Prince tuži blogere zbog linkova na snimke njegovih koncerata

Prince je pokrenuo tužbu protiv 22 osobe zbog toga što su na Facebooku i blogovima objavile linkove na piratske kopije snimki njegovih koncerata. Svaku osobu pojedinačno tuži za milijun dolara – ukupno 22 milijuna. Od 22 osobe, dvije su nastupale pod imenima, dok je preostalih 20 za sada neidentificirano. Prema tekstu tužbe,…(Cijeli članak)

Nista im ne moze za to, evo samo kazu da su vidjeli na nekom blogu i podijelili. I sta im moze za to objavili su na svoj sajt ili svoj profil licna njihova stvar?

Mrzim ga.

Kao i ono ■■■■■ Eminem, pjeva o socijali i socijalnoj pravdi, a onda tuži par studenata koji su u kampusu skinuli njegovu pjesmu za party koji su radili.

Al doduše, taj čovjek malo koga ne tuži…

Najjači je onaj francuski pjevač čija je diskografska kuća tuži ženu koja je skinula njegovu pjesmu, a on toj istoj ženi plaća odvjetnike, sudske troškove i platit će i kaznu ako je bude bilo… sve u svemu čovjek se sudi sam sa sobom… hehe

Inače taj francuz se zalaže za to da bi muzika trebala bit dostupna svima, a da bi pjevači trebali zarađivat samo na koncertima.

Oni stim samo gube evo ja npr mozda sam htio da kupim cd njegov il nesto al posle ovoga ne bi ga nikad slusa, a ne kupio.

Evo jedan primjer:

Napravili ste super genijalnu temu za recimo wordpress. Prodaja vam ide dobro, međutim nađe se netko tko ju skine i počne dijeliti po forumima besplatno. Za nekoliko dana 50tak ljudi dijeli tu temu po cijeloj regiji.

Dođete na forum i doslovno poludite na te ljude, ukrali su vam VAŠ RAD, ili samo dijele linkove gdje se može besplatno skinuti vaš rad.

Tada dođe Marko i kaže da je htio kupiti vašu temu, ali kad je vidio da napadate ljude koji su ju ukrali ili ju dijele, da nema šanse da ju kupi.

Je li Marko u pravu?

Ne kažem da mi svi povremeno zagazimo u sivu zonu, skinemo film, pjesmu, software. Ali zašto napadati ljude koji brane svoje djelo.

3 Likes

Ne ide to tako bas, ima milion tema sa themeforst koje su objavljene na warez sajtove, ali redovno izlazi update i ljudi konstantno kupuju i placaju licencu. Ja bih prije platio nego preuzeo sa interneta tu temu koju si pravio iz razloga sto nije sigurna i da taj koji ju je objavio nije ostavio neki propust.

Sto se tice muzike, ona kad tad mora dospjet na youtube ili nekom servisu za slusanje muzike. Ti si platio cd ko ti moze zabranit da uploadujes pjesme negdje anonimno na neki servis, niko.

1 Like

Pa i ako nisi platio CD, nitko ti ne može zabraniti da ga anonimno objaviš gdje god želiš. Zapravo, nitko ti ne može zabraniti ništa. Pitanje je samo može li ti netko tko smatra da si ga oštetio utvrditi identitet i potom pred suca iznijeti argumentaciju zašto je i kako oštećen.

Primer naveo tako i za sve ostalo, e sad meni su malo nelogicni da tuze 20 ljudi i to svakoga za milion nije mu dobro

Slazem se sa scekom bolje i kupit sa themeforst ili codecanyon nego skinut warez jer ja sam prije par godina vidio neku full preljepu temu jos je tad bila i za mobitel prilagodena (za to vrijeme rijetko da je koji web imo za mobitel prilagoden web) i ja otvorio source code od te stranice i vidio temu kak se zove i upiso na gugl. Prva stranica themeforest reko nema sanse da placam sad 15 do 20 dolara idem ja warez skinut i uplodam ja na wordpress i prva stranica ljepo otvori ja ono sav sretan i napravio ja dalje one kartice u headeru i otvorio i na kraju samo bjela pozadina sa tekstom pluginovi nerade samo na pocetnoj sve ljepo radi

Treba neci rad postovat, ali ovo sa muzikom je proseravanje, pa njima je u korist da se slusa sto vise i da ima na youtube i slicnim servisima, jer sto kaze neko zaradjuje se od koncerata i nastupa nego im je i to malo.

