Slična iluzija se stvara oko bitcoina kad netko kaže: “Kako 1 btc može vrijediti 1000$” (il koliko već)
No 1btc je imaginarna veličina, tj samo mentalna slika koja nastaje ako ukupni volumen BTCa podijelimo na 21 milijun djelova.
Mogli smo se tako dogovoriti da ukupni volumen dijelimo na samo 21 dio … pa bi po tome jedan dio vrijedio “1 000 000 000$” … no ništa drugačije nebi bilo, osim što bi se netko još više čudio kako može 1btc vrijediti toliko.
S druge strane, mogli smo ukupni volumen podijeliti na još više dijelova, pa bi možda 1btc bio tu negdje ekvivalent kao 1$.
Kako god, 1btc je samo mentalno zamišljen dio neke cjeline … a ta cjelina je ono što postoji, ono što ima vrijednost o kojoj možemo raspravljati zašto je ovolika ili onolika.
Isto tako o duljini života, možemo raspravljati koliko je on dugačak, koliko se toga u njemu stigne napraviti … u želji da više napravimo ima smisla zaželjeti duži život…
… a duži dan, heh … velim, potpuno je irelevantno hoće li život biti podijeljen na ovoliko ili onoliko dana.
Ako bi se već osvrtali na dužinu dana, onda je jedino razumno zaželjeti: " Uh, kad bi barem bilo potrebno 6h sna na 40h, umjesto na 24h"
…jer jedino ako se promjeni omjer budnosti/spavanje … tek onda unutar nekog vremenskog intervala se stvara više iskoristivog vremena.
Možda netko na to misli kad zaželi duži dan … no niti onda nije potreban duži dan, nego jednostavno manje spavanja … pa bi se ta želja mogla izraziti kao: “Da bar mogu spavati samo 4 sata dnevno” (na već postojeću duljinu dana)
…jer uostalom, ako želimo duži dan… to po sebi implicira proporcionalno i duže spavanje…pa ni po tom pitanju duži dan ništa ne donosi, ako izričito ne izrazimo da bi mi voljeli da možemo kraće spavati.
Od svega ostalog kako je dan bukiran, sve je to došlo od nas… tako da je potpuno nebitno jel on traje 24h ili 48h.
Da je duži, naprosto bi ga više bukirali … a ako misliš da nebi? … pa zašto si onda ovaj dan od 24h bukirao toliko koliko si ga bukirao? … simple as that.
A dan naravno bukiramo iz određenih razloga… ne tek tako iz razonode.
Naprosto smatramo da je vrijedno za nas da vrijeme iskoristimo umjesto da ga potratimo.
Svako dobro iskorišteno vrijeme stvara nekakvu pozitivnu budućnost za nas … ili smo stvorili materijalnu korist, ili smo stvorili socijalne odnose ili smo uzdigli djecu …itd… svako od toga će olakšati našu budućnost.
Dok svako neiskorišteno vrijeme ne stvara nikakvu budućnost, samo daje kratki privremeni mir “opustanje” … no otežava budućnost izostankom dobara koji su mogli biti stvoreni.
Kako smo mi ljudi racionalna bića, sposobna planirati … težimo da si olakšamo budućnost i zato se konstantno “gazimo” u sadašnjosti, za bolje sutra.
Nema to veze sa duljinom dana što smo u strci, to je naš svjesni odabir da u dostupnom vremenu napravimo što više. Da je duži dan, mi bi se opet gazili u skladu s raspoloživim vremenom u želji da si što više olakšamo budućnost.
Tj. onaj koji se nebi gazio… taj se ne gazi niti sad. Nije dan kriv.
Suma sumaru … više vremena nam neće dati duži dan, nego jedino bolje planiranje i iskorištavanje vremena koje nam je dostupno.