Sa monitor.hr o slobodnom software-u

http://www.monitor.hr/clanci/linux-u-skole-n-ti-put/27931/

kad sam ja bio u osnovnoj skoli nismo imali informatiku, nego tehnicki i na tom tehnickom odgoju smo koristili pile sa kojima smo rezali nekakve oblike bla bla…uglavnom naucio sam piliti, ali nisu me naucili nijedan drugi oblik obrade materijala odvajanjem cestica (brusenje, glodanje, tokarenje, busenje…)…svi smo u skoli morali imati te male pile koje su kostale moje roditelje neke novce, da smo recimo umjesto piljenja na tehnickom radili brusenje onda bi morali imati neke lude brusilice koje su skupe, opasne bla bla, a sada zamisli da neki skolarac dodje nekom prosjecnom roditelju koji pc kuciste zove gajba i kaze mu tata meni za skolu treba linux i open office…ma najbolje da im daju google docs, ionako je to buducnost :wink:

Izvrstan članak po cijelom nizu elemenata. Da za autora teza “učiti principima rada na računalu” znači “ne orjentirati se na neku određenu platformu” demonstrira i rečenicom “Zato je i Macintoshima itekako mjesto u našim školama.”

A dotaknuo se i jedne pogubnije teme - obrazovanje kao dresure u službi kapitala. Ovo je činjenica koja postoji u Americi odavno, a ukidanjem prijemnih - prvo u školama, a sada i na fakultetima se uvodi u kod nas. Ideja je da se iz cjelokupnog obrazovnog sustava isključi teorijsko i generičko znanje, a predaju samo strogo specijalizirana znanja potrebna konkretnim poduzećima. Tako poduzeća direktno uzimaju novac iz državne blagajne - novac koji državni proračun odvaja za obrazovanje zapravo postaje novac utrošen na pripravničke kurseve za poduzeća koja dobivaju spremne radilice posve nesposobne da razumiju svoju vlastitu struku u širem kontekstu. Time tim radilicama biva oduzeta samodostatnost, sposobnog bržeg učenja i samostalnost, pa su ovisni i čvrsto vezani uz poslodavca. Istovremeno, otvara se tržište za privatne fakultete koji će pružiti vrsno obrazovanje, i naravno masno ga naplatiti.

U Americi se to postiže kvalitetnim privatnim školama i sistemskim uništavanjem kvalitete javnog školstva. Obrazovanje od mediokriteta za mediokritete.

Evropu čeka nešto što je Amerika davno počela rješavati. Pitanje tolerancije.

Baš je bilo na OTV-u. Klinci u školi ne žele sjediti u klupi s Romima. Možeš misliti kako bi željeli sjediti s nekim tamnije boje kože. Ili možda žute. Uskoro neće metalac sjediti s šminkerom, a pod odmorom će jedan drugom iskopati oči.

Kakve to veze ima sa slobodnim softverom?
Jako velike. Ljudi se kao takvi prvo moraju osloboditi da bi mogli koristiti slobodne (free) stvari, u ovom slučaju softver.

Za naše pojmove je kvaliteta javnog školstva u Americi dosta niska jer više uče djecu toleranciji nego što ih biflaju nepotrebnim informacijama.

Tsereg, ne mogu se složiti.

Pogledaj rezultate razno raznih ispita - najgora je matematika. Ako pitaš prosječnog školarca koji predmet najmanje voli, vjerojatno će reći matematika.

Zašto?

Zato jer, za razliku od praktički svih ostalih predmeta - matematika se zasniva na primjeni tih, kao što si rekao, teorijskih i generičkih znanja. Svi ostali predmeti su nauči, položi zaboravi - rinse and repeat - sustav. Ja znam, jer sam na taj način prošao cijelo svoje obrazovanje, iako je, priznajem, na fakultetu bilo situacija gdje je trebalo malo zapesti i potruditi se. Jedini problem je uvijek bila matematika, ali tu skidam kapu samom sebi i mogu reći da sam i tu dobro prolazio koristeći iste metode.

Ti kažeš da je pogubno obrazovanje u službi kapitala. Ja kažem da je pogubno što obrazovanje nikada nije ni bilo u službi učenika. Javni obrazovni sustav je preslika Pruskog koji je imao jedan jedini cilj - odgojiti poslušne građane. Za obrazovanje nikada nije ni bilo mjesta. Primjer - Malcolm Gladwell tvrdi da za majstorstvo u nečemu treba 10,000 sati ili otprilike 10 godina. Što danas neki mladac zna nakon 12 godina javnog obrazovanja? Ništa. Javno obrazovanje ga osposobljuje da bude jeftina radna snaga i radi za siću. Zašto se nitko ne pobuni protiv toga?

