanja naših vjerovanja/iluzija.

2.20 - 3.35 vrtim ga poprilično dugo i opet dolazim do toga da ga nije lako zaustaviti nakon tako poduže rotacije. Nadam se da primjećujete nakon 3.35 sav taj uloženi napor u zaustavljanje. Ono, na 4.07 kad se čini da je već stajo…otima se i biježi, hehe…i tek nakon 20 sekundi je konačno ukroćen.

Dodao bi još da to nije nešto što mogu “samo ja”. Prijatelji koji su imali volje su također uspjeli. I to puno lakše nego ja. Vjerovatno je njihova prednost bila što su mogli mene vidjeti uživo i tako lakše prihvatiti da je moguće…a onda lakše i ostvariti.

Uživajte:


#2

Lepo si to odradio.
Ovaj lik onda vezba od malena …


#3

Vjerujem da u bespućima interneta ima puno fake telekineza…bilo bi lijepo znati da ova nije fake…jer izgleda ne moguće, hehe.


#4

Nije iskustvo s telekinezom već s fizikom :slightly_smiling_face:


#5

Sve je fizika…pa i telekineza ako postoji. :stuck_out_tongue:

Al kuzim sto si htio reci, na kakvu fiziku misliš?
I kako tom fizikom pojašnjavaš krivulju učenja i sve ostale karakteristike ponašanja koje sam opisao?


#6

Ako stavis case s toplom/vrucom vodom oko tog papira, vrtjet ce se isto kao kad stavis ruke, hoces reci da i casa vrsi telekinezu?


#7

Svaka čast care. Već dugo se rešavam da krenem sa praktikovanjem tih nekih tehnika. Nadam se da uskoro dolazi vreme za to. Odavno imam knjigu od Bardona - Uvod u hermetizam. Već neko vreme me zanima ta oblast.

Jel si čitao možda tako neke knjige?


#8

Hajde nek se okrece na drugu stranu ili zaustavi dok drzis ruke u tom rasirenom polozaju.


#9

To je istina, ali to i dalje ne pojašnjava krivulju učenja. …i štošta još toga.

Da sam mogao prihvatiti to objašnjenje…vjeruj mi, ja bi tad to tako i prihvatio. Nisam imao nikakav poriv dovoditi se u takvu zabludu…

I upravo zato što sam ja zapravo strog kritičar, kako drugih…tako i samog sebe …tog puta mi je jednostavno to objašnjenje sa toplom strujom zraka bilo preplitko.

Mogao bi ja postaviti obratno pitanje?
Hajde stavljaj tople čaše pored papirića i zapisuj brzinu rotacije papirića. Hoće li brzina napredovati svakim danom?

Zatim, nakon 15-ak dana upali kameru i probaj snimiti proces? Prema tvome,…papirić bi se pred kamerom trebao pretvoriti u kamen, unatoč toplim čašama…

…itd…itd.

Ima dosta toga što i nisam pisao.
Recimo, možeš primjetiti da se u filmiću papirić gotovo uvijek vrti na istu stranu.
Ja sam u jednom momentu odlučio da želim upravljati smjerom rotacije…i djelomično sam uspio i to.
Zašto djelomično? Zato jer od momenta kada sam počeo razmišljati o smjeru, smjer me baš i nije slušao …ali rotacije su bile podjednako na lijevo i na desno. Vrlo često ako sam ja htio u lijevo, on bi išao desno. I obratno. xd

Kako god, smjerovi su upali u igru onog momenta kada sam ih misaono uključio.

E sad, sve to zajedno bi mogla biti jedna velika slučajnost.
…i krivulja učenja
…i kapa preko usta koja je srmzla papir na nekoliko sati
…i kamera koja je smrza papir na nekoliko sati
…i smjerovi koji su se pojavili

Sumnjao sam naravno i tada da sam možda bio izigran jednom apsurdnom slučajnošću koja me eto uvjerila da je tu bilo nešto drugo prisutno.

No nisam stao. Bolje reći, onaj tko me “izigrao” nije stao. I ovih zadnjih 12 godina je jednostavno bilo toliko čudesnih 12 godina …da mi je sada ta telekineza najmanje još čudna u cijeloj priči. Ali kako je ona triger svega, osjećam (gotovo da sada i znam) da se nije desila slučajno.

