Pozdrav,
voljela bi svojoj mami otvoriti profil na Instagramu gdje bi objavila njene ručne radove te bi ih prodavala. Zanima me na što moram biti oprezna te ali moram otvarati bilo kakvo poduzeće, obrt…
Još uvijek studiram, upoznata sam sa načinom objava i promocije na instagramu. Zanima me više taj pravni vidik.
Bila bih jako zahvalna kada bi netko podijelio iskustva 
Firma, obrt, sto god.
Pausalni obrt je u startu najjeftiniji.
Ali se dobro raspitati.
Ako ste iz Hrvatske registrirajte se na Legalis forum.
Tamo ćete dobiti sve informacije na jednom mjestu, samo postavite temu kao i ovdje. Od otvaranja obrta, zakona, deklaracija - neki ljudi s legalisa rade na radnim mjestima koja su direktno vezana uz to i sve će vas uputiti.
Osobno mislim da je bolje da vaša mama otvori paušalni obrt ako je već negdje zaposlena jer su tada davanja jako mala, a vi ipak možete izgubiti dio studentskih povlastica prijavom prihoda…
Pozz
Svakako ne otvaraš ništa prije nego testiraš jel ti ide prodaja. Stvarno ti nema potrebe za time, jer niti postoji institucija u HR koja će tebe primjetiti da nešto prodaješ (dok god se to ne vidi negdje kao ozbiljniji prihod) … a kad bi te netko baš i uočio , ako nije ozbiljan prihod ti si kategorija ko da prodaješ na Njuškalu.
Ali tko će te uočiti? U ovoj državi su rupetine na sve strane da bi se itko stigao baviti sitnim prodavačima.
Velim, prestaješ biti sitna kada imaš prihode koji se negdje vide … i prihod je ujedno element putem kojega te uočavaju. Neće te traziti tako da policajac šeće instagramom i provjerava tko što prodaje. Jedva da stignu rastjerati ilegalne prodavače sa glavnog kolodvora, a da će se baviti bespućima instagrama.
Velim, nema tko to raditi…niti nema interesa da te hvataju, dok se ne mogu od tebe naplatiti.
Tek onda ako je test uspješan, što znači da imaš priljev novca koji bi mogao biti interesantan poreznoj, onda ćeš već ovisno o iznosu prihoda bolje znati koji pravni oblik ti treba.
Gdje je granica tog prihoda?
Pa … ne ovisi samo o iznosu, nego i o učestalosti.
I 10 000kn je malo ako primiš par puta…dok 2000kn je možda puno ako prihoduješ taj iznos konstantno godinama…
Svakako za kratki test od par mjeseci tesko da možeš ostvariti prihod koji bi ikoga uzbudio.
Hvala za informaciju.
Znači recimo bi bila opcija da objavim na instagram in u inbox napišem cijenu i šaljem po pošti, bez računa. Nitko me ne može prijaviti recimo jer nisam dala račun?
Vecina sto prodaje ili preprodaje stvari preko internera, rade bez racuna. Bolje poslusaj @bozoou, probaj kako ce ti ici prodaja pa onda tek se raspitaj o otvaranju necega.
Ne bih se baš upuštala u to… osim ako nisi od onih koji lakovjerno misle “neće baš na mene naići”. Ja se ne ubrajam u skupinu onih koji tako misle, jer uvijek ima onih koji se ne uspiju provući ispod radara inspektorata, bilo da se radi o većim ili manjim iznosima. Kao što smo imali prilike svjedočiti iz medijskih natpisa, ne mora to biti baslosnovan iznos za prijavu i kaznu, neke bakice s placa su kažnjene zbog glavice salate koju su na crno prodavale.
Evo primjera lakovjerne osobe. Da, konačni iznos je poveći, ali to je nebitno, dobila bi ona kaznu, vjerujem, i za iznos od 6k kuna (ne vrijedan spomena) koji je zaradila u prvoj godini (da je odmah otkrivena, prijavljena od strane ljubomornog ili ljutog susjeda i sl.).
Ono sa čim se apsolutno slažem je da ne bi trebala otvarati ništa dok na neki način ne “ispipaš” tržište. A na koji način?.
