PDV i naknada za naplatu preko weba

Kada prodate program preko moneybookers ili nekog drugog providera, tada vam on zaračuna proviziju na tu transakciju. Što ako trebate iskazati PDV na računu, kakoto ide?

Da li PDV ide na ukupnu cijenu programa ili na cijenu programa umanjenu za iznosnaknade karticara?

Recimo, program košta 123$ za kupca. Naknada je recimo 10$. Hoće li PDV biti iskazan kao 23$ ili će biti 21,13$?

Nemam pojma, samo primjećujem da je onih 123 USD na izlaznom računu, a 10 USD na ulaznom računu. To su dvije posve različite stvari, zašto bi - a i kako bi - iskazao PDV zajedno? Čak i da ga plaćaš na obadvije stvari, zar se za svaku ne obračunava odvojeno?

Da, ali radi se o tome da ti kupcu izdaješ račun na 123$, a ti dobiješ 113$ kao uplatu na svoj račun. Pitanje je da li će te porezna oderati ako si iskazao PDV na 113$. Naime, akoti moneybookers izda račun za transakcijske naknade, onda ispada da je to izlazni račun, ali ako ti oni samo uplate umanjeni iznos, ondanastaje problem.

Također, primjećujem da kad naručim nešto iz vani, onda mi drugovi naplate PDV i na taj kompjuter koji sam dobio poštom i na poštarinu koju je ebay trgovac platio za slanje kompa. Oni računaju da trebaš platiti PDV na ukupni iznos. To je ono što me buni ovdje.

MB je “posrednik u plaćanju”, pa ne znam da li tu postoje kakva posebna pravila, ali pretpostavljam da ne može biti više “posrednik u plaćanju” od tvoje banke koja ti isto tako naplaćuje i postotak od prometa po računu i i još fiksnu pinku po transakciji.

I banka ti to sve automatski digne s tvog računa, a na kraju ti ispostavi račun koji ti predaš u knjigovostvo i po njemu se sve iskazuje prema PU. Dakle nećeš od svakog svog izlaznog ili ulaznog računa oduzimati bankarske provizije.

Znači da ne možeš poslovati s poduzećem od kojeg ne možeš dobiti dokument koji će se priznati kao knjigovodstvena isprava od PU. Knjigovodstvene isprave su temelj svakog poslovanja, a PU je i dosta široke ruke ovdje jer imaju pravilo (knjigovođa će ti to moći potvrditi) da se za online-nabavke kao ulazni računi priznaju čak “invoice-like” ispisi web-stranica (bez, recimo, tvog poreznog broja).

Ako ti Moneybookers ne može ispostaviti nikakvu ispravu koja bi svjedočila o vrsti i količini usluga koje si od njih kupio (makar ti oni isto kao tvoja banka te pare digli automatski s tvog računa), onda s MB-om ne možeš niti poslovati, jer to niti nije poslovanje.

Dakle, ti imaš svoj izlazni račun (koji jesi ili nisi uspio dostaviti kupcu) na kojem stoji porezna osnovica od 100 USD. I ti su dužan državi 23 USD PDV-a - ne tiče se državu tko, što, kako i zašto, već samo tvoja (od tebe proizvoljno odabrana) osnova.

Isto tako imaš i neku ulaznu papirnatu ispravu od MB-a (makar isprinan invoice s njihovih stranica) na kojoj stoji da su ti naplatili te i ove i one usluge, u tom periodu, ukupno, recimo 10 USD. Tvoj knjigovođa će na to obraćunati PDV (ako treba, a on to zna). Recimo da treba, to je 2.3 USD poreza.

Ukupno si dužan 24.3 USD poreza, iako jedan s drugim nemaju nikakve veze.


To što plaćaš PDV na sve živo kod poštanskih usluga nema nikakve veze - naplata PDV-a na sve živo je posljedica specifičnog zakonskog uređenja toga što je sve oporezivo u poštanskom prometu, a zakon eksplicira da se oporezuju i špediterske i usluge dostave i to one do granice kao i one od granice jednako. To zaboravi, to nema veze s nekim načelom plaćanja PDV-a, već s time da si je država našla kako omastiti brk.


