Naletio sam na nesvakidašnji CV, motivacijsko pismo (ili što li je već) pa me zanima što mislite.
Da li je riječ o ciničnom pogledu na stanje stvari ili to realna slika tržišta rada u HR?
Potpuno sam nespreman za rad pod pritiskom, kao i prekovremeni rad, osim ako
nije debelo plaćen. Iskreno me zaboli za ciljeve vaše kompanije ako plaćom
ne mogu pokriti sve tekuće troškove plus da mi ostane za malo garderobe,
knjiga, putovanja, izlaske, sport i provod. Funkcioniram po principu:
koliko para toliko muzike. Također me savršeno ne zanima što ste u
problemima i očekujem da sve vaše zakonom predviđene obaveze izvršite na
vrijeme, kao i da poštujete sve praznike i godišnji odmor. Sva je prilika,
da ću vas napustiti čim nađem nešto malo bolje. * Komunikativan sam s
pristojnim i ljubaznim svijetom, za drkadžije imam kratak fitilj. Psujem na
nekoliko svjetskih jezika, al ozbiljnu prepisku i razgovor vodim samo na
hrvatskom i engleskom, i ne preseravajte se s multinacionalnim korporativnim
tripom, jer vam je i to previše. Studirao sam 100 godina, ali smatram da je*
uspjeh što sam uopće završio bilo što u ovoj zemlji, ovakvoj kakva je.
Usavršavam se stalno i bez vas jer sam radoznao i mislim da život ima smisla
i bez umiranja na poslu. * Reagiram samo na pozitivnu stimulaciju. Ne
gušite me testiranjima i timbilding budalaštinama. Ako se već preseravate s
tim zapadnjačkim forama, onda ponudite i zapadnjačku plaću i uvjete rada. To
što ste pohađali dva, tri seminara, ne čini vas obrazovanom osobom. Što ne
znam, naučit ću, nisam debil. * I da! Postoje stvari koje bih u životu radio
iz čistog entuzijazma, ali žalim što Vas moram obavijestiti da to nije posao
koji Vi nudite.