Za mene je ovo prilično zanimljiva tema za razglabat i razmjenjivat iskustva. Jeste i vi imali kakvu ovrhu? Jeste li obaviješteni o ovrsi ili ste za nju saznali tek kad vam je račun već bio blokiran? Što mislite o konkretnom zakonu?
Evo i jedan zanimljiv članak vezan za to pitanje: http://www.vecernji.hr/hrvatska/apsurdni-razlozi-za-ovrhu-i-kako-se-spasiti-930833
Da, prevaren sam za 160 kn, nisam htio platiti. A prijevara se temeljila na solidnoj rupi u zakonu…tako da su mi nakon svega još ovrhom uzeli 1700 kn, nakon što su se uračunali sudski troškovi. A ja sam naučio što je ovrha tek nakon što su mi pare nestale.
Prevara je sto posto bila jer sam našao mnoge forumske rasprave gdje su ljudi prevareni na isti način, a i sam zakon vezan uz telekomunikacije je priznao da ima rupu i da moraju nešto mijenjati.
Evo na čemu se temeljila prevara:
Neki žnj (KITIO) internet servis poklanja “nebesa” (u ovom slučaju besplatne poruke), a zauzvrat traži samo moj broj mobitela. I kao razlog navodi verifikaciju, ništa drugo. Da bi broj verificirao, morao sam tipkati neki kod.
No u čemu je stvar, taj glupi zakon je omogućio da nakon takve verifikacije oni imaju pravo sjesti na moj račun, tj. ispada kao da sam ja potpisao neki ugovor koji se valjda nalazi na nekoj lijevoj stranici u fontu 6px …i pitanje je dali se ta stranica prikazuje tom servisu samo lokalno (ili je podignuta i online)
Jedino ograničenje koje je taj zakon postavio je da oni nakon takvog elektronskog potpisa nemogu skidati meni više od 40kn/mj. I naravno, upravo su mi toliko i skidali.
Da stvar bude bolja, ja sam morao postati istraživač da skužim tko mi uopće skida pare…a nakon što sam skužio, njima je trebalo 2 mjeseca da reagiraju i da ukinu tu “pretplatu”.
Heh, naravno da nisam htio platiti…ali to je sve išlo nekako preko prevaranstskog TELE2. Moj dug je zapravo postojao prema njima, mada me druga firma operušila…ali TELE2 je (kako sam naknadno saznao), morao svjesno omogućiti toj firmi da na taj način surađuju. Tako da, LOPOVI oboje.
Tele 2 me tužio i ja sam sa veseljem čekao taj sud i iznošenje dokaza…no sve je završilo nestankom para sa mojeg računa, bez da se mene išta pita. To im je omogućila država i to je sve, samo ne pošteno. Kriv sam kad se dokaže da sam kriv, a ne obrnuto.
Moja velika greška je jedino što sam propustio vrijeme žalbe…bio sam mlađi, naivan…i nisam vjerovao da se moram previše naprezati u situaciji kad znam da sam u pravu…i naravno da nisam očekivao da će mi pare biti tako teleportirane s računa 
to ti je odgovor na sve, znaci da si se slozio sa njihovim potrazivanjima…
nažalost da… s obzirom da nisi uložio unutar roka žalbu. pa makar napisao par riječi… nakon isteka roka, prijedlog za ovrhu postaje pravomočna i naplačuje se sve što piše u tom prijedlogu, a tako i troškovi odvjetnika od tele2…
Meni najviše smetaju ti troškovi ovrhe i činjenica da se ovrha može napravit bez da ja zaprimim bilo kakvu obavijest. Zamisli, dužan si par desetaka kuna, a oni ti nabiju na to preko tisuću kuna ovrhe. Također, svjedok sam nekoliko ovrha koje su napravljene a da dužnik nije zaprimio nikakvu opomenu pred ovrhu, prijedlog ovrhe, i slično. Najgore je kad saznaš na najgori mogući način, kad kupuješ u dućanu i odbije ti karticu ili na samom bankomatu kad ti odbije karticu… Fuj.
S ovrhama se nije za igrati.
Ono što je zaračunato mimo ovrhe je odvjetnički trošak sastavljanja ovrhe, trošak javnog bilježnika i ostali troškovi. Kamata podiže dugovanje.
