U kombinaciji - otvorim domenu i vlasnik sam npr “prodaja.com” , na istoj domeni firma “XY” prodaje svoje proizvode. Firma XY izdaje račun za kupljeni proizvod posredovanjem stranice koje nije vlasnik (prodaja.com), zanima me da li vlasnik prodaje.com mora tj. sto treba objaviti na stranici da zadovolji “pravno” ili da li uopće smije to raditi.
Da li negdje postoji popis sto se sve treba objaviti na stranici,tip uvjeta korištenja, i sl, zaštite privatnosti kupca i sl…
Što se .com domene tiče, nitko ti ne brani da “iznajmiš” adresu nekoj firmi (da ona stavi svoj web-shop gore), ili da omogućiš nekoj firmi da prodaje preko tvog web-shopa. Ako bi to bila besplatna .hr domena, stanovite kombinacije upotrebe možda ne bi bile po pravilima, ali o tom po tom. Za sada uzmi da domena nije ništa posebno relevantno - to je naprosto adresa koju se upiše u preglednik, ona nije nostitelj trgovačkog, pravnog ili kakvog drugog identiteta. Samim time, to što si ti registrirao neku domenu ne znači ništa više od toga da si ti taj koji je registrirao tu domenu.
Ono što je ovdje bitnije jest ona trgovinska interakcija koja se odvija s kupcima: Tko prodaje robu? To garantira isporuku? Tko prikuplja podatke korisnika? Tko ima pristup do tih podataka? Itd. Taj koji to radi (ili ti koji to rade) su glavni u toj priči. Ime osobe koja je registrirala samu domenu je manje važno.
Popis što se sve treba objaviti na web-stranici postoji u najmanje ova dva zakona (ja znam za ta dva):
- Zakon o elektroničkoj trgovini,
- Zakon o trgovačkim društvima.
Međutim, to su samo specifične stvari vezane uz web-stranice. Ali web-stranice, ponovo, nisu nekakva pojava sama za sebe, pa se sad otkriva topla voda iznova. Trgovački odnos, obvezni odnos i svi drugi pravni aspekti našeg poslovanja koji vrijede i inače, vrijede i u našem “općenju” preko web-stranica (npr. kao što možeš platiti globu ako nekog uvrijediš u lice, tako isto možeš platiti globu i ako ga uvrijediš preko web-stranica – po toj logici, sve ono što stoji i za normalni “shop” stoji i za web-shop). U tom smislu se onda pojavljuje sva sila zakona, koja bi vrijedila i u “offline” trgovini (navedeni ovdje mogu ili ne moraju biti relevantni za tvoj slučaj):
- Zakon o zaštiti potrošača,
- Zakon o obveznim odnosima,
- Zakon o trgovini,
- Zakon o zaštiti osobnih podataka,
- tko se bavi trgovinom zna i dalje …
Ima još jedan, tehnički problem.
Naime, na online trgovinama se uglavnom koriste SSL certifikati (u zadnje vrijeme svi što drže do sebe uzimaju i extended validation - “green address bar”). E, sad, i najjeftiniji SSL certifikati (pričam o kvalitetnim izdavateljima) barem potvrđuju vlasništvo nad domenom, što u praksi znači da nositelj certifikata (javni podatak vidljiv svakom) i WHOIS podaci moraju biti identični. OK, postoje izuzeci od tog pravila, ali ti izuzeci ne pojednostavljuju stvari…
Naravno, postoje i multi-domain SSL-ovi, ali im je i cijena odgovarajuća. 