I što je najjače od tih prodanih cd-a itd najmanje zarađuje pjevač a najviše diskografske kuće i slični paraziti koji preljevaju iz šupljeg u prazno…

I onda još kada se nađe kriminalna organizacija kao ZAMP koja djeluje na legalan način onda je nakarada još i veća.

Sva glazba mora biti besplatna i dostupna svima, jer tako se stvaraju fanovi i tako se zarađuje na koncertima, ovako ispada da čovjek mora nekom pjevaču platit da bi postao njegov fan, a onda još i plaćat koncerte itd.

Netko tko tko je talentiran, tko još uz to krvavo radi po 12 sati na dan i čiji rad cijene milijuni ljudi, zna sam najbolje kako da upravlja s rezultatima svog rada i kako on to stvara fanove… Zakon nikome ne brani da daje svoju glazbu besplatno ili vrlo jeftino, ali ga i ne prisiljava na to, već priznaje svakom pojedincu da je njegov intelektualni rad neotuđiv, osiguravajući mu tako slobodu da ga prezentira javnosti na način na koji on želi. Zakon isto tako ne prisiljava osobu koja stvara popularna autorska djela da ako želi imati koristi od svog skladateljskog rada, to može samo ako je još uz to sposobna i voljna teško manualno raditi da bi zaradila (koncerti). Sva takva ograničenja štete i umanjuju broj ljudi voljnih stvarati intelektualno, jer se onda pomoću toga ne može osigurati egzistencija, a onda niti više imati vremena za taj rad.

Plansku ekonomiju i državu koja je vlasnik svih autorskih prava, pa propisuje svima kako će raditi i koliko će to cijeniti smo, za razliku od zapada, imali i iskusili. Posljedica je da svi i dalje plaćamo Vegetu u dućanu fine novce, a autorica recepta je dobila odlikovanje i vječnu zahvalnost nacije.

Inače, meni nije jasno kako je danas sve što je tuđe postalo zajedničko pravo. Ja odem na more i vidim da ljudi sviraju sopile. Ne treba nikome plaćati niti kune za to. No, na susjedovom je stablu rodila sočna jabuka. Odjednom, i ja imam pravo na nju, ona je moja.


EDIT:

Problem nije u koštanju već u distribuciji bogatstva. 70-tih godina je prosječno američko kućanstvo zarađivalo 90.000 USD, a radio je samo muškarac. Danas zarađuje 55.000 USD, a raditi mora i muškarac i žena za taj novac. 70-tih godina je najbogatijih 1 % ostvarivalo 10 % svog svjetskog prihoda, a danas 24 %. Čak su i na ovogodišnjoj koferenciji u Davosu, tih 1 % najbogatijih ispijali šampanjac i komentirali kako će rastuća nejednakost prihoda biti glavni rizik društvene nestabilnosti u budućnosti.

2 Likes

Sve što si ti rekao je točno, mogu oni prodavat šta god hoće, mogu prodavat i prazan cd s svojim omotom za 600kn, ako prolazi na tržištu zašto ne, ali grižnja savjesti kod mene ne postoji, moralnih problema nemam, zašto bi ja morao nekom platit da postanem njegov fan. A ako kupujem CD, želim kupit direktno od čovjeka po cijeni koja je pristojna, a ne da se mora dat malo manje od prosječne hrvatske dnevnice za jedan cd, a od toga pjevač dobije manje od 50%

Te iste parazitske izdavačke kuće su američkom stand up komičaru Louisu C.K. punili glavu o njegovom početku kraja kada se odlučio za svoj zadnji CD odreć autorskih prava te zaobić parazite, stavio je svoj video na Amazon uz cijenu od 5 dolara po downloadu, što bi paraziti naplatili dvadeset i nešto dolara da je išao preko njih. Uz to što sam rekao svaka osoba je mogla kupit video i dalje ga djelit besplatno, ali ljudi su ok, čovjek je zaradio milijun dolara u 8 dana, daj ljudima nešto po fer cijeni, i ljudi će to poštovat, simple as that.

