Evo jedna novela pod radnim nazivom “Kako sam ja to sve skupa shvatio”.
Dakle jednog lijepog proljetnog dana susrela se petorica poznanika koji su svi djelatni u istoj industriji. Web. Sjeli oni popiti kavu i došli na temu o tome kako bi bilo dobro kada bi za njihovu gosp. granu bilo super kada bi postojao nekakav investicijski fond. Razglabajući tako narednih par sati došli su do zaključka kako bi oni mogli biti upravo ti koji bi mogli to pokrenuti. Nakon nekoliko dana zakuhala se stvar i utvrđuju da će oni to i pokrenuti.
Svaki od njih ulaže 10k kuna kao početni kapital, određuju da će oni biti upravitelji fonda, te da će ulagati u web industriju u različitim pod granama. Kako bi što prije počeli oplođivati svoj kapital složili su se da će u prvom tromjesečju pokupovati web stranica za vrijednost od 50k kuna, dakle za 100% uloženog kapitala. I tako su oni pokupovali stranice za koje su oni mislili da će donijeti dobit na kraju prve godine. Naravno bilo je tu i preglasavanja i diskusije, ali se na kraju uvijek demokratskim glasanjem donosila odluka o kupnji ili ne kupnji, a to je bilo uređeno dakako statutom tog malog “zatvorenog investicisjkog fonda”.
S obzirom da je vrijeme teklo i da je već prošlo tri mjeseca, odlučili su se da fond otvore za javnost. Složili su novi statut, koji je rekao da svatko ima pravo uložiti u taj fond ali da ulagači nemaju pravo glasa, da će oni savjesno i pošteno odrađivati svoj posao u u pravljanju fonda, da će uvijek gledati na korist ulagatelja, a ne na svoju osobnu korist. Nakon statuta pozvali su neovisnu financijsku kuću koja će napraviti financijsku analizu i procijeniti ukupnu financijsku vrijednost tog fonda. Nakon što je financijska agencija odradila svoj posao, ista je procijenila da sada taj fond vrijedi 500k kuna. Nakon toga osnivači odlučuju da imovinu raspodijele na 1k jednakih udijela, što dakle iznosi 500 kuna po udjelu.
S obzirom da su sve sredili idu s javnom objavom i kažu kako sada svi mogu ulagati u njihov fond. To je to.
E sad kakve koristi od svega toga skupa.
Sad dolazi npr. Bugi i kaže e meni se sviđa ovaj fond i ja ću u taj fond uložiti 5k kuna, odnoso kupit će 10 udjela(“dionica”), dolazi gambo kaže ja ću uzeti 3 udjela, itd. itd. s obzirom da se kupnjom i prodajom udjela mijenja i vrijednost fonda cijena se uvijek i iznova izračunava za prethodni dan. Fond dobivena sredstav i dalje ulaže u stranice, poslove itd. i time sebi povećava vrijednost, a samim time i vrijednost udjela, pa tako bugi kaže nakon 6 mjeseci ja sam sada dovoljno zaradio u ovom fondu i želim prodati svoje udjele, s obzirom da fond dobro radi i ulaže sada udio vrijedi 600 kuna i Bugi dobiva 6k kuna za svoje udjele. Odnsno u 6 mjeseci zaradio je 1k kuna.
Koja je korist za one koji nemaju para? Pa jednostavno, imaju dobru ideju imaju dobar projekt i imaju dobar prototip i dođu kod fonda i kažu “Dobar dan, dobar dan, mi smo ti i ti i imamo odličan projekt i trebamo pare. Da li ste vi ti i ti voljni uložiti pare?”, a fond odgovara: “Da, ideja je zanimljiva, projekt dobro napisan, prototip odlično radi. Jesmo spremni smo uložiti 50k kuna, ali tražimo 8% udjela u vašem projektu.” I to je to. Recimo da projekt uspije i da prijekt nakon 6 mjeseci donese zaradu od 10k kuna, on je fondu doni 800 kuna, i povećao vrijednost udjela za 0,08 lipa.
Naravno ovo je sve pojednostavljeno do besvijesti. Ali na taj način sam ja to skužio i zamislio, i na taj način bi to moglo funkcionirati.