Dakle ako novinar jednog portala preuzme, odnosno prevede i obradi članak sa stranog portala, a pritom zaboravi navesti izvor, te ako vlasnik izvornog sadržaja odluči tužiti portal na kojem je članak objavljen, tko je tu odgovoran? Autor članka koji je članak preuzeo ili vlasnik portala na kojeg je članak objavio?
Slično je i za slike, kada autor članka ubaci sliku na koja nema autorska prava, a originalni autor slike odluči podići tužbu. Tko snosi odgovornost?
Autor, osim ukoliko isti nema pismenu potvrdu da je vlasnik sajta dozvolio da se koristi tuđim. To je moje mišljenje :).
Pravno gledano ne znam, a iskustveno je u mom slučaju bilo ovako…
Kada je kolega novinar na našem portalu objavio tekst, a nije naveo izvor kontaktirali su mene kao urednika. Da li to znači da je urednik odgovoran, ne znam, ali ima logike. S tim da urednik ne mora biti i vlasnik, nego znači odgovorna osoba koja može ili ne mora odobriti članak.
Mailom su se mogli javiti direktno i novinaru, ali kontaktirali su mene.
Drugi slučaj… Kada sam zaradio prijavu HND-u (kasnije odbačena prijava), kontaktirali su mene kao novinara, ne kao urednika. Ja sam pisao tekst. I kada sam rekao da sam ja ujedno i urednik, rekli su mi da to nije važno, da je u ovom slučaju odgovornost na novinaru.
Ako je vest prevedena sa stranog jezika zasto bi te neko tuzio?
Ako se kopira sadrzaj sa drugog portala, mora i i ne mora se navesti izvor. Ukoliko dobijes Email za pravo sadrzaja samo dodas izvor ili obrises vest (ko sto ce ti oni i traziti)
Isto i za fotografije
Imaš u našoj sudskoj praksi slučajeve gdje vlasnici novina odbijaju platiti odštete za koje su oštećene stranke utužile novinare. Pretpostavljam da ima svega.
Moje je mišljenje da ulogu igra da li je portal o kojem govoriš medij, Nije svatko tko nešto publicira i medij, a razliku je detaljno jednom objasnio vir2al. Mediji moraju imati glavnog i odgovornog urednika koji se zove odgovorni s razlogom.
Ako portal nije medij, onda sasvim sigurno ulogu igra i to tko se je okoristio iskorištavanjem autorskih djela na koje imao pravo. Meni se čini da je malo naivno misliti kako možeš staviti Googleove reklame na članke koje je pisao netko drugi i potom očekivati da će svu odgovornost snositi onaj koji je članke napisao.
Ali trebaš uzeti u obzir da tužitelj svakako nema pojma tko je povrijedio njegovo pravo, on će imenovati sve i svakoga. Sud će morati pozvati sve strane, utvrditi tko je odgovoran za što i koliko. A utvrđivanje se ponovo mora obavljati na temelju dokaza. Ako je nesumnjivo da je portal, ti si prvi na redu. A ti bi morao “uvaljati” ovog drugog koji je slike dobavio, itd. Uglavnom, meni to djeluje kao jedan veliki kupus.
U primjerima onih portala za stremanje videa, što je načelno ista stvar jer se krše autorska prava, odgovorni su bili svi po redu - od vlasnika, preko webmastera, do frajera koji su stavljali sadržaj. Tu je bilo specifično što su gonjeni za kazneno djelo od strane državnog odvjetnika koji se je ponajviše koncentirao na to za kazni zaradu na temelju takvih djela, pa je onaj koji je stavljao sadržaj završio s uvjetnom, a vlasnik koji je profitirao najviše sa zatvorom. Ovdje bi se radilo o građanskoj parnici za nadoknadu štete (iako ne znam kako bi stvar išla, tj. da li bi se prvo utvrđivala kaznena odgovornost, pa onda temeljem te presude išlo parnično potraživati obeštećenje, ili kako), pa ne znam koliko bi tko bio odgovoran i za što.
Ako ćeš primijetiti, ja sam uz svaku sliku koju sam dodao u resurse na portalu zabilježio kada i odakle sam je uzeo.
@radex, ne znam u kojoj si ti branši, ali iz ovoga što si napisao da se zaključiti da ne bi trebao da dijeliš savjete :).
Evo primjer… ovdje je objavljen članak sa slikama za koje je novinar kojeg plaćam putem autorskog ugovora, zaboravio navesti izvor - odnosno preciznije, fotografije je preuzeo s nekog drugog portala na kojem te slike uopće nisu imale izvor.
Isti dan su me iz National Geographica, kao autorski vlasnici spornih fotografija, kontaktirali da navedem autore i izvore, na što sam ja odmah reagirao i učinio to sto su tražili nakon čega mi se čovjek iz NG zahvalio na brzoj reakciji. Međutim kako čitam po netu, nisu svi tako kolegijalni kao sto je NatGeo te neki odmah prijete tužbom ako im se ne plati određeni iznos.
Pošto novinarima dajem slobodu da sami objavljuju članke bez dodatne kontrole, počelo me brinuti to pitanje tko zapravo snosi odgovnost za ovakve situacije.
Pa, evo ti primjer:
Nema ti druge nego se odšetati do nekog odvjetnika i vidjeti s njime kako bi mogao regulirati autorske ugovore i opće uvjete korištenja svojih siteova da pokušaš uvesti reda. Bile su na starom WM-u neke teme linkane on Bajla na forumu za fotografe, gdje je naveden odvjetnik iz Rijeke (koji je i sam fotograf) koji navodno dosta uspješno rješava njihove tužbe.