Ali nije grižnja savjeti ili moralni problemi razlogom da plaćaš robu, već prihvaćanje društvenog ugovora (što još zovemo i socijalizacijom pojedinca). Da bi svi imali jednake šanse i mogućnosti, svi se moraju držati istog ugovora. A u ovom slučaju on kaže: ako prodavač za nešto traži više nego to meni vrijedi, ja to onda neću konzumirati. Tko krši ovaj ugovor, dovodi u nepovoljniji položaj one koji ga poštuju, tjerajući tako i njih da krše ugovor kako ne bi imali manje šanse i mogućnosti od ovog prvog. Uloga države je da čuva društveni ugovor na način da ljude koji nisu socijalizirani, popravi u tom stavu. To je onda uloga kazni. Konačno, u demokraciji, onaj tko ugovor ne želi poštovati, može to obrazlagati javno i udružiti se s drugima koji misle poput njega s interesom da se promijeni stav javnosti i uzrokuje promjena ugovora za sve. Tom procesu svjedočimo, pa je i ova tema dio tog procesa. Niti jedno rješenje nije idealno, pa se promjenom ugovora riskira da ugovor bude lošiji, odn. da uzrokuje smanjenje proizvodnja “roba” čije je trgovanje tim ugovorom uređeno, u konačnici čineći da društvo stagnira. Zato će postojati kritike svake takve promjene. Kao i kritike postojećeg stanja.

Ja ne smatram nikako da zato što je Prince skladao pjesmu, da ti imaš ikakvu dužnost biti njegov “fan”, ali niti ikakvo pravo biti njegov “fan”. Milijuni ljudi skladaju glazbu diljem svijeta svaki dan i ti niti ne znaš za te pjesme, niti problematiziraš cijenu po kojoj bi tu glazbu mogao nabaviti. Međutim, ako ti se neka glazba svidjela ili ako se radi o glazbi nekog umjetnika koji je popularan, odjednom on tebi duguje da možeš uživati u njegovim skladbama? Zašto? Pa ima milijune drugih glazbenika. A kao što velim, kada odem na more, ima ljudi koji sviraju sopile.

Special Louisa C.K.-a sam kupio po tih 5 dolara. Da ga nije tako prodavao, nvj. bih ga pogledao na YouTubeu i ne bih ga kupio. Možda bih ga skinuo i s PirateBaya. Ali da mi nije dostupan tako, vrlo je vjerojatno da bih kupio na Amazonu njegov DVD i po većoj cijeni (i od Billa Burra isto). Drugim riječima prilika čini lopova. A uloga države u održavanju ugovora je da spriječava i prilike (npr. posao pozornika na ulici je preventivan).

Lousi C.K. ne bi ovako prodavao CD da nije stavljen pred dilemu, tj. da ga okolnosti digitalizacije, interneta i naša mana volje (kršenje ugovora u njegovih prava pukom silom) nisu doveli da promišlja o novim okolnostima. Nigdje ne stoji da je on ovim potezom zaradio više nego što bi zaradio da ovakva mogućnost bespravnog preslikavanja i distriburanja ne postoji! Ovo je bitno, jer argument o tome da je zaradio milijun dolara u 8 dana ne znači sam za sebe ništa! Samo znamo da se je vrijednost robe na tržištu nesumnjivo promijenila. Jedan dio vrijednosti je smanjen zbog isključenja posrednika, čija radna mjesta time nestaju (radna mjesta nastaju i nestaju razvojem tehnologije i okolnosti, to je normalno). Ali daljnje analize su prekompleksne.