Pa, ne znam… ako ti se mama bavi ručnim radom možda ste već donekle upućene u tržišnu potražnju za ručnim radovima.
Provjeri malo na profilima iz te branše, kao i na oglasnicima, kako pratitelji “dišu”, koliko lajkaju, komentiraju, raspituju li se o dostupnosti nekog ručnog rada za kupnju, koliko se oglasi ručnih radova na oglasnicima pregledavaju i sl… to može biti bar neki mali pokazatelj koliko je zainteresiranih za ručne radove, koliko je ljubitelja istih, koliko je potencijalnih kupaca i sl.
Možeš i neko vrijeme postavljati mamine radove na svoj profil (ili na profil koji otvoriš u tu svrhu), možda ćeš nakon nekog vremena po reakcijama, upitima i interesu svojih pratitelja moći donijeti zaključak isplati li se otvarati paušalni obrt.
Kao što je @Martacroata rekla davanja za paušalni obrt su mala, ako je osoba koja ga otvara već zaposlena, tako da ni zarada ne bi trebala biti astronomska, da bi se pokrila davanja i nešto zaradilo, a usput mirno spavalo. A u tom slučaju se ne bi morala zadržati isključivo na instagramu jer bi se s “čistim poslovanjem” otvorila vrata i za druge načine marketinga, dakle “javne, a ne potajne tipa; postavit ću rad na instagram (pri čemu ne smiješ naglasiti da je prodaja u pitanju) pa ću potajno preko inboxa dogovarati prodaju”. Mogućnost javnog marketinga i oglašavanja svakako povećava šansu za profitom.
Znam da je teško, ako ne i nemoguće unaprijed prognozirati kolika bi bila potražnja i u konačnici isplativost, ali ja svakako ne bih riskirala s prodajom na crno.
Pa što onda što ima takvih?
Ima onih i koji poginu prelazeći zebru, pa se ne donisi odluka da se neće ići preko zebre.
Možda zebra nije najbolja usporedba jer je to legit način, uzmimo onda za primjer prelazak preko zebre dok je crveno na semaforu, ali nema nigdje auta u blizini.
Ok, netko će poginuti prelaskom na crveno, ili pobrati kaznu ako je to napravio na nesmotren način…
…ali ako znaš pogledati lijevo desno, donesti dobru procjenu za sebe…prelazak preko crvenog može biti em siguran, em te spasiti od nepotrebne gluposti čekanja dok za to zaista nema potrebe.
Tako i ovdje, treba dokučiti za što ima, a za što nema potrebe.
Uvijek mora postojati povod. Svijet funkcionira na način da te nitko ne dira dok se nikome ne zamjeraš. 
Isto tako funkcionira na način da jači pokušava oteti slabijem.
Ta bakica je možda kvarila ugled placa ako je na neprimjeren način na crno izložila svoju salatu i mnogima je tako stala na žulj da bude uklonjena.
Nikako nije nebitno…nebi taj stao moguće nikome na žulj da nije radio sa povećim iznosima.
Osim toga, spomenuo sam i jače koji pokušavaju oteti slabijima. Pa inspektorati nastaju tako što su oni zapravo hijene u ovoj đungli koji legalno uzimaju onima koji imaju, a zakon ih na to potiče, tj. omogućava im takvo ponašanje.
I što se dešava …kada netko počme vrititi veće pare, dolazi u fokus tim hijenama. Oni gledaju kako da se nahrane njime i koji zakoni im to omogućavaju da to naprave za sebe na što jednostavniji način. I onda ako subjekt ove priče krši neki zakon, hijene (inspektorati) to koriste da ga naplate sa kaznama i da se oni od toga okoriste, tj. da masno naplate svoj rad.
I taj model je poprilično stabilan, jer em država ima koristi…pošto hijene u ovom smislu rade na korist državi. Em hijene imaju koristi, logično. Em društvo/narod to ne može osuditi, jer je društvo zapravo ta država koja ima od toga korist da postoji nekakav red.
