Ja sam ti napisao generalno što bi ti trebala biti glavna vodilja. Mislim, svatko na ovom svijetu bi prvenstveno morao biti motiviran da radi ono što voli. To je esencija našeg bića …da radimo za zadovoljstvo.
Tu smo kozmički postavljeni ko mašine da budemo pokretani tim osjećajem. To nam je svrha…zadatak, nužnost! Svaki odmak od toga je gubitak svog puta…odmak od samoga sebe. Istinskog sebe.
A sad konkretno za tvoju situaciju, kojim putem ćeš krenuti prema tom cilju. To je teško napamet savjetovati, jer ima tu milijun bitnih parametara koji su za svakoga drugačiji…a sve ih znamo samo iz svoje kože. Zato u toj koži i jesmo.
Recimo:
Koliko imas godina
Kolika su tvoja znanja (jesi ti nesto nabrojao…ali kvalitet istih je najbolje tebi poznat)
Koliku strast gajis prema nekim od tih znanja
Koliko si gladan kruha …pod tim mislim da je jako bitna tvoja trenutna financijska situacija, jer o njoj ovisi koliko imas vremena “biti slobodan”
Koliko si željan kruha …ovdje mnogi upadnu. Čovjek nikada nebi trebao biti više željan kruha (novca jel) od onoga što mu je potrebno da ide ka svojim strastima. Novac se čini kao bitna prepreka…što i jeste. Ali nikako u razmjerima kako ga mnogi shvate.
Evo jedan primjer:
Zamisli da se vratiš sa izleta iz Kine…i doneseš nešto novca natrag u Kineskim Juanima. Potrčao bi nakon povratka razmjenit to u kune. Imao bi osjećaj bezvrijednosti istog ako ga ne promjeniš u nešto što se može koristiti u HR. …a i bio bi bezvrijedan ovdje!
No taj novac bi mogao pričuvati do sljedećeg izleta u Kinu?
Ali, pitanje je hoće li tog izleta ikad više biti?
Pa isto tako, sav onaj novac kojeg pohranimo u bilo kojem obliku i koji neće uskoro proći kroz naše ruke…jednako je bezvrijedan kao ti Kineski Juani koje bi čuvali. Zato se kaže da novac jedino vrijedi kada se okreće …a to znači da radimo i koristino sve što imamo i da uvijek zapravo osciliramo oko nule.
Naravno, treba imati zalihu i za pokriti faktor sigurnosti od iznenadnih situacija.
…no da se vratim na poantu, mnogi od nas skupljaju za nekakve lažne strasti, a zaborave koji bi trebao biti pravi put i koliko je zapravo malo novca potrebno da se ide tim putem.
A tek taj put nam onda donosi i obilje novca i svega drugoga još bitnijega.
Znači, mnogi se izgube skupljajući Kineske Juane
Da se vratim što još ne znam o tebi…mislim, neznam puno toga, ali se osvrćem na faktore koji su meni bili bitni.
-koja su tvoja moralna stajališta? Ovo je takodjer jako bitno…treba shvatit da lav nije kriv što hvata srnu. Mi ljudi si često nametnemo razna moralna ograničenja…koja možda jesu opravdana, možda nisu. Opet svako iz svoje kože zna za sebe
Mene je Bog naučio mnoge cake “u sivoj zoni”. Kao klinac sam bio bez prebijene kune i u želji da slijedim svoje strasti sam morao nekako jesti, a i obući se. I na svjesnu želju da to dobijem…dobio sam načine da i jedem besplatno i da se obučem besplatno.
Vjerovali ili ne…s vremenom su ti načini postajali samo sofisticiraniji, da sam u konačnici mogao išetati besplatno iz trgovine sa hranom …ma s čim god…bez da bi ijednu jedinu stvar sakrio u džep ili negdje. Znači mogao sam ako treba biti u kratkoj majici i kratkim hlačama. I od tad sam mogao imati sve, ali tad sam shvatio kako to sve ništa čovjeku ne predstavlja… Važnu lekciju sam dobio
Ali ispunjena mi je želja da se mogu obući i pojesti…pa sam u zahvalu svemiru zaista se posvetio isključivo svojim strastima, radi kojih sam imao tu želju besplatne hrane i robe.
Kako god će na to gledati moralisti, ali ja sam dobio razumjevanje koje kaže:
“Lav nije kriv što napada srnu…nitko ko napada nije kriv. Sam napadč je kao developer tester koji pokazuje gdje je sustav ranjiv i svojim napadom testira sustav i tjera ga na razvoj. Evoluciju, jel”
Da li je napad onda kažnjiv?
Pa naravno …ako si kažnjen, to znači da je sustav već dobro zaštićen od takve vrste napada. A ako nisi kažnjen, onda si dobar developer tester.
A ja nisam nikad kažnjen.
Naravno priča je puno dublja i sam moral je jedna velika tema.
Ali ako sam o sebi ne razmisliš koja su tvoja ograničenja…neće nitko.
Da ne budem krivo shvaćen…ja te ne nagovaram na zlodjela, niti smatram da sam ista činio. Ali ako netko previše sebe ograniči, onda si neće dopustiti niti da diše zrak, jer time ubija mikroorganizme koji tamo prebivaju. Poanta je nadam se jasna.
Pri tome, ja da bi slijedio svoje strasti… išao sam čak do te mjere da sam prihvatio i zatvor kao moguću kaznu i tako sve podredio da idem jako usmjereno tamo kuda sam htio ići.
Zato su moja savjetovanja malo i surova…jer ću čovjeku doista reći:
“Odhebi sve i radi što voliš”
A on da me pita: “Što ako me takvo ponašanje odvede u zatvor, što mi onda preostaje?”
“Pa nikakav problem, ti opet odhebi sve i radi ono što tamo najviše voliš”
U tome je ključ, mi smo uvijek negdje “tamo” uronjeni u nekakve okolnosti …i imamo tu priliku da pod tim okolnostima odaberemo što nam je najbolje i najdraže. To nam nitko ne može oduzeti, da u svakom momentu radimo što najviše volimo! Koliko luda i jednostavna ideja!
A mnogi se to ne usude i traže nekakav put gdje će jednog dana stvoriti sigurno i sretno utočište…a ne usude se već sada odabrati ono što se ovog momenta čini najbolji odabir
Film “Yes man” je upravo tu temu obradio…i ne može biti da je snimljen slučajno. Upravo pokazuje tu prisutnost Boga kada ovdje i sada odabereš ono najbolje što ti se nudi. Bog to sam sebi nudi, jer svatko od nas je dio Boga.
On kada vidi da netko prihvata njegove izazove…on nastavlja da radi sa njim…sve do kuda god se taj usudi ići. A do kuda Bog može sam sebi stvarati lunapark zabave…to nema ograničenja.
Uglavnom, faktora ima puno…i za svakoga su drugačiji. A istina i ljubav su uvijek siguran put.
Sorry na filozofiji, znam da sada još manje znaš što ti je činiti. Ali svaka puzzla koju dobijemo…ima svoje vrijeme kada se uklapa u našu sliku.