U ovrhi piše koji je osnovni dug - žalba unutar 8 dana se podnosi samo ako imate prigovor na taj osnovni dug. U protivnom samo vrijeme odmiče, a kamata raste.
Što se tiče opomene i slično, vjerovnik nije dužan slati opomenu, no, mislim da svaka fizička osoba primi prijedlog za ovrhu (za pravne osobe je dovoljno da se ista stavi na oglasnu ploću suda).
Po primitku ovrhe je najpametnije odmah se javiti odvjetnčkom uredu od kojeg je ovrha krenula i probati se dogovoriti obročnu otplatu.
Sve si to mogao riješiti u 10min i nisi trebao koristiti dotičnu uslugu.
Kako to sve funkcionira?
Korisnik dotične usluge korištenjem iste automatski Pretplati na njihov sadržaj koji oni tebi šalju tjedno ili mjesečno na mobitel uz određenu novčanu naknadu i automatski ti skidaju sa računa. Dotične poruke koje ti tjedno dolaze koštaju otprilike od 6kn pa do 12kn + PDV a mjesečna pretplata te moze dici i preko 50kn i na to sve zaračunati opet PDV.
Takve usluge su usluge najviše za horoskope, raritet, zabavne sadržaje za mobitel i tome slično.
Davatelj takvih usluga je dužan naznačiti u uvjetima korištenja da se dotična usluga naplaćuje i istaknuti cijenu te davatelja usluge jer to je usluga (nebitno o čemu se točno radi) sa posebnom vrijednošću te ti brojevi počinju sa 63xxx, 64xxx, 65xxx, 67xxx Itd.
U neku ruku si ti kriv ukoliko si se ti pretplatio na dotičnu uslugu te im potvrdio povratnim porukom jer kada potvrdis to znaci da automatski pristajem na dotičnu uslugu. Ukoliko ti nisi kriv niti si dotičnu uslugu nikad čuo niti nikada vidio te nisi slao nikakve povratne poruke doticnima možeš ih prijaviti HAKOMu i oni ce sigurno reagirati jer to je krađa osobnih podataka naravno ukoliko ti nisi ostavio broj mobitela na dotičnoj stranici i odgovorio na njihovu poruku koju su ti poslali.
Takvi servisi postoje o stxi (tako nešto) pa na dalje
A cijelu uslugu si mogao zaustaviti slanjem SMS poruke STOP na neki njihov broj to je najčešće 63, 63xxx Itd i to ti se naravno naplati po posebnom Vijećniku jer je to usluga sa dodatnom vrijednošću kao sto su brojevi 060, 061, 062 Itd koje koriste i neke banke.
Tu su tvom operateri vezane ruke i tvoj operater nema veze sa dotičnom uslugom jer oni nisu pružatelji dotične usluge.
Nažalost Uvijeti korištenja takvih usluga su najčešće ili Skriveni negdje ili pišu tako sitnim slovima da ti treba povećalo za pročitati ih a mi ljudi smo ljeni pročitati uvjete korištenja nekih usluga ili bilo čega drugoga pa i pravila foruma isto.
Žalosno je samo to sto država po tom pitanju ništa nepoduzima i postoji hrpu ruka u tatini pa takvi prevaranti rade slobodno sto žele u našoj državi i to potpuno legalno.
To ti je sve slično i sa ovima masovnim kao brzinskih kreditima kao pošalješ iznos SMS porukom i u roku pola sata ti je novac na računu a ti moraš njima nakraju duplo vise nego sto si uzeo odnosno posudio i to su takozvani lihvarski krediti na legalan način NAŽALOST
Ne slažem se sa stavom da bi po ovom pitanju država trebala nešto poduzeti.
Naš najveći problem i jest što državu doživljavamo kao kravu-majku koja se mora pobrinuti za svaku stvar nas teladi-djece. Onda završimo sa zakonima s kakvima završimo - iz kojih se zbog prijestupa nekolicine izbacuju mogućnosti i slobode koje smo uživali mi velika većina.
Trebamo se naučiti biti i sami odgovorni, a to znači poduzimati radnje protiv ljudi za koje smatramo da se ponašaju na nesavjestan ili nepošten način, zbog solidarnosti s drugima - svjesni da ako sada sami nismo u problemu po ovoj jednoj stvari, sutra ćemo biti po nekoj drugoj.
Primjerice, svatko tko objavljuje uvjete usluge na nejasan način, nedovoljno istaknut način ili način da je teško doći do cijena i uvjeta, krši neki od zakona koji ovo reguliraju. Takvog treba odmah pismeno upozoriti da to ispravi, prijaviti ga nadležnoj agenciji, odn. inspektoratu. Nema nikakve dvojbe da bi po uvidu, inspektor ovima u pitanju naložio da zadovoljavajuće stvar korigiraju.
Telekomunikacije su stvarno dobro zakonski uređene i poprilično regulirane i tko si da imalo truda mora moći dobiti informaciju koju traži, pa makar poslao e-mail operateru. A ako niti to ne može učiniti, jer nije moguće otkriti tko je operater i koji mu je e-mail, to je definitivno slučaj za HAKOM.
No, sasvim je druga stvar ukoliko mi sami namjerno ignoriramo informaciju koja nam je dostupna jer mislimo da nešto mora koštati puno manje nego što košta, pa se osjećamo prevareni. To nije prevara, već baš suprotno - ucjena s naše strane, jer se ponašamo kao da nam je neko nešto dužan i da moramo imati sve što si zamislimo. To je druga vrsta problema s neshvaćanjem slobode trgovine.
–
Što se tiče ovrha, primijetio sam da ljudi vrlo često kada se osjete “prevareni” ili prevareni reagiraju na način da ne plate dospjele obveze. Srećom, ovršni zakon je napokon omogućio vjerovnicima da se mogu jednostavnije naplatiti. Ovo je ključno za gospodarstvo.
Činjenica da postoje subjekti koji ovo zloupotrebljavaju puštajući lažne ovrhe. Činjenica je postoje odvjetnici i bilježnici koji ne izvršavaju svoje zakonske obveze pravovremenog obaviještavanja. Međutim, problem bi bio ako bi zakonodavac išao ponovo komplicirati i usporavati proces ovrhe zbog ovih, značajno rijeđih, slučajeva zlouporabe. Time nastaju komplicirani zakoni koji postaju sami sebi zapreka, a rad sudova i sustava se usporava.
Tako se, recimo, novinari snebivaju što je Fina izvršila ovrhu na nečijem računu temeljem krivotvorene isprave. U tom slučaju ne treba Fini stavljati na leđa teret dokazivanja svake isprave, jer ovrhe nikada neće biti provedene, već treba imati stroge kazne za krivotvoritelje, tako da se pošalje jasna poruka da će zlonamjernici biti uklonjeni iz društva. A onaj koji je pretrpio štetu zbog kriminalca ili zbog nesavjesnog javnog bilježnika ili odvjetnika treba iz principa istjerati taj mak na konac. Što će nas se više upuštati u “borbe s vjetrenjačama” to će se brže pokazati da to baš i nisu neosvojive vjetrenjače, već više oportunisti i kukavice.
Na žalost, mi reagiramo na način da se ne želimo sukobljavati, već toleriramo kriminalce, pa onda završimo sa zakonima koji svakog tretiraju kao kriminalca, kako bismo isključili mogućnost da do prijevare uopće dođe.
Slično je i s ovim Linićevim predstečajnim nagodbama gdje se pojavilo mišljenje da su fiktivna potraživanja kojima pojedini dužnici varaju u sustavu nagodbe svoje vjerovnike nekako stvar propusta zakona, jer “omogućuje” prijevaru. Prijevara je kazneno djelo i niti jedan zakon je ne omogućuje. Samo je pitanje želimo li imati procedure koje će trajati dugo zbog toga što smatramo svakoga kriminalcem, ili ćemo imati brže procedure koje počivaju na vjerovanju sudionicima, a onda oštre kazne za one za koje se naknadno pokaže da su počinili kazneno djelo prijevare kroz, u ovom slučaju, stvaranje fiktivnih troškova.
Umjesto toga, država bi trebala informirati građane o pravilima igre. Ljudi moraju poznavati procedure.
–
Što se tiče dospjelih potraživanja, svakako je pametnije prvo platiti, pa onda tužiti ili ovršiti, nego ne platiti, pa biti tužen. Primjerice, ja sam nedavno uplatio jedan račun za komunalije na krivi broj računa, jer se društvo razdvojilo u dva društva. Kada mi je slijedeći mjesec došao račun da sam dužan, platio sam još jednom i poslao im dopis da me ili odobre ili izvrše povrat pogrešno uplaćenih sredstava. Dobio sam obavijest da su moja sredstva prenijeli na drugo društvo i sada vidjeti na idućem računu da li će me odobriti. Ako neće, zadržavaju sredstva bez osnove i oni čine kazneno djelo, pa sam ja taj koji mogu postupiti kako hoću.
Ja sam isto ima ovrhu od amism telekoma, nikakvo upozorenje nista, samo jedan dan sam dosao na bankomat i nisam mogao dici novce, a dug je bio oko 500 kn i jos kao nisam platio jos zadnji racun od 100 kn tako da sam sveukupno iskesirao 1200kn a mogao me amis nazvati i platio bi uredno jer nisam ni znao da sam im duzan…
Ps mislim da smo mi jedina drzava u kojoj postoje ovrhe i blokada racuna, vani je to ne platis ides u zatvor… a porezni obveznici placaju tvoj dug… ako se ne varam…
Kako nisi znao da si im dužan ako uredno ispunjuješ svoja mjesečna davanja prema njima kako bi ti oni isporucili uslugu.
Ukoliko su ti napravili ovrhu a nisu ti onemogucili uslugu onda je to cudno, i kako je moguce biti duzan 500kn a da i neznaš?
Meni se desilo u posljednje vrijeme da dva puta nisam platio račun. To je što se sjećam. Jednom od VIP-a, a oni automatski šalju SMS kada prođe valuta (to je čak bilo u vrijeme kada su svi obračunavali naknade za obavijest o dugovanju). Drugi puta ove komunalije iz gornjeg posta, tu sam na slijedećem računu dobio naprosto obavijest o dugu i rok od 15 dana da platim i prijetnju isključenjem. Nisam nigdje imao nikakve probleme.
Osobno sam dva puta bio u doticaju s ovrhom. Jednom su se naplatili na bolniji način (blokadom računa) jer nisam imao za podmirit navedeni dug cijeli, a drugi put sam bio pametniji, tražio sam obročnu otplatu što su mi odobrili i dug je riješen.
Ono što je dobro je što sam o obje ovrhe bio obaviješten, ali ono što me plaši i šokira jest činjenica da sam susreo nekoliko situacija gdje je stupila na snagu ovrha, a da o tome ovršenik nije obaviješten, a niti prije same ovrhe opomenut. Zar je moguće da neko može bez ikakve obavijesti/opomene pred ovrhu “sjest” na bilo čiji račun? Kako može neko napravit ovrhu i ne obavijestit me o tome da mi je račun blokiran?
Zamisli se samo u situaciji… Natrpaš kolica u dućanu jer si siguran da imaš čist račun pun love i nakon što sve prođe kroz blagajnu odbiju ti karticu i naprave ti takvu neugodnost da bi najrađe u zemlju propo? To mi se dogodilo prijateljici, mogu mislit kako se osjećala, sreća je da je imala doma novac i da blizu živi, pa su “samo” morali zatvorit blagajnu i čekat ju da se vrati. Zato ja sad kad god idem u dućan prvo na bankomatu dižem novac i plaćam gotovinom, bolje da me “strefi” na bankomatu nego u dućanu, iako se ovrhe ne moram bojat jer sve plaćam redovno.
Moje jedino logično riješenje je da FINA uzme pod svoju dužnost da šalje opomene pred ovrhu kao i samu obavijest kada ovrha stupi na snagu. I nek naplate tu uslugu s 10-20kn i svi sretni i zadovoljni.
