Odlučih podjelit jednu viziju, jer vidim kako je krenulo da će doći prije nego i mislim.
Vizija je o budućnosti strukture civilizacije, uzrokovano uplitanjem tehnologije - virtualne stvarnosti.
Uglavnom, u nekoj “dalekoj” budućnosti veći dio ljudi će živjeti u virtualnoj stvarnosti (VR) … a sad ću pojasniti kako će do toga doći.
Kao što vjerovatno već znate, na virtualnim stvarnostima se već radi jer ima svoju poziciju kao komercijalni proizvod. Imamo tipa VR igre, a i Facebook se pokrenuo da napravi svoj Metaverse (iako mu doduse ne ide najbolje)… uglavnom, to je tehnologija koja već lagano stiže, i sad si vjerovatno postavljate pitanje zašto bi itko koristio tu tehnologiju za išta drugo, osim za igranje igri? … a kamoli dovraga da preseli tamo i kako bi to učinio sve da i želi?
Pa za početak treba shvatiti da ta tehnologija omogućava dosta više od igranja igrica … Metaverse se može iskoristiti za remote grupne sastanke, tečajeve ili naprosto za druženje sa jednim puno većim iskustvom tog druženja nego što je to moguće putem video poziva.
Zapravo, virtualna stvarnost bi mogla pružiti ambijent gdje iskušavamo većinu zadovoljstva koje iskušavamo i ovdje, a isto tako omogućiti ambijent gdje se i dalje intelektualno i duhovno možemo uzdizati. (Učenje, pomaganje, itd.)
Ok, zašto bi netko tamo preselio? I kako?
Pa prvi stalni stanovnici virtualne stvarnosti će biti osobe koje više neće biti sposobne živjeti u ovoj stvarnosti - to su osobe kojima će otkazati neki bitni organi i jedini način da žive će biti da su stalno spojeni na kojekakve aparate… gdje će pri tome imati odabir da borave u virtualnoj stvarnosti ili da pilje u bolničkom krevetu u strop.
Što će takvi bolesnici više prihvaćati komotitet virtualne stvarnosti kao svoju stalnu destinaciju, to će ih “manje trebati bit u fizičkoj stvarnosti”. Drugim riječima, tehnologija će se razvijati u tom smjeru da im u fizičkoj stvarnosti održava samo mozak na životu… kako bi mogli boraviti u virtualnoj stvarnosti i za takve ljude možemo reći da će biti prvi stalni stanovnici virtualne stvarnosti, jer oni više neće imati nikakva osjetila sa kojima bi mogli biti u doticaju sa ovom stvarnošću … osim informacija koje će dobivati kroz virtualnu stvarnost, pa će tako zapravo ostati u doticaju i sa ovom stvarnošću i onime što se ovdje zbiva.
E sad, osim stalnih stanovnika virtualne stvarnosti … tamo će često boraviti i osobe koje će tu stvarnost osjetiti komfornijom od ove … a to će u početku biti osobe sa visokim stupnjem invaliditeta.
Ta stvarnost će se tako konstantno poboljšavati, pretežno jer ljudi koji će živjeti unutra će biti jako stari i jako mudri i oni će konstantno raditi na tome da si podignu kvalitetu života koju imaju unutra, istovremeno će raditi i na tome da unaprijede tehnologiju koja im održava mozak na životu u fizičkoj stvarnosti… kako bi mogli što dulje živjeti.
A kako će se ta virtualna stvarnost poboljšavati, tako će sve više ljudi prepoznavati tu stvarnost kao ugodniji ambijent i sve češće će tamo boraviti … jer tamo će lakše biti lišeni problema kao što su glad, hladnoća, gužve u prometu i slično. Mislim, kakav promet? Tamo će ljudi imati sposobnost teleportacije i kojekakve druge sposobnosti koje si sad ne možemo ni predočiti. Jednostvano nas ta tehnologija lišava svih fizičkih ograničenja koja se ovdje nameću i zapravo će doći do situacije da će svi htjeti biti tamo.
Samo što to neće biti moguće … jer trebat će netko biti i u ovoj fizičkoj stvarnosti tko će održavati sve te aparate za održavanjem mozgova u “staklenkama”.
Tako da će struktura te buduće civilizacije biti takva da se rađaš u ovoj fizičkoj stvarnosti … i radiš u fizičkoj stvarnosti kako bi zaslužio jednog dana se trajno preseliti u virtualnu stvarnost. Do tada naravno možeš po želji posjećivati virtualnu stvarnost dok god obavljaš svoje zadatke “ovdje” … koje ti dodjeljuju starješine iz virtualne stvarnosti, koji na taj način brinu o svom postojanju i o postojanju budućnosti civilizacije … uostalom isto kao što i sada svijet dirigira informacija koja putuje od starijih ka mlađima.
I za kraj još da odgovorim i na pitanje “kako bi to bilo moguće?”
Pa danas virtualna stvarnost i nije više nikakav SF … a nebo je granica do kuda se to može usavršiti … pravo pitanje je kako bi mozak u staklenki mogao biti u interakciji sa računalnim programom … ali čak se i taj proboj već danas kotrlja pod nazivom “Neuro Link” … koji je upravo to, uređaj koji omogućava da naš mozak direktno povežemo sa našim uređajima … tako da tehnološka barijera za gornji scenarij bi mogla brzo nestati, a onda je slijed opisanih događaja više nego logičan… tj. kad nestane tehnološka barijera, samo je pitanje vremena kada će se pojaviti prva osoba koje će tamo htjeti pronaći svoj spas, svoje utočište…
Naravno da prvi stanovnici te virtualne stvarnosti i neće nešto dulje živjeti … ali to će otvoriti vrata produljenju života i onda će ljudi sve duže i duže živjeti kako će se usavršavati tehnologija za održavanje mozga na aparatima.