Da se razumijemo: ja osobno sam relaksiran oko stanja glazbene i sl. industrije danas i konzumiram s YouTubea sve što mogu. Osobno, nastojim kupiti ili pogledati u kinu sve što slušam/gledam i držim se logike da ako mi se ne da platiti, onda to znači da bih samo nepovratno izgubio dragocijeno slobodne vrijeme na nešto što me ne zabavlja, ali to je čisto filozofski pogled i posljedica činjenice da si mogu priuštiti kupovati takve stvari (smeta me, recimo, nestanak videoteka). Međutim, svakako se zalažem za to da se autorima stavi na raspolaganje kontra-sredstvo kojim će moći parirati tehnologiji nekontrolirane distribucije.

Drugim riječima, zalažem se za to da Louis CK i Prince sami mogu slobodno odlučiti model po kojem žele trgovati. Jer nije prostitucija najstariji zanat na svijetu – trgovina je. Pošto je i prostitucija oblik trgovine.

Koliko sam ja bio slušao zarada od Louisa je bila veliko iznenađenje za sve u toj industriji, a onda su i drugi preuzeli taj koncept… upravo si spomenuo i Billa Burra, btw. meni osobno baš dvojica najjjčih. :frowning:

Stvar je u tome da apsolutno svaki muzičar koji ima dobru glazbu može živjet samo od koncerata, ako nema dobru glazbu neće moć živjet niti od koncerata al niti od prodaje cd-a… jer jedno ide uz drugo…

Možda je problem i u visokim cijenama cd-a jer izdavačke kuće imaju određenu vrstu monopola na pojedinog izvođača nakon potpisa ugovora, možda da je tu tržište otvorenije i drukčije koncipirano bi i cijene bile prihvatljivije… a ne ovakve kakve jesu… možda je baš u tome problem…

Strukutura cijene albuma izdanog kroz izdavačke kuće je problematizirana već dosta davno. Negdje sam gledao grafički prikaz iste u kojoj je udio novca koji dobija umjetnik bio gotovo crtica u odnosu na naslagane najrazličitije uloge i profit producenta. No činjenica je da je glazbenu izdavačku industriju piratiziranje doista udarilo i alternativni modeli se istražuju. Pa to je i dovelo do digitalnih dućana u kojima se mogu kupovati pojedinačne pjesme (ali i do vlastitih kontroverzi).

S druge strane, u filmskoj je industriji piratiziranje gotovo uništilo produkcije s budžetom između 10 i 80 milijuna eura, a to je budžetni opseg u kojem se produciraju filmovi koji imaju kulturnu vrijednost (poput adaptacija literarnih djela i sl.).

Znači, mi govorimo ovdje o tehnologiji koja intelektualnom “proizvodu” čini isto ono što bi tehnologija replikatora iz Star Treka učinila poljoprivrednoj industriji i radnim mjestima u pripremi hrane. Nije za čuditi se da nova tehnologija mijenja odnose, a zbog toga što otvara nove mogućnosti, sigurno otvara postojeće društvene ugovore. Međutim, radi se upravo u preslagivanju načina produciranja, distribuiranja i promijeni strukture troškova! Nitko se na načelnoj razini ne protivi tome, već postoji sukob između onih koji žele bržu i onih koji žele sporiju tranziciju. Ne treba se čuditi tome - kao što sam rekao, promjena paradigme poput ove što ju je ilustrirao Louis CK će sigurno ostaviti puno ljudi u bez opisa posla, sasvim sigurno i sasvim logično da poduzeća koja su do jučer trgovala u sada nestajućoj niši žele transformaciju bezbolno, a konačno investitori ne žele izgubiti kapital i pozicije preko noći. Tako da otpor postoji i ponekad taj otpor nije lijep.