Napominjem, ovo iznosim s osnove nekog svog generalnog shvaćanja – sve provjeri s knjigovođom ili neka netko s foruma tko to radi svakodnevno pojasni.

@Dr_Ante

Za ovakvo pitanje, bitno je napisati odakle je kupac. Ako je u RH, račun ide u HRK. PDV se uvijek dodaje na vrijednost robe ili usluge (osim ako ne podliježe oporezivanju PDV-om), bez obzira na bankovne troškove ili posredničke kao MB. Bankovni trošak je bankovni trošak i nema nikakve veze sa izvršenim uslugama ili prodanom robom. Ovdje se jedino kose dva pojma, a to su USD i PDV. Ili je jedno ili drugo.

Ukoliko je software na mediju (DVD, CD…) vjerojatno će trebati proći proceduru uvoza kod kupca, ali to je problem kupca i propisa u njegovoj zemlji. On će najvjerojatnije platiti PDV pri uvozu + carinu (ako podliježe oporezivanju i carini).
Ukoliko se software skida s interneta (download), carinjenja neće biti, pa tako ni PDV-a pri uvozu (ovo opet ovisi o propisima u svakoj zemlji).

Kod plaćanja licence, važno je utvrditi mjesto oporezivanja. Npr. ako u RH plaćamo licencu ino dobavljaču, primamo račun bez PDV-a, ali smo dužni platiti PDV na ino usluge (ne dobavljaču več PU) koji sami zaračunamo, bez obzira što imamo ulazni račun bez PDV-a.

Kako smo mi porezni obveznici u RH, mi plaćamo PDV koji je propisan u RH (23%). Ako bismo npr. dobili račun od njemačke tvrtke sa njemačkim PDV-om (19%) to bi značilo da spadamo u njemački porezni sustav, što nema smisla i takav račun nikada nećemo dobiti (osim ako se ino dobavljač ne zabuni… hehe)

Isto je sa izdavanjem računa. Hrvatski PDV plaćaju samo obveznici PDV-a u RH.

Jako je bitno utvrditi mjesto oporezivanja prije nego se primjeni odgovarajući porezni sustav. U ovom pitanju nema dovoljno informacija za adekvatan odgovor.

Ovo što si ti Vjekoslave napisao je u kontradikciji s onim što su napisali Tsereg i Šljaker u drugom threadu. Naime, oni su napisali da treba iskazati PDV kad prodaješ nešto vaaniosim u posebnim situacijama kad je oslobođeno. Po tvojoj tvrdnji, onaj koji prodaje strancu treba prodati bez PDV-a pa će se stranac sam raskusurati sa svojom državom. Sada je pitanje što je tu prava istina, ili što je tu gorka istina.

Stranac nije obveznik HR PDV-a tako da ga nečeš natjerati da ga plati, to je sigurno. (kao što ti ne bi platio njemački PDV => ti si porezni obveznik RH a ne DE).
Rakao bih da se radi o Obračun PDV-a na usluge prema sjedištu primatelja usluge što znači da će primatelj usluge riješiti PDV po postojiećim propisima u svojoj zemlji.

Isto je i obrnuto, mi ne plaćamo npr. njemački PDV (kada nam ino dobavljač izvrši uslugu), ali ako takva usluga podliježe oporezivanje PDV-om (ako je obavljena u RH), isti će biti obračunat i RH po stopi od 23% i plaćen na uplatni račun državnog proračuna. To se zove PDV na ino usuge. Plaćeni PDV na ino usluge se iskazuje kao pretporez i prijavi PDV-a i ostvaruje se povrat.

Ponekad je teško odrediti gdje je usluga izvršena, ali u svakom slučaju mi ne možemo koristiti njemački PDV od 19% kao ni Njemci hrvatski od 23%.

*postoje iznimke kada se iskomplicira oko izvoza/uvoza robe. Tada je moguće primiti ino račun sa PDV-om, ali to uglavnom bude zbog zabuna i nesporazuma oko uvoza/izvoza. Takav PDV smatramo čistim troškom i ne možemo ga koristiti kao pretporez.