No razlozi takvome ponašanju u praksi dolazi od:
Kada imaš ovu malu razinu kršenja tih pravila, ala neke sitne prodaje tipa njuškalo, trgovine na svom početku itd…one možda krše potrebu društva da postoji red. (Čak ne niti to, jer društvo ima razumjevanje za takve, i potrebno je društvu da svatko ima lakši početak.) …ali takve sitne ribe ne predstavljaju neki zanimljiv mamac hijenama, pa se zapravo u ovom društvu nema tko baviti takvim problemima. Jednostavno nema takve institucije koja bi to radila. A hijene hvala Bogu imaju za sebe puno zanimljivijih meta.
Na kraju krajeva, ako bi netko takav i zapao slučajno pod nekakav radar…sve bi se dalo dogovoriti. U poreznoj ipak rade ljudi, a ne roboti… i osobno sam imao već zanimljiva iskustva po tom pitanju.
S obzirom na već napisano, ne vidim problema da se oglašava netko tko radi na crno jer tek ispipava tržište.
Kada bi te institucije hvatale takve…tj. kada bi uopće postojale institucije koje čitaju oglase i hvataju takve…onda bi valjda logično prvo otišle na Njuškalo i pohvatalo masu ekipe. Zar ne?
Hijene prate javne porezne izvode…i znaju kome će na vrata. Sve drugo je poprilično nebitno.
Lp.
Nakon hijena, treba malo zoomirati i što je društveni zakon i kako nastaje.
Zakon ima svoju svhru, tj. nastaje da služi toj svrsi i zato treba vidjeti koja mu je svrha…
…pa svrha mu je da poboljša kvalitet društva, što znači da bi se trebao brinuti o svakom pojedincu tog društva koji radi za dobrobit tog istog društva. To radi kroz organiziranje društva, uvođenje pravila itd…ali osnovni element je da se neko pravilo uvede, svrha kojoj zakon služi.
Zakon naravno nikada nije idealan prema toj svrsi, što nastaje djelomično iz pohlepe onih pojedinaca koji imaju veću moć…pa ga navlače na svoju ruku, umjesto na općenitu dobrobit sviju. Druga bitna stvar je ne znanje društva da napravi idealan zakon…i to je zapravo glavni problem, jer nitko se nije rodio da sve zna. Tako da društvo putem uči, te usavršava zakon.
Sada znamo ISTINU po kojoj zakon postoji kao ideja. No ono što postoji u praksi kao Hrvatski zakon je tek neka inačica te istine, nikada savršena po toj Istini.
I sada, dolazi bitno pitanje …ako pojedinac dolazi u poreznu i osjeća se da ga zakon ograničava, da mu zakon šteti (iako on nema namjeru da šteti ikome u društvu), tko je u pravu?
Porezna koja se vodi nedovoljno dobrim zakonom?
Ili pojedinac, koji tek želi svoju dobrobit (koju ne uzima nauštrb dobrobiti zajednice)
Kakve veze to ima sa ovim slučajem?
Pa neki početnik prodavač će imati možda prihode 500kn/mj, dok su recimo davanja 800kn/mjesečno za neki paušalni obrt (možda griješim, sasvim nebitno). Hoću reći ako su primanja neke osobe koja se poudzima za sebe (Jel ona poduzeće, ako se poduzima? Pravno nije, ali se poduzima za sebe) …manja od osnovnih davanja koje mora davati državi da bi se registrirala kao “poduzeće”, da li ona griješi ikome ako pokušava raditi?
Recimo Pero Perić se tako snašao za posao i priskrbljuje si tako 500kn/mj, no Pero Perić ako bi se registrirao kao pravno lice, on više taj posao nebi mogao raditi. Jer nemoguće je raditi posao dok su primanja manja od davanja. Znači zakon nije omogućio Peri da radi. Tko je tu onda u pravu Pero, ili zakon.
Uređena država bi imala zakon za takve početnike, pa bi i oni imali svoju priliku da probaju, a da su pri tome legalni. Ova država možda nema takav zakon, ali zato se jasno zna da nitko neće dirati u sitne prodavače sa Njuškala, i opet je onda dobro.
