Posao u SAD-u

Ma to je meni jasno sve, neidem ja tamo zbog love (mislim, to nije glavni razlog). Više hoću malo iskusiti kako se drugdje radi živi, a dobro je i kasnije to imat u CV-u :))

Ne znam kud ste navalili u te skupe zemlje. Ja razmišljam da ovdje iznajmim kuću, pa odem ne raditi ništa, negdje gdje je mjesečna plaća 100$

Ne samo da je to odlična ideja, već vjerojatno i hvale vrijedan globalizacijski postupak, kojim se bogatsvo razvijenih preraspodjeljuje nerazvijenima za razvoj njihovog gospodarstva.

Predlažem izradu portala gdje bi zainteresirani mogli istražiti takva odredišta.

Par zanimljivih odredišta:


(gdje je Arthur Clarke živio, očito je čovjek imao sličnu ideju).

To je definitivno san :smiley: Ne raditi ništa lova ide i briga te za sve :)) Samo mislim da bi ipak bilo dosadno u životu tako…

Kečko, sritno :doki:

malo off

[quote=“w00t”]Gledaj, otkako si stao u obranu kreacionizma znam da se naši pogledi na “normalne ljudske vrijednosti” uvelike razlikuju. Meni se recimo te velike hrvatine jako gade. Svo to busanje u prsa i privrzenost “naciji” je meni vrlo gadno za vidit i definitivno nije osobina koju bi svrstao u nesto hvale vrijedno.

S druge strane liberalni, sekularni i intelektualni svijet mi se cini kao svijet vrijedan hvale koji je cesto potpuna suprotnost ovoj hrvatskoj stvarnosti u kojoj vlada desnica.[/quote]

zanimljiva izjava…

vjerojatno te odvelo 91. u neku od zapadnih drzava di si zavolija taj hvale vrijedan svijet kojem tezi gay populacija

[quote=“antelaca”]Kečko, sritno :doki:

malo off

zanimljiva izjava…

vjerojatno te odvelo 91. u neku od zapadnih drzava di si zavolija taj hvale vrijedan svijet kojem tezi gay populacija[/quote]

  1. u Osijeku, hvala na pitanju.

On-topic:

Jako zanimljiva ideja o iznajmljivanju kuce i zivotu u nekoj siromasnoj zemlji. Ja osobno to nikako ne bi napravio ali ljudima koji su zadovoljni drugacijim zivotnim stilom je ovo mozda super.

[quote=“tom971”]Usporedjivati kako se zivi tu i vani moze samo neko ko je zivio i u Hr a i vani.

Radne navike i ostalo, takodjer.

sa @sljakerom se slazem 100%, svako ko je iole ozbiljno radio vani , a tamo nije rodjen (to je jako bitno) nego je otisao sa svojih 25-30godina zna da se u Hr. relativno bolje zivi nego vani.
Sukus svega je: imas sa cim platit ali nemas sa kim popit.
Ocu rec ovdije se radi (premda ni meni ne izgleda uvijek tako).[/quote]

Čestitam, izvrsno rečeno. Ja zbog posla provodim gotovo 50% vremena u Njemačkoj i slažem se sa svim što si rekao. Evropa općenito nije neka destinacija osim ako te ne zadovoljava “imaš s čim ali nemaš s kim” :). Amerika je nešto drugačija - tamo te nitko ne gleda kao stranca jer su svi stranci pa je utoliko bolje, međutim treba se paziti da te ne uvuče u trku “kuća, 3 auta, 2 zlatna retrievera i plastična žena”, jer ćeš na kraju isto plakati za Hrvatskom. No to je na kraju krajeva stvar karaktera, ima ljudi kojima je svugdje dobro. Meni je i u Hrvtaskoj dobro, ali želim malo otići, kao što kažeš makar zbog toga da piše u CV-u. A i da sa 60 godina ne razmišljam zašto nisam.

ovo mi je fora
http://www.homelessnation.org/en/node/7412

[quote=“tom971”]Usporedjivati kako se zivi tu i vani moze samo neko ko je zivio i u Hr a i vani.