Ali ništa od toga nema veze s pravima. Često se vrlo pogrešno smatra da su “kočioničari” kolokvijalne “besplatne i dostupne glazbe” autorska prava, pa se čuje neupućena retorika kojom se umjetnici optužuju za to da posjeduju pravo odlučivati tko smije i kako smije konzumirati njihove radove. Autorska prava su mehanizam kojim autor ili producentska kuća doista mogu “kočiti”, ali oduzimanje tih prava ne bi uništilo samo otpor producentskih kuća, već bi doslovno uništilo samo stvaralaštvo. Autor koji ne može kontrolirati svoje djelo, već je sveden na ubogog prosca koji je prisiljen (nema izbora) nego vjerovati da su “ljudi zapravo dobri” i da će mu platiti za kruh ako bude tražio dovoljno malo se svodi na pustinjaka, postaje prisilni karizmatik, propovjednik koji obilazi selo i uzdiže duh, držeći zdjelicu za hranu u ruci.

To je ipak ogromna redefinicija prava koja bi imala konzekvence na sveukupna intelektualna prava - na dizajn (poput modnog), patente, softver, projektne dokumentacije (arhitektura, industrija, itd). Autorska prava su ustanovljena kako je društvo sve više postojalo tehnološko i stvaralačko. U budućnosti, ako želimo društvo kreativaca i stvaratelja (a to nisu samo “humanisti”, već u puno većoj mjeri i “tehnolozi”) će biti još upućenije na zaštitu prava vlasništva na intelektulne tvorevine.

Ovdje je važno uočiti: Louis CK je sam rekao da ga je bilo strah kada je implementirao tu svoju ideju, ali se je na nju odlučio zato što je financijski već bio osiguran. Treba razumjeti da Louis CK stvara materijak koji je hit, besteller. Da li je milijun dolara u 8 dana puno novaca za takvog autora? Koliko bi u tom modelu zaradili pisci i autori koji stvaraju kulturno vrijedna dijela, ali koja nisu bestseleri? I koliko bi se financijski neosiguranih ljudi odlučilo za posvetiti se stvarateljstvu bez garancija neke izdavačke kuće, koja im može garantirati plaću čak i ako njihov uradak stvori gubitak?

Jedan vrlo “pametan” mladi Slovenac napisao je na jednom slovenskom tehničkom forumu (slotech) da je spreman da plati ZA SVE SADRŽAJE na internetu (dakle domaće, strane, filmove, muziku, porno i tako dalje) maksimum 1 evro (7,5 kuna) mjesečno.
Problem je, što tako razmišlja 90 % mladih u Sloveniji. Verovatno je u Hrvatskoj slično…

A drugi problem je, što jedna runda u birtiji košta između 50 in 200 kuna, a avtorski radovi onih 200 miljuna (cifru sam izmislio) kreativnih avtora na svijetu trebali bi da su dostupni za 8 kuna…

Zamislite, koliko bi hipotetički dobio mjesečno svaki autor, čak da njihova dijela kupi svaki mijesec 2 miljarde ljudi, koji plate po 1 evro?
Mislim, da brojka iznosi 10 evra po avtoru. Pa ti vidi, što dobiješ za 10 evra (120 evra godišnje)?

Dobiješ 4 filtera za fotoaparat iLI dvije bolje kartice za pothranjivanje podataka ILI čak (možda) dvije nove baterije za video kameru. Godišnje. Fenomenalna zarada! Lova do krova…

A ako uzmemo, da na webu besplatno “skida” sadržaje nekih 90% ljudi, onda zaboravimo dvije miljarde za honorare.

Da budem konkretan: jedna slovenska erotska stranica (portal) ponudila mi za svaki tekst o erotici ili pornografiji (300 riječi + moje avtorske fotografije iz arhive na tu temu) 2,4 evra honorara bruto. Na račun. Dakle neto oko 1,2 evra.
Dakle 4 teksta mjesečno + nekih 20-30 fotografija 5 evra. Ko je tu lud, ko je tu normalan?

Zainteresiranim šaljem (forvardiram) taj imejl. Da, ako žele, provjere ono, što sam napisao. Jer apsolutno nisam osoba, koja izmišljuje…

1 Like

Copyright © 2020 WM Forum - AboutContact - Sponsored by: Mydataknox & Webmaster.Ninja