A kako sada to tumačim nakon 12 godina? Heh…to bi bila knjiga, ne post. Nadam se da ću naći motivaciju i napisati ju…ili youtube kanal napraviti.

U najgrubljim crtama objašnjenje gornje telekineze:

  • postoje entiteti koji su svjesniji nas, nego mi njih
  • mi smo za njih otprilike kao što su životinje za nas.

Da ne bude zabune. Relaciju između nas i tih entiteta koje spominjem…ne treba shvaćati doslovno kao relaciju ljudi vs životinje. Malo apstrakcije neće škoditi…

  • valja primjetiti da mi uspješno sa “keksićima” dresiramo životinje i navodimo ih da prave određene figure ili izvršavaju određene zadatke za nas.
    Životinje pri tome samo uče “istinu” o keksiću. Znači, mi svjesno manipuliramo onime što se životinji čini “istinitim” i tako ih navodimo na određene radnje. Psu je tako istina:

“Ako čujem ‘sjedni’ i ja sjednem, dođe keksić”

On ne razumije riječ ‘sjedni’, samo taj pattern zvukova sa određenim patternom verbalne gestikulacije povezuje u radnju koja završava povoljnim ishodom za njega, keksićom. Kasnije može ići i bez keksića, ali tako se smanjuje utjecaj dresure…logično i zašto.
A sada zamisli da pas izvrši dobro zadatak a da ga klepneš odjednom po ušima zbog toga?

Kako bi onda on razlučivao što je istinito za njega, a što nije?

Da bi ga naučili što kompleksnije figure i zadatke, mi moramo biti dosljedni onome što smo mu nametnuli kao istinu.
E sad, istina u koju gledamo ti i ja, nije ništa drugo nego naša dresura. Iz tog mentalnog kaveza mi jednostavno ne možemo izaći …ali slušajući što nam taj mentalni kavez govori, svi možemo naučiti puno više nego se usudimo misliti.

Zašto? Pa zato jer lekcije koje nam se govore idu u korak sa našim znanjem.
Upravo kao što pas kada nauči raditi jednu figuru, njegov gazda ga onda uči sljedeću figuru. No dok god pas nije savladao prvu figuru, njegov gazda ga nastoji naučiti tu figuru kako bi onda mogli napredovati na sljedeću…
U konačnici, ako su pas i gazda slijedili zajedničko razumjevanje…gazda može tog psa naučiti da radi “nezamislivu” koreografiju, tipa:

Mi ljudi smo isto uključeni u zanimljivu koreofrafiju, npr. napravili smo iPhone krenuvši od kamenog doba i tako to… (Krenuli smo zapravo kao ona klica života u vrućoj juhi ranog postanka zemlje…a i puno prije toga.)
…cijeli proces je vođen keksićima. To je ono što mi zovemo “zadovoljstvo” ili “radost”…i žudimo za time.
Zato ja uvijek ponavljam da je jako bitno da idemo za onim što nas čini radosnima, jer nemamo mi ideju kuda nas ta radost treba odvesti. A i dovoljno je što je sam put radostan. :slight_smile:

E sad, da se konačno vratim na telekinezu. Ona je bila moj keksić…jedan od mnogih koji su se desili i nakon nje. Svi ti keksići su me naučili puno toga…pa i ovo što pišem. Doduše, što dalje pokušavaš razumjeti…to je teže i mutnije…pa na ovoj daljini više nije lako govoriti sa sigurnošću. Barem trenutno.

No čini mi se da je telekineza ispala takva kakva je …upravo iz razloga što keksići nikada ne smiju dovesti u pitanje da bude “true===false”. Takva dresura jednostavno nebi mogla biti dobra dresura …raspao bi se koncept…raspala bi se ideja vodilja… …a i nisam ja taj koji je birao što se i kako trebalo desiti. Ovako kako je ispalo, ja sam pronašao svoj put…a pri tome ni tuđi putevi nisu “obezglavljeni”.

Ovaj svijet, tj. ova realnost nema ograničenja…mi se ograničavamo sa viđenim iskustvom, no realnost je u suštini bez ograničenja. Ali kada bi odjednom bili uronjeni u takvu realnost bez ograničenja, to bi bio kao pokušaj da psa is prve pokušaš naučiti gornju koreografiju. Jednostavno mu ništa nebi bilo jasno, jer nebi imao črvstih točki “istine” za koju bi se mogao uhvatiti i od njih dalje napredovati.