@Vjeko
Kako ne bismo imali kontradiktorne informacije na forumu, bilo bi dobro da rastumačiš ovo podebljano o obračunu PDV-a na usluge prema sjedištu primatelja usluge u odnosu na Zakon o porezu na dodanu vrijednost, članak 5. stavak 3. koji definira kako se određuje mjesto obavljanja usluge. To je temeljna informacija.

Nakon toga, kao izuzeci iz općeg pravila definiranog stavkom 3. se u stavcima 5. i 7. eksplicitno navode pojedinačni izuzeci koji se mogu primjeniti jedino ako se poduzetnik prepozna u njima i u tome se slučaju to može i navesti na računu kao napomena.

A predlažem i Anti da ode i pročita taj članak zakona - tek onda se može konkretno diskutirati inače je uvijek “rekao je onaj”, “rekao je ovaj”, pa kome vjerovati?

Ključ svega je odrediti spadaju li obavljene usluge u grupu usluga koje se oporezuju prema sjedištu primatelja ili prema sjedišti izdavatelja.
Ovo stvarno zna biti problem, pogotovo kada se upetlja internet i sl.

1 Like

Ma nema problema. Pa sve piše u pola stranice teksta i prilično je, po mome mišljenju, jasno.

Namjerno neću prepisivati, htio bih stvarno da oni koje interesira prvo odu i pročitaju tih par prvih članaka zakona, pa da onda postave konkretnija pitanja, tako ćemo dobiti i konkretnije odgovore.

[quote=“tsereg”]@Vjeko
Kako ne bismo imali kontradiktorne informacije na forumu, bilo bi dobro da rastumačiš ovo podebljano o obračunu PDV-a na usluge prema sjedištu primatelja usluge u odnosu na Zakon o porezu na dodanu vrijednost, članak 5. stavak 3. koji definira kako se određuje mjesto obavljanja usluge. To je temeljna informacija…
[/quote]

Evo ako sam dobro shvatio pitanje… pokušat ću objasniti PDV na ino usluge koje oporezuju prema mjestu primatelja usluga (primjer je licence za software ili održavanje računovodstvenog programa).

Tvrtka A-INO iz Njemačke održava tvrtki B-HR iz Hrvatske računovodstveni program + zaračunava troškove licence na mjesečnoj bazi. Te usluge spadaju u grupu oporezivanja prema mjestu primatelja. U ovom slučaju, mjesto primatelja je RH.

Tvrtka A-INO izdaje račun za usluge bez njemačkog PDV-a i tvrtka B-HR isti knjiži na troškove održavanja programa ili na osnovno sredstvo - licence. (politika tvrtke i ostale okolnosti…nebitno)

Tvrtka A-INO je ovime završila priču i sada slijedi ono što mislim da mnoge buni:

=> Tvrtka B-HR je dužna sama obračunati PDV na ino usluge jer takve usluge spadaju u grupu
usluga koje se oporezuju prema mjestu sjedišta primatelja.

To ne znači da tvrtka B-HR mora platiti PDV svom ino dobavljaču već procedura je slijedeća:

Kao primjer uzet ćemo da je primljen račun od dobavljača A-INO u iznosu od 10.000€ i ispostavljen je 15.11.2011.

=> Na računu tvrtke A-INO se (rukom) napiše izračun PDV-a.
10.000 x 7,498586 = 74.985,86 x 23 % = 17.246,75 HRK

*primjenjen je srednji tečaj HNB na zadnuji dan u obr. razdoblju u kojem je primljen račun (o uvom slučaju je to 30.11.2011.)

Iznos od 17.246,75 plaća se na propisani uplatni račun državnog proračuna RH za PDV na ino usluge te se isti, slijedeći mjesec iskazuje kao pretporez u PDV obrascu te se ‘povlaći’ nazad ili se umanjuje obveza za PDV koju ima tvrtka B-HR (što je zapravo isto).

Račun za usluge + ručni izračun potrebno je dostaviti poreznoj upravi prilikom prijave PDV-a zajedno sa ostalom poreznom evidencijom.

Ja u ovakvom slučaju ne pišem rukom na račun ništa (nisam siguran daa li je to zakonom dopušteno da se rukom prepravljaa račune), nego obračunam Cijena1,23-Cijenasrednji tečaj HNB-a na dan istaknut na ino računu. TO onda uplatim u kunskom iznosu HNB-u po kontu 68 kao PDV na uvoz usluga.