Dresura se ne razlikuje puno bio ti gospodar država ili kompanija.

Druga stvar, ja vjerujem da obrazovanje treba masno platiti. Zašto? Zato jer u potrazi za znanjem se ne smije zadovoljavati s ničim manje nego najboljim od najboljeg. Tko danas predaje na fakultetima? Netko tko je tata-mata u svojoj branši i drži cijelu svoju struku u malom prstu? Ne. Danas predaju oni koji ne mogu uspjeti u “stvarnom životu” i neke djedice od 50+ godina (koje nerijetko nitko ne želi zaposliti jer su prestari i njihovo znanje više nije “up to date”) te poneki zalutali altruist koji uistinu voli svoj posao i kojeg se svi rado sjećaju kao izvrsnog profesora.

Osobno smatram da bi uvođenje OS u škole bila dobra stvar, ali bojim se da bi došlo do značajnog amoziteta jer bi (oh noez!) zahtijevalo od učenika da upotrebe moždane vijuge umjesto dosadašnjeg bubanja.

Ja bi malo o školi. Najdraži predmet fizika a drugi matematika. Bija prosječan učenik (dobar, 3). Školovanje mi je prošlo u isčekivanju zvona za kraj sata. Obrazovanje nema veze s školovanošću. Svjedodžbe i dipolome su potvrda da si stanoviti broj godina bio pa raznim imenicima, dnevnicima, indexima…

Moram se sjetiti priče kako je dolaskom Viste svaka škola dobila novu Vistu. Iako nije bilo jedno računalo koje je moglo taj sotware pokrenuti!
U Velikoj Britaniji vječanje o uvođenju novog OS je trajalo 4 tjedna i odbacili su novi OS.

Činjenica je - znači stvarno je tako - da se u Americi proizvode radilice.

Srednjoškolske argumentacije o “matematici” kako nekakvom “kamenu spoticanja” ne mogu uzimati ozbiljno. Matematika je samo jedan o predmeta i ne vidim ništa po čemu bi je trebalo izdvajati.

Svrha mog poreza nije da plaća izgradnju Gladwellovog “majstora” od kojega će profitirati neki vlasnik kapitala. Ako vlasnik kapitala to želi, neka si stvori sam svog “majstora”, neka investira u njega. Hoće li to učiniti kroz stipendiju (što mnogi čine) ili kroz “šegrtski” staž, meni je svejedno.

Međutim, mora se omogućiti onima koji to žele da steknu široko temeljno obrazovanje, jer je širina i obuhvatnost znanja osnova za slobodnu, prosvijećenu, samostalnu osobu koja se može orjentirati u svijetu.

Besplatno obrazovanje je najveća vrijednost i kritično je za humani razvoj društva da znanje bude dostupno svakome. I to najkvalitetnije moguće.

Simplifikacija uloge fakulteta na to “tko predaje na fakultetima” koju radiš odiše tinejdžerskim stereotipima, da ne kažem populističkom retorikom o “ljudima od knjige” od kojih nema zapravo neke praktične vrijednosti. (A i činjenica da je 50+ “djedica” i indicira da još zadržavaš neku tinejdžersku romantiku.)

U stvarnosti, u znanstvenoj je zajednici konkurencija i selekcija toliko snažna, da tražiti ljude koji su selektirani uspjehom u tzv. “stvarnom životu”, zapravo znači snižavati kriterije. Znanost je surovo “tržište rada”, i u njoj uspjevaju samo najbolji od najboljih (iako nikako nije lišeno svih ljudskih spletki koje se javljaju u tako stresnim okolinama). No, o tome onome koga to zanima.

Stoga problem kvalitete profesorskih kadrova ne postoji, jer se selekcija sveučilišnog nastavnog osoblja ne vrši kao u srednjoj školi na pedagoškim principima, niti kao u poduzećima na “poduzetničkim” principima - fakulteti nisu “radna mjesta” koja “zapošljavaju predavače”. Fakulteti su znanstvene institucije u kojima rade znanstvenici koji u sklopu svog znanstvenog rada vrše i visoko obrazovanje studenata. Studenti SAMI izučavaju gradivo i nisu poput srednjoškolaca ovisni o pedagoškom pristupu njihovih profesora-učitelja.