Radne navike i ostalo, takodjer.[/quote]

Slažem se 100%. Ne treba nasjedati na jeftine reklamne poruke boljeg života vani jer besplatni ručak ne postoji.

Većina ovdje uopće ne kuži što stvarno znači raditi. Ljudi ne kuže da radnim danom skoro da nemaš minutu slobodnog vremena, a potrošiš ga na odmor. Također, pojam produktivnosti ovdje skoro da ne postoji, u usporedbi sa “med i mlijeko demokracijama”.

Mislim da je 2-3 godine idealna mjera za onog koji je spreman krv pišati da bi nešto uštedio za buduću egzistenciju. Također, upoznavanje tuđe kulture oplemenjuje čovjeka, ali ga i nauči da više cijeni svoje.

Ja, recimo, smatram da većina ljudi u Hr nije spremna na pravi rad, učenje i odricanja do nekog cilja. Nezaposlenost je dobrim dijelom posljedica takvog mentalnog sklopa gdje ljudi očekuju da im netko drugi (država, poslodavac, roditelji itd.) stvori uvjete za blagostanje ili čak da im da blagostanje.

Što se tiče Rijeke, ne žive svi na Mlaci ili Urinju, ne kupaju se svi (ustvari, ne kupa se ogromna većina) u Rijeci, ali niti svi kupuju hranu u trgovačkim centrima. Neki (npr. moja obitelj, ali i dobar dio poznanika) većinu hrane nabavlja iz osobnih izvora, pazeći na kvalitetu, ali i na cijenu.

[quote=“Sljaker”]Ja, recimo, smatram da većina ljudi u Hr nije spremna na pravi rad, učenje i odricanja do nekog cilja. Nezaposlenost je dobrim dijelom posljedica takvog mentalnog sklopa gdje ljudi očekuju da im netko drugi (država, poslodavac, roditelji itd.) stvori uvjete za blagostanje ili čak da im da blagostanje.
[/quote]

opet se 100% slazem, i ja sam bio takav dok sam bio dole.
Prekretnica u mom zivotu je bio prvi posijet opcini uvdije kad sam dosao prijaviti boravak.
Sjecam se ko danas, dodjem tamo kuburim sa jezikom ne kuzim sta pise na formularu i zamolim gospodju tamo da mi pomogne ispuniti.
veli ona nije to njen posao i da iza ugla ima prevoditelj koji ce mi rado pomoci, uz naknadu.
Mos si mislit kako sam psovao (u sebi :slight_smile: ) , pa do sad sam u Hr uvijek kad sam dosao na opcinu zamolio tetu da mi popuni (ne zato kaj nisam znao, nego mi se nije dalo a i drugi su tako radili).

Tek nakon vise godina sam shvatio i dao potpuno pravo onoj gospodji; kad bi ona svakom popunjavala i pomagala (nije da nece ) onda nebi stigla obaviti posao zbog kojeg je tamo i placena je za njega.

Ja sam si dao truda da to popunim, sam i bio sam sretan ko dijete kaj je uspjelo i to me naucilo u zivotu da se sam brinem za svoje stvari jer ako si sam ne pomognem nece niko. Ovdje nema kumicne od susijeda koja radi negdje di treba da uzme papire preko veze…

Kod nas dole su uvijek drugi krivi za VLASTITE probleme, za uspijehe (cak i drugih) smo samo mi osobno zasluzni.

Sta se ucenja i odricanja tice; po mom iskustvu ucit ce ali samo ako im poslodavac to plati ili ako su vec u radnom odnosu pa im to pomogne. Ali umjesto ic na more platit jedan seminar od kojeg ce profitirati tek na sljedecem poslu, su rijetki spremni.

Ali di vidim pozitivno, mislim da je postalo jasno da posao nije do penzije i da kako tako je povezan sa time sta pruzas.
Poz