Nisi me shvatio. Ništa se ne ispravlja na računu već se rukom napiše (doda) obračun PDV-a koji sam napisao. Tako je propisano zakonom.
Znači, nema prepravljanja već dodavanja obračuna PDV-a.

U svakom slučaju moraš dostaviti i Poreznu knjigu PDV-a na ino usluge iz koje će biti vidiljivi podaci o računu.

Ako inzistiraš, možeš ti dostaviti i obračun napisam u Wordu ili Excelu, ali to su već nebitne gluposti o kojima ne želim raspravljati jer ćemo malo odlutati s teme.

Odlično. Sve si objasnio vezano uz ulazne račune.

Moje pitanje se je odnosilo na pitanje Ante u postu #6 gdje on kaže da je na forumu pročitao da se na izlaznim računima ispostavljenima inozemnoj firmi treba iskazati PDV, a ti da si ustvrdio suprotno. Dakle, da si ti napisao da se u slučaju naplate usluge koju je domaća firma obavila za inozemnu firmu PDV ne iskazuje, jer se PDV obračunava prema sjedištu primatelja usluge koji je u ovom slučaju u inozemstvu.

Ja sam onda napomenuo da tu tvrdnju, da se naš PDV plaća prema sjedištu primatelja pojasniš u smislu stavka 3. članka 5. Zakona o PDV-u.

Dakle, ovo za ulazne račune je odlična informacija i odgovara i onome s čime sam ja upoznat, iako bih imao koje dodatno podpitanje.

Međutim, traži se tumačenje za izlazne račune.

[quote=“tsereg”]

Međutim, traži se tumačenje za izlazne račune.[/quote]

Vjerujem da je isto, međutim treba imati na umu i porezni sustav primatelja usluge jer ako je kod njega isti zakon kao u RH po pitanju ulaznih računa onda bismo imali dvostruko oporezivanje.

Ja ne bih obračunao hrvatski PDV na izlaznom računu prema ino dobavljaču za npr. licencu jer je mjesto oporezivanja izvan Hrvatske, a ino dobavljač ne spada u naš porezni sustav.

Druga stvar je kada bi se ino kupcu pokvario automobil dok se vozi po Lijepoj našoj i on odluči potrežiti auto mehaničara. Tada će sigurno platiti HR PDV, nema mu spasa, ali će taj račun moći knjižiti kod sebe samo kao trošak.

Opet se vraćamo na ono staro: Treba odrediti koje se usluge oporezuju prema mjestu obavljanja, a koje prema sjedištu primatelja.

Iz ovog primjera znamo da se servis automobila svakako naplaćuje prema mjestu obavljanja.

Ne poznajem strani porezni sustav, ali vjerujem da oni isto imaju sličan sistem kao što i mi obračunavamo PDV na ino usluge po ulaznim računima za usluge koje su obavljene u RH. Isto tako ino dobavljač ne izdaje svoj PDV za usluge obavljene u RH.

Bilo bi lijepo ako netko ima primjer da je izdao račun za obavljene usluge inozemnom kupcu i zaračunao naš PDV. Baš me zanima reakcija ino kupca koji puni hrvatski državni proračun.

Baš ću provjeriti ovo u detalje jer i mene sada kopka. Imam mišljenje o tome kao što sam i napisao, ali mišljenja uvijek treba uskladiti i sa zakonima :slight_smile:

Glavni povod za ovakvo mišljenje je to što ino kupac ne bi trebao plaćati HR PDV kao što ni ne plaćamo INO PDV.

Još se javim kad/ako dođem do 100% provjerenih podataka po pitanju izlaznih računa. … sad sam se zainatio :slight_smile:

Slobodne te ponovo uputim da 100 % provjerene podatake možeš naći u članku 5, stavcima 3., 5. i 7. Zakona o PDV-u koji možeš naći na web-stranicama Porezne uprave? Jer, IMHO, tamo sve piše kristalno jasno na pola stranice teksta.