Osoblje fakulteta se, dakle, bira na temelju znanstveno-istraživačke izvrsnosti, tj. po tome koliki ti ljudi imaju “impact-factor” u znanstvenoj zajednici (a ne poduzetničkoj, i to je bitno za razumjeti). Naš problem nije u selekciji “predavača” (jer takav problem uopće po definiciji ne postoji), već u selekciji znanstvenika. Naši međunarodno uspješni znanstvenici poput Đikića, ali listom i svi drugih koji nisu dobili medijsku pozornost poput njega, upućuju na nedostatnost dobre znanstvene selekcije.

I odatle potiče taj problem “altruista koji voli svoj posao i kojeg se svi sjećaju kao izvrsnog profesora”: uspješni znanstvenici su redom i listom izuzetno otvoreni ljudi, koji vole podučavati, koji su vrlo pristupačni, iznimno inteligentni i kojima biti “dobar profesor” dolazi po prirodi karaktera. To su ljudi koji mogu samo na osnovu svog imena sakupiti velike količine novca i tako stvarati istraživačke projekte. I da, neki od tih ljudi su mladi, ali mnogi su “djedice od 50+” godina.

Međutim, kada ti ljudi dođu na hrvatsko sveučilište, od njih se očekuje da svoj novac “podijele po svim zavodima”, te da ne “iskaču previše” kako drugi ne bi izgledali loše. Naime, svi se moraju uhljebiti.

Od teze o “masnom plaćanju” znanja mi pada mrak na oči. Ta teza dolazi iz neiskustva s realnostima puke egzistencije. A onima koji to ne zastupaju iz naivnosti više od ičega želim da se nađu kao roditelji u situaciji da moraju “masno platiti” šansu svoje djece, a da taj novac - naprosto - nemaju. Ovakav stav je i temeljno protivan socijalno-kapitalističkom principu, jer socijalni kapitalizam nije društvo “jednakih”, ali je društvo ljudi “jednakih šansi”, a za jednakost šansi je dostupnost širokog i temeljitog teorijskog obrazovanja koje će osobu učiniti dobro informiranom i time sposobnom za kritično promišljanje i zaključivanje ključna. (Uostalom, 65 % ljudi koji nisu mogli prepoznati Bandića na gradskim izborima, pokazuje tu nekritičnu podložnost populističkoj retorici, tj. nedostatno razvijen teorijski um).

Ja nikada necu zaboraviti svoju profesoricu iz geografije s kojom sam jednom usao u raspravu.

Ona je tvrdila da ocjena uopce nije bitna nego je bino znanje koje ponesem sa sobom dok sam ja tvrdio da mi to znanje nikada nece trebati i da je jedino ocjena bitna jer ce mi ju gledati pri upisu dalje.

Da mi je samo pronaci ju i kupiti joj neku bombonjeru, bila je u pravu.

Kao što sam rekao, cilj praktički svih sustava javnog obrazovanja je stvaranje ili topovskog mesa za nacionalne ratove ili, kao što ti kažeš, proizvodnih radilica.

Ali matematika se itekako izdvaja jer se od učenika očekuje da naučeno znanje - primjeni. I tu nastaje problem jer većina, ako ne i svi drugi predmeti se zadovoljavaju bubanjem podataka.

Tvoja logika ispada pogrešna i obrnuta - od kada je loše biti velemajstor u nekom zanatu, struci ili umjetnosti? Zar je biti sposoban odjednom postalo mana? Ja ne vidim ništa loše u tome što netko svoje znanje koristi kako bi dobro zaradio - pa makar se ta korist prelila i na vlasnike kapitala.

[quote=""]
Međutim, mora se omogućiti onima koji to žele da steknu široko temeljno obrazovanje, jer je širina i obuhvatnost znanja osnova za slobodnu, prosvijećenu, samostalnu osobu koja se može orjentirati u svijetu.[/quote]

Vidiš, u tome ja vidim problem. Tko želi, neka stječe temeljno znanje koje god širine želi, ali ja očekujem od sustava kojeg, htio ne htio, moram plaćati, da proizvede u najmanju ruku ljude koji su u stanju sami se brinuti o sebi, a ne slobodne, prosvijećene osobe koje i dalje ovise o tuđoj pomoći.

Dostupnost znanja da. Besplatno obrazovanje nikako ne. Kvalitetno i besplatno je jednostavno nespojivo - dovoljno je pogledati top liste svjetskih fakulteta.

Jednom mi je čovjek, inače stručnjak u polju programiranja, rekao kako ljudi jednostavno “izgore” u ovom poslu nakon 40 i jednostavno mentalno nisu u stanju natjecati se na tržištu rada. Ti se ne moraš složiti, ali činjenica je da kvaliteta kadra snažno utječe na kvalitetu samog obrazovanja. Ona nipošto nije “simplificiranje” već ključan dio obrazovanja.