I za kraj, razmisli o ovome:

Zašto bi “telekineza” bila nemoguća i nezamisliva, a jedan list na drvetu moguć?
Zagledaj se u taj list, probaj ga shvatiti i bit će ti također nemoguće… jer u njemu je beskonačno više čarolije nego u “običnoj telekinezi”.


#10

Davno je to bilo…doduše, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se sada papirić ponašao. :slight_smile:


#11

Rotate left, rotate right :smile:

Listić je čudo. Još kada staviš malo u njega, pa zapališ, ima da se vrti kroz sve 4 dimenzije … I još da zapjeva …


#12

Naravno. :slight_smile: Može i dalje od 4-te dimenzije :stuck_out_tongue:


#13

Ne znam kako ovo objasnit…


#14

Btw, upravo sam se vratio iz te preko 4-te dimenzije i dobio sam zanimljivu poruku. Prosljedio je Bog preko mene poruku mom šefu, koja je bome baš zanimljiva. Mogu reći da sam bio šokiran mudrošću …a poruka nije baš niti mala. Ovolika je:

Zanimljiva je time više što počinje intrigrantno izjavom: “Glup si ko k.urac.”

Mogu samo reći da kad te Bog ovako nešto moli, da je teško odoljeti ne napraviti…a kako ja posljednje vrijeme sa guštom izvršavam njegovu volju, živo me interesira kako će ovo ispast.

A generalni plan je toliko dobar, da sam baš fasciniran i uzbuđen ko malo dijete. :smiley:

Pošto je poruka generalno dobronamjerna, zamoljen sam da taj moment i snimim kako bi to šefu ostalo za slatku uspomenu na moment kada je počeo shvaćati kako će se promjeniti.

Ovo je fakat napeto i neizvjesno :smiley:


#15

“The Force is strong with you.” :joy:

Dajte bre ljudi kakva telekineza, klasicno sviranje qrtzu kao i sve na tu temu…


#16

Odlučio sam da ipak neću ovako nastupiti…isparila mi motivacija za to unutar dva dana.

Unatoč što me šef ništa nije razumio što sam mu pokušavao reći, Bog je svejedno bio na mojoj strani!
…naime, usred razgovora se iznenada pojavio njegov stari, koji je inače originalni začetnik firme … i još uvijek pravi direktor firme. :smiley:
Mislio sam da je to već “senilan” dedica, kad li ono dedica pun vizija i u potpunosti je razumio što govorim.

Stao je na moju stranu i 3 sata je bilo verbalnog rešetanja…nas dvoje protiv njega.
Imati uz sebe oca direktora kojeg napadam, neprocjenjivo…teško uopće mogu dočarati što se tamo desilo. Samo što suza nije bilo…za potpuni doživljaj.

Moguće da ću uskoro popušiti otkaz xd, ali vjerujem da će shvatiti da je sve ipak bilo u dobroj namjeri. Već on to dobro zna…samo ne može vjerovati što se dešava xd.

Btw…kada sam spomenuo u nekoj temi do da mi je plan od te firme napraviti “Google”…e pa, tako ga planiram napraviti. Srčanom borbom… :stuck_out_tongue:


#17

Kad sam već započeo…nastavit ću ovaj monolog.

Danas, dođem na posao…nisam ni skinuo jaknu već me šef zove u svoj ured.
Sjedam, okrećem se prema njemu…bacam pogled prema njegovim očima…kadli se on smješka kao da smo best frendovi…i kaže: “Pa kaj, jučer smo si malo razgovarali, ništa tu nije čudno…”

Hehe.

Inače, danas smo isto dosta pričali, i ovog puta se pak transformirao u skroz pametnog i mudrog čovjeka. Nevjerovatno kako ima dva lica … nekad ne može shvatiti najtrivijalniju glupost, a nekad je tako bistar i mudar.

Današnju priliku sam iskoristio doslovice da ga pitam ono isto intrigantno pitanje, samo sam ugodnije to sročio. Pitao sam ga kako je moguće da je ponekad tako pametan, a nekad mi se čini da je prosto glup.