Poanta je da je ova tema već toliko puta prožvakana, pa čak se nalazi i u stickyjima, ali bez obzira iznova imamo ista pitanja i iznova otkrivamo iste stvari.

[quote=“tsereg”]Slobodne te ponovo uputim da 100 % provjerene podatake možeš naći u članku 5, stavcima 3., 5. i 7. Zakona o PDV-u koji možeš naći na web-stranicama Porezne uprave? Jer, IMHO, tamo sve piše kristalno jasno na pola stranice teksta.

Poanta je da je ova tema već toliko puta prožvakana, pa čak se nalazi i u stickyjima, ali bez obzira iznova imamo ista pitanja i iznova otkrivamo iste stvari.[/quote]

A… joj… I see… ništa onda… meni je jasno. Kada INO kupac dođe po bombone u Konzum, platit će PDV, a kada kupcu napravim uslugu koje nema ‘mjesto zbivanja’ RH, nema PDV-a i gotovo.

p.s. nemoj me ispraviti ako nisam u pravu… hehehehehe

…znao sam da ću zakomplicirati s bombonima… ipak pričamo o uslugama pa onda umijesto bombona treba čitati => auto mehaničarske usluge

znači bombon => auto mehaničarske usluge

Sorry for that

Pa, kako se čita u Zakonu PDV-u, tako ispada - PDV se izražava na sve (usluge i robu) osim u određenom precizno popisanom broju iznimaka.

Dodatno na to, a to je moje osobno tumačenje, naši su knjigovođe ponekad vrlo liberalni, pa tumače da na inžinjerske usluge (poput programiranja, projektiranja i sl.) isto nije potrebno izražavati PDV, iako u Zakonu stoji na tome mjestu da PDV nije potrebno plaćati na “(…) inžinjerske, (…) i druge usluge savjetovanja”. Što je, mislim, gramatički ispravo tumačiti kao da se PDV ne treba plaćati na inžinjerske usluge savjetovanja. Iako se u tome slučaju postavlja pitanje čemu navoditi pojedinačne, ako se misli na sve usluge savjetovanja, a ne na sve inžinjerske poslove općenito. Što je u konačnici vrlo lijep primjer problema koji nastaju kada naše pravosuđe zakone interpretira jezično (drži se doslovnog izrijeka), a izrijek sastavljaju polu-mediokriteti. Pa onda tražimo ministarstvo za tumačenje, koje odjednom izmisli da je programirajne zapravo elektronički pružena usluga (iako je elektronički pružena usluga zapravo posao obavljen na udaljenom računalu preko neke telekomunikacijske veze).

Na kraju ti postane jasno zašto je Hrvatska pravno nesigurna država, zašto nema stranih investicija i zašto ih niti neće biti usprkos svim programima svih vlada - jer u prosjeku, mi imamo kvocijent inteligencije negdje ispod 100, oko 95. Točno toliko i zaostajemo za najprosječnijim zemljama na svijetu negdje izvan EU.

@tsereg

I agree. Tumačenje naših poreznih propisa je strašno. Nerijetko poreznjaci imaju jedno mišljenje, a porezni savjetinici drugo. Jači pobjeđuju i to je to (zna se tko je to).

Ja zapravo ne znam niti jedan primjer kada se za usluge obavljene INO kupcu zaračunava hrvatski PDV, osim ako su usluge obavljene i RH, što je razumjivo.

Ja bih usluge programiranja, savjetovanja, seo optimizacije, web dizajna za ino kupca tumačio kao obavljene usluge prema mjestu naručitelja i ne bih izdavao račune s PDV-om. Pa na kraju, koji INO kupac bi mi htio platiti naš PDV? (retoričko pitanje)

Ako netko ima primjer da je morao izdati račun za usluge sa PDV-om kupcu u inozemstvu, neka slobodno napiše (ali ne da je čuo, nego iz prve ruke).

Nisam još nikada vidio takvu situaciju i mislim da je ne moguća ili vrlo vrlo rijetka.
Dokle god ino kupac ne kroči u RH i ovdje primi uslugu, nema logike da plaća tj. dobije račun s PDV-om. Mislim da je to osnovno načelo.


Copyright © 2020 WM Forum - AboutContact - Sponsored by: Mydataknox & Webmaster.Ninja