Znanstveni kadar i fakultetski kadar nisu istu. Niti svi znanstvenici predaju na fakultetima niti su svi predavači znanstvenici. Čak se donekle i mogu složiti ovdje s tobom no samo dok raspravljamo o znanstvenim poljima. No čim počnemo govoriti o zanimanjima i fakultetskim smjerovima u kojim stručnjaci zarađuju velike novce na tržištu dok profesori koji predaju taj isti predmet zarađuju neku mizernu plaću tvoj argument o izvrsnosti pada u vodu. Tu poglavito mislim o razno-raznim umjetnostima (meni osobno bolno područje), biznisu i sličnim poljima.

Ne nužno. Dapače, usudio bih se reći da je to puko stereotipiziranje. Mnogi od njih su, bez sumnje, briljantni znanstvenici, ali ih puko podučavanje sve apatičnijih studenata sa sve više razočaravajućim fondom znanja samo zamara i oduzima vrijeme koje bi mogli posvetiti svojim projektima i istraživanju. Takvi ljudi, usprkos svojoj stručnosti, čine loše profesore.

[quote=""]
Od teze o “masnom plaćanju” znanja mi pada mrak na oči. Ta teza dolazi iz neiskustva s realnostima puke egzistencije. A onima koji to ne zastupaju iz naivnosti više od ičega želim da se nađu kao roditelji u situaciji da moraju “masno platiti” šansu svoje djece, a da taj novac - naprosto - nemaju. [/quote]

Tu već ulazimo u neke socijalne sfere u koje ja ne bi zalazio da se diskusija ne razvodni još više. No taj problem o kojem govoriš može nastati tek u svijetu u kojem znanje nije na cijeni, a tamo di znanje nije na cijeni, takvi ljudi nemaju tih problema. Na kraju krajeva - to je “samo” znanje - to nije auto ili kuća pa da bude vrijedno tih novaca.

U svijetu u kojem se znanje cijeni roditelji misle o tim stvarima puno prije i postavljaju adekvatne prioritete (znanje prije novog automobila, ocjene prije zabave). Na znanje se gleda kao na prvu u velikom nizu investicija, a ne u prvoj i zadnjoj investiciji prije nego se nađe siguran posao i dočeka penzija.

[quote=""]
Ovakav stav je i temeljno protivan socijalno-kapitalističkom principu, jer socijalni kapitalizam nije društvo “jednakih”, ali je društvo ljudi “jednakih šansi”, a za jednakost šansi je dostupnost širokog i temeljitog teorijskog obrazovanja koje će osobu učiniti dobro informiranom i time sposobnom za kritično promišljanje i zaključivanje ključna. (Uostalom, 65 % ljudi koji nisu mogli prepoznati Bandića na gradskim izborima, pokazuje tu nekritičnu podložnost populističkoj retorici, tj. nedostatno razvijen teorijski um).[/quote]

Jednakost šansi nije nepomirljiva sa kvalitetnim (i skupim) obrazovanjem. No ideja da svi imaju pravo na priliku, bez obzira koliko, realno govoreći, ta prilika je bacanje novca je suluda. Prioriteti trebaju postojati i treba dati prednost onima koji će tu priliku znati iskoristiti. To znači i pomoći onima koji trebaju pomoć, ali ne i da će se novac bacati nasumično radi političke korektnosti i ideje da svi trebaju dobiti šansu samo zato.

[quote=“w00t”]Ja nikada necu zaboraviti svoju profesoricu iz geografije s kojom sam jednom usao u raspravu.

Ona je tvrdila da ocjena uopce nije bitna nego je bino znanje koje ponesem sa sobom dok sam ja tvrdio da mi to znanje nikada nece trebati i da je jedino ocjena bitna jer ce mi ju gledati pri upisu dalje.

Da mi je samo pronaci ju i kupiti joj neku bombonjeru, bila je u pravu.[/quote]

Eh, da je meni naći onu kod koje sami imao pišljivu trojku a poslije pobjedio na državnom natjecanju…

[quote=“voajer”]a ne slobodne, prosvijećene osobe koje i dalje ovise o tuđoj pomoći.[/quote]Ova nakaradna slika stvarnosti jest problem našeg društva, kao i svih nerazvijenih društava. Upravo su ti obrazovani ljudi, sa širokim znanjem najsposobniji hraniti sami sebe. Kada se ta svijest promijeni, kada se oslobodimo straha od prosvjećenosti, znanja i kritičkog uma, onda će se i stvoriti klima da svoje najsposobnije ljude i zadržimo u zemlji.