Zanimljiv odgovor sam dobio…kaže da jednostavno donosi brzo odluke…da statistika pokazuje da to bolje prolazi nego kad se donose pametnije odluke, a na njih troši više vremena.

Hmm, hmm…bome zanimljiva mudrost. Ali svejedno je crazy-shit gledati čovjeka koji vodi firmu i svakodnevno ga gledati kako baca rješenja koja donese unutar nekoliko sekundi i koja ponekad graniče dječjem razmišljanju… i na taj način vodi (ne)organizaciju.

I još za kraj, pošto ne volim vrijeđati ljude…a moj nastup je moguće djelovao tako.
Nadodat ću zato da sam osobno mišljenja da ljudi nikada nisu glupi…i da to tako onda nisam niti mislio. Glupe su ponekada samo naše odluke…koje se pojavljuju zbog razno raznih okolnosti. A u ovom slučaju su bome zanimljive okolnosti…pošto se on vodi tim svojim stavom…


#18

pravilo tri sekunde

nisam mislio dodat ništa ali ovih 20 znakova me nagna da te pitao o astralnoj projekciji da li si je doživio.


#19

Da…i onda mu ja kupim hosting za 500eur na koji će ići svi njegovi klijenti. A on idući dan proda taj hosting samo jednom klijentu za cca 1000eur, haha.

Napravio čovjek “dobar posao” …al što će biti kad to sve stigne reputaciju firme?

I nije problem pogriješiti, problem je što ne može niti uvidjeti svoju grešku niti nakon svih mojih napora da mu objasnim da je pogriješio, niti nakon što mu ekipa iz Microsofta isto to objasni.

Kaže on na to: “A gdje je tu sigurnost ako stavimo više klijenata na isti hosting?” :smiley: :smiley:

Tako da njegova slika svijeta nakon tog pravila “tri sekunde” odstupa podosta od moje slike svijeta. Ali svejedno se divim tom pravilu, jer neću negirati da radi dovoljno uspješno svoj posao. Štoviše, nemjerljivo uspješnije od prosjeka.
Nevjerovatno, ali (financijski gledano) ima jednu od uspješnijih IT firmi u Hrvatskoj, hahaha :smiley: :smiley:

Što reći, kome posluku porati? Ovo gore je samo jedan primjerčić iz mora primjera.
Zato sam mu i htio reći da je glup ko k, da ga otrijeznim. Ali čini se da se i ja paralelno trijeznim sa njime.
Kad malo razmislim, ja i on smo kao jin i jang , totalne suprotnosti.
Ja pak ulazim preduboko u dubinu svega i odlazim u skroz drugu krajnost.
Također sam s godinama shvatio da je i pedantna sporost zapravo brzina. Jer pedantnost, iako uzima puno vremena, ona konstantno uređuje temelje, što se akumulira …i na kraju su mnogi procesi zbog toga efikasniji i time globalno “sistem” brže radi. Tako da sam se ja opustio biti pedantan i spor i znam da mi se to višestruko vraća.

Večeras baš imam plan to grafički prikazati…da njemu vizualno objasnim sebe xd.


#20

Da, imao sam ih jedno 50-ak

Prvu sam baš doživio spontano zbog ove telekineze. Legao sam u krevet i zabrijao sam na to da probam levitirati. Ono, ako mogu vrtit papirić…zašto nebi lebdio xd.

Nisam ni sam vjerovao da ću uspjeti…ali sam očito bio dovoljno lud da probam.
Iznenađujuće, taj pokušaj je završio neočekivanom astralnom projekcijom.
Nisam se tada skroz odvojio, ali započelo je…i ja sam se usrao od straha. Znači u-s-r-a-o. xd
Neko kratko vrijeme sam bio svega svjestan, ali u dubokom transu i nisam mogao pomicati tijelo…a svemir kao da me je gutao. Teško za objasniti riječima.
Moment kako sam uspio osjetiti tijelo …tako sam vrisnuo ko curica i nisam znao što mi se desilo.

Do tada nisam ni znao da postoje astralne projekcije, tek godinu dana nakon te spontane sam skužio što mi se desilo … kada sam negdje slučajno naletio na tu temu. Onda sam se tek usudio ponoviti tu stvar…i nakon toga sam imao sigurno po jedno tri projekcije tjedno. Bilo me više vani nego unutar tijela …punih godinu dana :smiley: