Zakon o zaštiti osobnih podataka i čl. 37. Ustava Republike Hrvatske se odnose na zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba. Za pravne osobe ne postoji slična uredba, dakle podaci o pravnim osobama se slobodno smiju skupljati u baze podataka i objavljivati.
Međutim, pojam “skupljanja” podataka ima široko značenje i može uključiti radnje kojima bi se prekršila neka druga prava. Ponajviše ovdje mislim na Zakon o autorskom pravu u dijelu u kojem se odnosi na zbirke i baze podataka. Zbirka ili baza podataka je zaštićeno autorsko djelo, čak i ako su sami podaci sakupljeni u toj zbirci ili bazi javni, tj. nisu zaštićeni. Naime, posao prikupljanja, “čišćenja”, ispravljanja i upisivanja bilo kakvih podataka u neku bazu podataka je mukotrpan posao i upravo taj posao zaslužuje zaštitu od upotrebljavanja bez da se sastavljaču zbirke ili baze plate traženi tantijemi. Tako je, recimo, telefonski imenik autorsko djelo iako izdavač telefonskog imenika nije autor sadržanih podataka. Telefonski se imenik ne može koristiti, kopirati ili objavljivati bez dopuštenja autora.
U tom smislu, “skupljajući” podatke o firmama iz drugih baza podataka ili zbirki možeš prekršiti autorsko pravo autora/izdavača tih baza ili zbirki. Stoga trebaš razmisliti kako bi ti “skupljao” te podatke. Skupiti, recimo, kontaktne podatke poduzeća s web-stranica tog poduzeća vjerojatno nije pravno upitno - iako se čovjek ne bi trebao čuditi najneobičnijim uvjetima korištenja koje bi neke firme mogle izmisliti. Ja, na žalost, ne znam koji bih argument mogao upotrijebiti da opravdam da sam kontaktne podatke neke firme uzeo i uvrstio u svoju komercijalnu bazu podataka čak i ako su uvjeti korištenja te web-stranice to zabranili, ali mi se čini da bih imao pravo to učiniti s obzirom da postoji više od jednog zakona koji nalaže pravnim osobama da moraju objavljivati niz svojih podataka na svojim web-stranicama.
Još jedan aspekt “skupljanja” je i stanovita obveza točnosti i ažurnosti, za koju vjerujem da mora postojati. Naime, ako već objavljuješ bazu podataka, podaci u njoj moraju biti točni i ažurni. Objavljivati netočne ili zastarjele podatke bi se isto moglo protumačiti kao štetno za onoga čiji su krivi podaci objavljeni, vjerujem.
S druge strane, skupljanje cijena u dućanima može biti problematično u smislu da ti vlasnik trgovine, prostora u kojem se nalaziš, to hoće zabraniti i stvara ti probleme prilikom popisivanja. Istina je da je prostor trgovine javni prostor, jer je otvoren za upotrebu javnosti. S druge strane, on je ipak u nečijem vlasništvu i nečiji kućni red i uvjeti poslovanja se moraju poštivati. Zanimljiva je rasprava po tom pitanju na forumu.hr, od posta #440 do #490. Nisam siguran što bih zaključio, osim da pošalješ mail na par dućana, pa vidiš što će ti reći. U svakom slučaju nećeš imati problema ako ćeš kupiti proizvode ili ako ćeš do cijena doći na neki drugi način (recimo, upisom korisnika tvojih web-stranica) - same maloprodajne cijene sigurno nisi dužan držati u tajnosti. Ali opet, vjerujem da i tu vrijedi načelo točnosti i ažurnosti.
i nemam iskustva po pitanju ovakvih web stranica.