Nisam siguran u ovo, treba kontaktirati odvjetnika. Mislim da se rješenje o ovrsi uručuje s potpisom primatelja. Ako nije uručeno, objavljuje se na oglasnoj ploči suda, ali onda mora postojati i trag pošte o dostavi i neuručenju. U tom slučaju u nekom roku od saznanja o ovrsi se ide na sud i traži vraćanje u prethodno stanje, te ide postupak kako treba (tj. moguće je osporiti, podmiriti i sl.). Kako god bilo, nakon što se utvrdi da do uručenja nije došlo, ako je stvar bila u nepoznatoj adresi (što je često slučaj), onda je greška na ovršeniku ako je on propustio prijaviti promjenu adrese. Ako nije stvar u tome, već se radi o propusti javnog bilježnika, onda se može pokrenuti parnica protiv javnog bilježnika zbog tog propusta i time počinjenje štete. To će javnog bilježnika sigurno boljeti.
Međutim, treba razumjeti da javnim bilježnicima nije u interesu izlagati se takvom riziku. U redu je da se propust možda dogodi jedanput ili dvaput uopće, ali ovako često ne. Javni bilježnici se žale da im adrese zapravo često uopće nisu poznate. To nastaje ako ovršenici nisu ažurno prijavili promjenu prebivališta u policiji, odn. - ne znam, ali pretpostavljam - ako nisu prijavili promjenu adrese kod strane s kojom imaju ugovor, a za koju su kasnije ispostavi da su joj nešto dužni. Ne znam gdje javni bilježnik za svrhu ovrhe mora saznati adresu, da li od policije ili mu je daje vjerovnik. Ali kako bilo, i u policiji i kod strana s kojima imamo nekakav ugovorni odnos moramo ažurno prijavljivati promjenu adrese. Ovima prvima temeljena zakona, a drugima temeljem ugovora i logike stvari – kako ćemo primati račune za usluge, ako ispostavitelj računa ne zna našu adresu?
Ako se usluga obustavlja, onda iz predostrožnosti uvijek treba zatražiti potvrdu da su s nekim danom sva dugovanja zatvorena, kako se ne bi desilo da za 6 mjeseci od preseljenja dobivamo ovrhu bez obavijesti. To je ta situacija gdje možda najčešće dođe do ovakvih problema. Tu niti FINA neće pomoći. Ako nam druga strana takvu potvrdu ne želi uručiti odmah prilikom obustave, treba zatražiti pismeno s povratnicom. Ako niti onda ne dobijemo potvrdu treba se obratiti inspektoratu, pa odvjetniku, jer se radi o muljaži. Takva potvrda, naravno, nije alibi u slučaju da se naknadno utvrdi da dug ipak postoji, ali pravno sigurno neće odmoći u slučaju da stvarno imamo peh.
Napisao sam svoje iskustvo, odnosno, da sam tako čuo što može i nemora biti točno. Prijatelj koji je imao dugovanje državi, sjeli su na račun bez obavijesti i uzeli mislim 700kn (ili tako nešto), koliko je i bila kazna, bez dodatnih troškova ovrhe i ovršnog postupka (što čudi, ali i ne s obzirom da nisu obavijest o ovrsi dali). Drugi slučaj je prijateljica iz prije navedene situacije, ovrha za neku pretplatu, tvrdi da ovršni prijedlog ili bilo kakvu opomenu i obavijest nije dobila.
Napominjem, to sam saznao ovako kroz priču, nije 100% sigurno da oni nisu zaprimili te obavijesti samo su se pravili ludi jer ja to zapravo nikako nemogu znat, samo se dogodilo u kratkom periodu i bilo mi čudno. Moguće da su htjeli od sebe napravit žrtvu i još malo popljuvat ovu Lijepu našu. Svoje iskustvo koje sam imao u dva navrata sam napisao - oba puta sam dobio obavijest/opomenu/ovršni prijedlog, tako da i nemora biti točno to što oni tvrde.
PS Dobro da si me podsjetio da tražim Iskon nekakvu pisanu potvrdu o prestanku pružanja usluge. Čisto da se nađe 
A koji zakon kod nas nije apsurdan? Međutim kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost. Nemojte vi misliti da je sve dobro šta piše u zakonu. Samo bi vas podsjetija da je Hitler radija sve po zakonu. “Nečiste” je davija u komoramna po Zakonu o rasnoj čistoći Arijevaca. Toliko o zakonima. A po meni treba postojati samo jedan univerzalan zakon koji bi glasija: Radi šta oćeš! Jebe se meni! Al ako kome naudiš - najeba si!
Jel ima netko primjer kako izgleda zahtjev za obročnom otplatom duga?