No ako bi došlo do toga da netko hapsi osobu koja jednostavno pokušava da radi, da priskrbljuje tih 500kn mjesečno koje nebi mogla priskrbljivati da je legalno prijavljena…da li je onda taj koji hapsi u pravu? Ja kažem da nije! Taj koji hapsi pri tome slučaju nebi služio ISTINI po kojoj zakon nastaje, nego bi služio samo lošoj inačici zakona koji trenutno kao društvo imamo.
Pojedinac se tu ima puno pravo pobuniti i boriti za svoja prava. Na kraju krajeva, državni zakoni nisu Bogom dani, nego ih je izmislila država koja je isto ništa drugo nego “pravno lice”. Firma, čije si ti vlasništvo. No ti kao osoba ipak imaš neka prava koja su uređena zakonima koji su iznad zakona države. Tako da čak i za taj slučaj da ti država oduzme pravo da radiš za svojih 500kn, nebi bilo nemoguće tužiti državu i boriti se za svoje ljudsko pravo rada…za svoju slobodu, da te netko ne ograničava i ne sputava GLUPIM zakonima.
Zvuči možda nerealno, ali tužbe protiv države na međunarodnom sudu u Strasbourgu zapravo bez problema prolaze ako su tužbe osnovane. Država svakako može dobiti po pristima ako nad svojim narodom sprovodi glupe zakone. I za to se treba boriti…treba pokazati zube i tražiti svoja prava. Ne mora to odmah ići tužbom na Strasbourg, ali treba pokazati zube i boriti se kada smatrate da ste u pravu.
Ispričat ću jedno moje iskustvo iz porezne.
Naime, moja mama nije odjavila podstanara iz stana iako je on izašao. Porezna je tako godinama naplaćivala porez na najam, ali nikada nije slala uplatnice mojoj mami, tako da ona za to nije ni znala.
I tek kada sam ja prijavio poslovni prostor kod mame, to je nekako iskočilo i stigla je uplatnica i za poslovni prostor i za porez za taj najam. A ta cifra bome nije bila malena, jer se godinama toga nakupilo.
I ja k njima na razgovor da što je to…i pričam sa nekim momkom mojih godina i vidim ja da on mene razumije da nismo mi toliko krivi kada nismo godinama dobili nikakvu obavijest o tom dugovanju, ali on se nije puno trudio da tome izađe u susret. Samo se pozivao na zakon.
I velim ja njemu da taj zakon mora imati smisla da bi se provodio…a ne da ga se on drži ko pijan plota.
Na što je on meni odgovorio: “Zakoni tu nisu da imaju smisla”
Razgovor je već bio u laganoj tenziji, i na takvu njegovu izjavu ja sam naprosto poludio… jer mi u facu govori da će on sprovesti nešto što nema smisla. Toliko sam se počeo derati na njega…da se usrao, skočio iz stolice i pobjegao prema vratima.
Rekao mi je nešto u stilu: “Ajde onda ti sjedni na moju stolicu i riješi ovo kad si tako pametan”
Ja skužio da sam pretjerao, da će me uskoro zaštitari nositi iz porezne…ali nisu, haha.
I skužim pritome da bi on meni izašao u susret kad bi uopće znao kako. Ali što on zna …on ima procedure na kompjuteru koje mora ispoštovati.
I nakon naše dernjave završim kod neke više pozicionirane gospođe, činila mi se da je glavna na tome katu. I ljubazno ona meni kaže “da se ne bodem sa rogatima”. A ja vidim na njezinoj ljubaznosti da je njoj sve jasno da sam ja u pravu…i lijepo je pitam da mi objasn sljedeće:
“Kako ja kao firma sam po zakonu dužan imati sve transparetno pred svojim kupcima, od cjenika, računa …svega… a oni koji bi trebali biti na čelu te države, kako si oni mogu dopustiti da rade tako nonšarlantno da ne pošalju mojoj mami nikakvu opomenu o dugovanju godinama. (O 4 godine se radilo)”
I kaže ona da im je kaos da se greške dešavaju. Znači prizna gospođa grešku…i ja je lijepo pitam što ćemo sad?
I što se desilo…oprostili su mi onoliko dugovanja koliko im je računalo omogućilo da brišu. Sve što je prošlo nekakav rok, nisu mogli brisati i to nisu mogli brisati.