Na žalost, ovi procesi stvaranja radilica i težnje da se naplaćuje znanje obećaju tešku bitku.

[quote=“voajer”]No ideja da svi imaju pravo na priliku, bez obzira koliko, realno govoreći, ta prilika je bacanje novca je suluda. Prioriteti trebaju postojati i treba dati prednost onima koji će tu priliku znati iskoristiti.[/quote]Brrrrr… ali ti se ne trebaš brinuti oko toga, zar ne? Jer ti nisi među tima kojima bi bilo suludo dati priliku? Kao što niti tvoja djeca neće biti, pošto ćeš se ti pobrinuti da oni budu među onima zasigurno zaslužnima. Na koncu, što bi moglo poći krivo u toj tvojoj slici svijeta?

[quote=“tsereg”]Ova nakaradna slika stvarnosti jest problem našeg društva, kao i svih nerazvijenih društava. Upravo su ti obrazovani ljudi, sa širokim znanjem najsposobniji hraniti sami sebe. Kada se ta svijest promijeni, kada se oslobodimo straha od prosvjećenosti, znanja i kritičkog uma, onda će se i stvoriti klima da svoje najsposobnije ljude i zadržimo u zemlji.

Na žalost, ovi procesi stvaranja radilica i težnje da se naplaćuje znanje obećaju tešku bitku.

Brrrrr… ali ti se ne trebaš brinuti oko toga, zar ne? Jer ti nisi među tima kojima bi bilo suludo dati priliku? Kao što niti tvoja djeca neće biti, pošto ćeš se ti pobrinuti da oni budu među onima zasigurno zaslužnima. Na koncu, što bi moglo poći krivo u toj tvojoj slici svijeta?[/quote]

Nizak nivo tehnološkog razvitka zahtjeva radilice i to u dosta velikom broju.

[quote=“trnac”]Nizak nivo tehnološkog razvitka zahtjeva radilice i to u dosta velikom broju.[/quote]Koje će raditi što i kako? Tko će im reći što da rade i otkriti kako da rade?

Neće svi biti radilice. Voditi će ih oni koji se obrazuju. Obrazovati će se oni koji dobiju stipendiju jer su u nečemu bolji od ostalih i obrazovati će se oni čiji su roditelji ili oni sami dovoljno imućni da to plate.
Nisam pristalica toga ali je to tako.

Ja se ne bojim prosvjećenosti, znanja, i kritičkog razmišljanja ali se itekako bojim obrazovanih intelektualaca “širokog znanja” sa diplomom japanske književnosti renesansnog razdoblja koji sjede na birou i okrivljuju svijet zbog svoje nedaće te istodobno sebe prezentiraju kao nekakav ideal intelektualca i društveni cilj kojem treba stremiti.

[quote=""]
Na žalost, ovi procesi stvaranja radilica i težnje da se naplaćuje znanje obećaju tešku bitku.[/quote]

Slažem se, taj proces stvaranja radilica će biti teško prekinuti. No, s pozitivne strane, nismo jedini s tim problemom. Svi javni obrazovni sustavi ovog svijeta su na tom levelu s pokojim tračkom napretka u rijetkim privatnim školama.

I ovo o čemu ti govoriš nije težnja - već racionalan zaključak i to iz dva razloga. Prvi, jer konkuriranje cijenom na tržištu rada (a sa “budget” obrazovanjem jedino i to studenti mogu) nije opcija i drugi - bolje uložiti 100% truda i resursa u jedan pokušaj i uspjeti nego razvodniti ih u deset i polučiti osrednje rezultate. I nemoj se brinuti, od mene i mojih “težnji” ne moraš strepiti - ja nemam namjeru prodavati svoje znanje, bar ne na taj način. Jednostavno - ne isplati se. No ne brini se - nitko nikada neće ni znati da je bio zakinut.

[quote=""]
Brrrrr… ali ti se ne trebaš brinuti oko toga, zar ne? Jer ti nisi među tima kojima bi bilo suludo dati priliku? Kao što niti tvoja djeca neće biti, pošto ćeš se ti pobrinuti da oni budu među onima zasigurno zaslužnima. Na koncu, što bi moglo poći krivo u toj tvojoj slici svijeta?[/quote]

Možda će ti se činiti smiješno, ali mene ta prilika uopće ne zanima. Ako je netko drugi želi, neka si je uzme.

Što se moje buduće djece tiče, to je moja briga. Kud sreće da je tako i sa svim ostalim budućim roditeljima.


Copyright © 2020 WM Forum - AboutContact - Sponsored by: Mydataknox & Webmaster.Ninja