Nebi rekao, prije mi se čini da ti brkaš što pojam štednje znači kvalitativno, spram kvalitete same štednje kakva ona može biti.
Ja se osvrćem na pojam štednje, što ta riječ znači. A naravno da netko zna bolje tehnike štednje, netko lošije…to ne znači da oboje nisu štedili. Pa čak i ako jedan od tih dvoje nakon svoje štednje se nađe na kraju sa manje para nego je imao prije…i on je štedio. Samo nije znao kako dobro štediti…pa možda nije ništa uštedio.
Tako ja pričam o pojmu, procesu što znači štednja. Tako možemo uštediti naše vrijeme, naš novac, naše zdravlje… tako da taj pojam nema nikakve veze sa bankom niti izbliza.
Mada je zanimljivo sa čime ima veze.
A rekao bi da ima veze sa procesom koji se naizgled trebao desiti, a mi smo ga nekako izbjegli. Tada možemo reći da smo štedili.
Jer ako se neki proces nije morao desiti, a mi smo ga izbjegli…tada nismo ništa uštedili.
Recimo u ratu, možeš nekome poštediti život. Poštedio si mu život onda kada si ga trebao ubiti, a nekom svojom voljom to nisi učinio. A ako nekoga nisi trebao ubiti, i zatim ga nisi ubio…tome logično nisi poštedio život.
Tako i u novcu, štednja je kada spriječimo da se nešto potroši što se trebalo zapravo potrošiti.
Npr. dijete smo i dobivamo džeparac recimo 300kn svaki mjesec. Taj đeparac je očito predviđen da se potroši u trajanju od 30 dana jer tada ide opet novi. U prosjeku je to 10kn/dnevno.
Ako smo mi dobili đeparac prvog u mjesecu, a drugog u mjesecu i dalje imamo 290kuna, logično je da ništa nismo uštedili iako imamo čak 290kn …zato jer smo potrošili prvi dan očekivanih 10kn.
Ako tako na polovici mjeseca imamo pola iznosa, 150kn, opet ne možemo reći da smo tih 150kuna uštedili, jer je očekivano na pola mjeseca imati pola iznosa. Ali ako na pola mjeseca imamo 250kn, onda smo uspjeli uštediti 100kn. Ili ako na kraju mjeseca ostane nešto od toga iznosa džeparca, onda smo također uštedili. Tipa ako na kraju mjeseca ostane i samo 20kn i stigne nam novi džeparac, možemo reći da je tih 20kn ušteđeno.
Znači očekivani proces ako spriječimo, onda smo nešto poštedili nečega.
Sama razlika između riječi “poštediti / štediti” i “uštediti” je očito u tome da je “štediti” tek radnja koja je uzrokovala da nastane ono što smo “uštedili”.
Tako da svakako može postojati proces šteđenja, bez da nastane ono što smo uštedili. Npr. ako osoba koja je štedila nije znala kako isprvno štediti i zeznula se u nečemu. Ona je svejedno štedila, bez obzira što na kraju nije ništa uštedila.
Tu tek dolazimo do tvoga gdje govoriš o inflaciji novca i kako ne valja štediti u novcu.
No to ne znači da mnogi upravo ne rade to, štede svoj novac. Koliko god je to ekonomski kriv pristup jer to uništava svjetsku ekonomiju, pa je čak napravljena i umjetna inflacija novca gdje on konstatno gubi vrijednost upravo kako bi se potakao narod da što manje štedi novac i da ga troši. Da ide novac u opticaj jer mu je to svrha…
Iako mi osobno iskustvo pokazuje da mnogi okolo mene štede u novcu, ali valjda je dokaz tome da ljudi rado štede u novcu, kada se čak moralo djelovati protiv toga umjetnom inflacijom.
Da ljudi ne štede u novcu, nebi postojao taj ekonosmki problem za koji je jasno da postoji.
Koliko manje uštede oni koji tako štede, spram drugih…u to ne ulazim…no nepobitna činjenica je da mnogi štede upravo u novcu. Ako i ništa ne uštede, to ne znači da oni ne štede.
Štede itekako…štediš svaki puta kada ne kupiš sladoled koji si možda htio kupiti. I kada god tako djeluješ, štedio si u novcu. (osim ako brzo taj nekupljeni sladoled ne pretvaraš u zlato ili što već… )