ja samo prije nekoliko godina popio neka dva energetska pića proizvedena u derventi. pio sam ko student koka kolu koja je koštala 0.6 KM za dvije litre u ista doba kad je 2l vode koštalo 0.8 KM. dero sam ko mali onaj sok iz kanistera od 10l od jagode na razređivanje nerazrijeđen. step sokove. kad nije ničeg slatkog bilo u kući sam pio sirupe za kašalj prehladu ili bilo koji ima koji je sladak. može čoek u sebe unjet baš masu govana bez nekih golemijeh posljedica.
1 Like
Dobar si 
Dobro se ismejah, 
…
Niti nogomet nije zdrav za koljena … no jeste za pluća.
Stvari treba gledati kroz “cost-benefit” analizu i prosuditi koliko uzimaju, koliko daju…i po tome procjeniti odluku “da” ili “ne”.
Ja isto ovako bez proučavanja bi se usudio zaključiti da kod svakodnevnog uzimanja su vjerovatno veće posljedice nego benefit … no isto tako sam poprilično siguran da moje tek jedno uzimanje u ove zadnje 4g… mi je više dalo, nego nečeg oduzelo. I to enormno više dalo otključavajući ta jedna vrata koja su mi ostala. (Pod pretpostavkom da nije bio placebo efekt)
Znači postoji vjerovatno neki sweet point …tj. neki idealni intezitet uzimanja da se maksimizira omjer dobiveno/izgubljeno.
“Ta ni vode ne valja pit previše”.
A o tom sweet pointu se ne može baš nagađati gdje je … doduše, teško je ovakvu materiju i izučiti … jer stvari su daleko od crno-bijelog.
Nema druge onda, nego uz proučavanje i eksperimentirati s maksimalnom opreznošću. By little steps.
Da me se krivo ne shvati, maksimalno sam oprezan s ovakvim stvarima…inače nebi imao toliku pauzu nakon prvog uzimanja. No istovremeno sam otvoren, probat ću, razmišljat ću o tome … neću biti jedan od onih koji će reći strogo NE i ne dati niti priliku nečem pod utjecajem straha većinom od pretpostavki.
A što se tiče odokativnih procjena, poprilično vjerujem da ti više šteti jedan monster dnevno, nego što bi tipa jedna ova tabletica na svakih (bubam) 5 dana. Ma možda više nego i jedna dnevno. Ovo je ipak napravljeno da bude lijek, i valjda se ponešto pazilo na negativne utjecaje koje ima na tijelo.
Toliko volim ono što radim, da je posao jednostavno najugodnije utočište… meni osobno osjećaj kao kad sam ko klinac igrao igrice po čitav dan.
S druge strane, za razliku od igrica, smatram naravno korisnim to što radim … pa nema negativnih otpora, koji bi tipa postojali da su igrice u pitanju.
Kad to dvoje zbrojiš… teško je ne raditi… pa je moj jedini problem u životu odvojit se od posla, otić pojest nešto … podružit se s nekim i tako…
I još na gornje bi dodao da sam se uhvatio baš ambicioznog projekta, za kojeg je i ovako upitno hoću li za života stić završit. Pa i nema načina, nego nagazit svim raspoloživim snagama.
…
Kad je baš jako napeto ono što radim, teško mi je i zaspat da do pol noći ne vrtim kombinacije u glavi.
Bilo je noći kad bi legao i nebi zaspao čitavu noć do jutra…i samo krenuo u idući dan bez spavanja.
No to je baš loše za produktivnost…tako da sam uspio nekako iskontrolirati da napustim posao u glavi barem po noći.
Ali zato kad s nekim pričam, ako mi je imalo dosadan … moj mozak ga prestane slušat i vrti svoje u glavi xd. To isto bude uglavnom sjeb… barem za sugovornika kad shvati da je 5min pričao u prazno.
Mada sam uspio razviti neki čudan skils, da sugovornik i ne zna da nisam tu… hjooj… što ću kad mi je većina toga baš dosadno. xd
2 Likeova
i? ko je u toj jednačini bolje prošao?
1 Like