Anksioznost tj. tjeskoba i kako joj doskočiti?

@Monika.B , hvala ti…ma ne guglam više, svašta ljudi pišu :smiley:
@trnac hvala i tebi na savjetima, iz BiH sam, grad Cazin…davno sam pravio ovaj account, vjerovatno nisam unio taj podatak…

najgore je što je u glavi, kada misliš na to i desiće se što je najgore :smiley:

Mani se foruma, dobar psihic + medikamenti, rad na sebi svakodnevno (citaj knjige, tehnike disanja i opustanja, trcanje, teretana, priroda). Okruzi se sa “pravim” ljudima, mani se “proricanja” i zivi u divnoj sadasnjosti. :smiley: Znam, lako je to reci :slight_smile:

Btw. preporuka knjige: Placebo ste Vi - Joe Dispenza

2 Likeova

Iskreno ti kazem moj drugar je imao iste probleme samo za nijansu blaze jer je prilicno aktivan u drustvu. On ide na seanse kod psihijatra jednom nedeljno vec 10-ak meseci i od tad se oseca mnogo bolje pritom ima naravno i neku terapiju, savetujem ti da se sto pre obratis psihijatru jer stanje moze da ti se pogorsa u smislu da ces se jednog dana plasiti da izadjes van sobe i da se odvojis od kompijutera, ukoliko si asocijalan to jest nemas puno prijatelja ne druzis se uzivo ne pijes kafe ne treniras sa drustvom, psihijatar ti u tom slucaju moze biti odlican prijatelj da prebrodis te probleme, usput mozda pak i bolje zenski psihijatar jer niko ne moze da te posavetuje kao on/ona. Pozdrav i drz se :sunny:

1 Like
1 Like

Druzi se sa sto vise ljudi, nadi hobi gdje ima ekipe, airsoft, paintball, mali nogomet itd, sprijatelji se s njima, idite vanka, cim se svaki dan druzis s ljudima, radis nesto ma kakva tjeskoba… ALI… ako je to zamjenjeno depresijom, ostavi se tableta nego u psihijatra pa sto ti on/a kaze.

Ja sam imao godinama problem gdje sam previse razmisljao o svemu, ali doslovno o svemu, supercomputer je za moj mozak bio nista, brinuo sam se o svemu da je to za nevjerovat i mozes li vjerovat kako sam prestao o svemu razmisljat/mislit? Bio sam u dunda i iza trebao nesto polagat, kako sam pjeske dosao on se ponudio da me vozi i rekao je nesto tako jednostavno, ali takav pristup nikada nisam cuo od njega, a to je “idi tamo kao da te boli qurac hoces li proci ili ne” i vjerovao ili ne nikada u zivotu vise nisam imao taj problem. Neki problemi se mogu rijesiti jako jednostavno, ali ako stalno negiras da to ne mozes, govoris sutra cu pa sutra pa nikad, probudi se jedno jutro samo reci danas idem u fb grupu pitat sto mi treba za airsoft da se s njima zahebavam. Toliko ljudi ima jako puno potencijala za napraviti nesto, ali ne rade nista jer su lijeni, a duboko u sebi zele to upravo da ih ljudi zale.

Ako stvarno netko ima problema da su lijeni, da nesto ne da nemogu nego NECE uraditi, potakni sebe, imas motivacijske govore na jubitu koji bi te digli na 100 noga, ali problem se nece rijesiti tako da samo to slusas i govoris “dobro ovaj govori”, a ne poduzimas nista. I zavrsavam sa jednom izjavom:

Imagine that you had a bank account that at the beginning of every day got £86,400 put into it, but at the end of every day, that money disappeared. Now imagine - you’d take that money out wouldn’t you, you’d take it out, spend it on yourself, you’d give the money to someone else, you’d take the money out and store it. You wouldn’t let this £86,400 disappear.

Well. You are given this bank account. Unfortunately it’s not money, but it’s time. Everyone in this room is given 86,400 seconds at the beginning of the day to do whatever they want with it. And at the end of the day you’re not given that time back so when you look at it like that that’s why I think it’s important to use the time we’ve got as positively and productively as possible.

2 Likeova