Eh, mislim da je ovo link:
Još nešto što se nađe kopanjem:
Vidiš, ja bih ovu izjavu uvijek interpretirao kao “pošto ne držim visoko na listi svojih prioriteta to poštuju li moji novinari autorska prava…”. Nekako mislim da nisam jedini…
Isti dan su me iz National Geographica, kao autorski vlasnici spornih fotografija, kontaktirali da navedem autore i izvore, na što sam ja odmah reagirao
Čovek je napisao ono što sam ja rekao!!! Tužba sledi ukoliko ti ne želiš da dodaš izvor.
Evo nedavan slučaj:
Deset nezavisnih agencija, a sve su članice Nacionalne udruge novinskih agencija (NAPA) tužile su portal tportal.hr jer su fotografije preuzimane izravno, najčešće sa stranice Mail Online, a da hrvatski portal nije ni pokušao dobiti dozvolu ili platiti za korištenje fotografija… (Cijeli članak)
Koja je razlika ako nudiš blog posjetiteljima? Opet ti odgovaraš za ono što oni objave? Iz ovoga ja zaključujem da je autor taj koji odgovara.
Danas popodne sam bio sa frendicom koja je odvjetnica na kavi, pa smo baš popričali o ovoj temi.
Naš portalčić je uredno registriran kao medij, ja kao glavni i odgovorni urednik sam odgovoran za ostale urednike, kao i za sve novinare. Takođe nakladnik je odgovoran kao pravna osoba.
Ono što se da zaključiti iz tog našeg popodnevnog razgovora je da ukoliko dođe do problema kao što je gore navedeni, prije će se izvuči novinar nego ti kao vlasnik/urednik. Jer ti si odgovoran za njega.
Ukoliko ti kao vlasnik nisi i glavni urednik, opet možeš najeb*** kao pravna osoba, odnosno nakladnik. Različite su i kazne za pravnu, odnosno privatnu osobu.
I naravno, kao što je Tsereg rekao, sve zavisi dal si regitrirao portal ili nisi. Ukoliko nisi, opet ćeš ti najeb… jer si registrirao domenu.
Uglavnom ti si odgovoran za sve što se događa sa sajtom nakon što si zakupio domenu 
Dakle, ja napravim blogger i objavim njihove slike a vlasnik blog servisa zijani jer je na njegovoj domeni objavljeno?
Ne postoji a-priori aboliranje od odgovornosti. Ne može postojati zakon koji bi tako normativan bio da bi rekao da je u ovoj vrsti slučajeva uvijek kriv taj, a onaj drugi nije. Stvatko odgovara za svoj udio u činjenju i korištenju, a na sudu je da utvrdi stvarno tko i što i koliko. To je individualno.
A slučaj s postalom vukovarac.net pokazuje jasno da je onaj koji otvara vrata drugima krajnje odgovoran.
Treba biti razuman. Sasvim sigurno nije isto ako netko isčačka na nekom forumu par postova koji predstavljaju nekakvo kršenje zakona (autorskih prava, klevete i sl.) ili ako na nekom forumu jednostavno nema nikakvog uređivanja, čak niti pokušaja uređivanja. Slično i za sve druge oblike publikacija.
Blogger je sasvim druga sudska nadležnost. Mi govorimo o Hrvatskoj. Kod nas je mnogo što još nejasno.
No, primjer koji ti ovdje daješ je primjer posrednika. Postoji dosta rasprava o točnoj odgovornosti posrednika kod povreda autorskih prava (čak je to išlo dotle da su se ISP-ovi u jednom trenutku bili uplašili da će morati doslovno špijunirati i igrati se suca i porote svojim korisnicima).
Primjerice, ako ti nudiš plaćenu uslugu bloganja nekome i netko prijavi da neki tvoj korisnik krši njegova autorska prava, ti ćeš svakako o tome obavijestiti ovog, ali zapravo ne smiješ poduzimati radnje uklanjanja, jer što ako ovaj koji optužuje laže? Tada si nanio štetu svom korisniku koji ti je platio uslugu! Znači, u tom slučaju se ovaj koji optužuje mora obratiti sudu, a ti ćeš surađivati u skladu sa zakonom. Mnogi posrednici se onda osiguravaju tako da uvedu nekakve klauzule gdje mogu jednostrano raskinuti uslugu uz ograničene penale (povrat novca za neiskorišeni period i sl). No, to su već pravne zavrzlame.
Međutim, mi ovdje govorimo o publicisti za kojeg rade autori. To je drugačiji odnos. Autori nisu korisnici, već dio ekipe. Gdje završava odgovornost autora, a počinje odgovornost nakladnika? Pa uoči - čak i u tvornicama s, recimo, proizvodnim linijima, postoji pitanje odgovornosti za štetu koju prouzroči radnik - u određenim okolnostima (poput značajnog nemara, ignoriranja pravila rada) i radnik može biti odgovoran. U ovom slučaju prema poslodavcu, ali na koncu sve ovisi o razmjerima štete i toga tko je sve oštećen. Dakle, to su pitanja koja vjerojatno jako ovise o individualnim slučajevima, a i o ugovorenim odnosima između svih odgovornih.
Kod registracije medija, kao najbitnije stvari su mi naveli:
Tako da mislim da u ovom grmu leži zec.
Iako mi nije jasno zašto mi mora naziv biti jasno istaknut na naslovnici, ako je u domeni, al nema veze. To je neka druga tema. Ako agencija za elektroničke medije traži jasno vidljive gore navedene stavke, vjerojatno ih traži s razlogom. I predpostavljam da tu ima i pravne osnove.