Shvatio sam da su stali na moju stranu koliko su mogli, a da u onoj mjeri koliko nisu znali kontra računala i svojih procedura. Reko hvala, to mi je bilo najbitnije. Da se oni ponesu tako da je smisao iznad zakona, ne obratno.
Iz ovog primjera sam ipak poučen da su i u poreznoj samo ljudi, i kada se vidi da nije bilo zle namjere utaje poreza i sličnih malverzacija, da će oni izaći u susret.
Sigurno da neko malo poslovanje koje prihoduje manje od osnovnog davanja (koje bi se davalo za neko osvnono pravno lice) …je zapravo legalno po zakonu koji je utemeljen na ISTINI.
Svaka država bi trebala imati zakon, koji bi omogućio rad i takvim poduzećima.
No kako su sami rekli, u kaosu su…bore se sa milijon vjetrenjača i ne stignu riktati zakone za takve “sitnice”. Ali isto onda niti nemaju akcije da hvataju takve. Što bi na kraju oni ili itko imao od toga? Da se trude uništavati one klice koje će možda jednog dana izrasti u nešto i biti sposobne uplaćivati u državnu kasu kroz poreze…i hraniti i njih i sve druge.
Samo treba malo više biti chill i shvatiti da su ljudi ti koji sprovode zakone. Hvala Bogu, još nisu računala koji to sprovode. Al zato kada računala budu znala sprovoditi zakone, zakoni će isto tako biti temeljitiji, uređeniji i fleksibilniji na adaptaciju i promjene.
žž.
Što reći … zakoni su zakoni, kakvi god da jesu. Neki su nakaradni, drugi su manje nakaradni, ali svrha im je upitna, treći su pak svrsishodni i u konačnici ipak doprinose sređenosti društva, zajednice ili smirivanju nadobudnih pojedinaca koji su skloni izazivati društvene nerede i tako nanositi štetu okolini.
Nažalost, nemam vremena detaljno čitati tvoje poduže obrazloženje, ali kao što je i primjereno, pokušat ću se zadržati na srži teme i ne razvodnjavati ju. Kažem “pokušati” jer sam u ovom brzinskom čitanju ipak uočila par off topic komentara s kojima se ne slažem.
Dakle, što se tiče teme… radom na crno se krši zakon. Zakon koji ne dozvoljava Peri da dodatno zaradi djeci za slatkiše ili igračke se ni meni ne sviđa, a bome ne volim ni hijene. Ali i Peri i meni mora biti jasno da je zakon skrojen za cjelokupno društvo i da bi bio kaos kada ovaj ili neki drugi zakon ne bi vrijedio jednako za sve.
Nekada, svatko tko je htio raditi je mogao zaraditi, što manju, što zavidno veliku sumu novca radom na crno jer zabrana nije bila zakonski propisana. Štoviše, takvi ljudi su bili cijenjeni u smislu da vrijedno rade prekovremene i dodatne poslove kako bi osigurali što bolju egzistenciju sebi i obitelji. Nažalost, ta vremena su iza nas.
Danas su mnogi upravo zbog straha od zakona odustali od zarade sa strane. Ipak, neki i dalje rade jer se ne boje radara ili su se pak unaprijed nabrijali i spremni su boriti se vremenom, novcima i živcima protiv zakona, u slučaju da ih on ipak dohvati.
Mnogi bi rekli da se rizik isplati ako je veća zarada u pitanju, jer ostat će ti dovoljno da tjeraš sud ili da potkupiš nekog tamo činovnika. Ali, kod prodaje ručnih radova i nekih sličnih poslova u kojima je jednostavno fizički nemoguće postići to da omjer uloženog vremena i ostvarene zarade bude vrijedan rizika i eventualnih posljedica, isti nije niti vrijedan.
No, da ne bi bilo zabune, moj je stav da je jednako kriv Pero koji je utajio 1000 kn ili Mirko koji je utajio 100k kn ili primjerice onaj tko je opalio nekome jedan šamar ili onaj koji je nekoga pretukao na mrtvo… (ovo “jednako” nemoj shvatiti doslovno jer naravno da bi u stabilnoj i sređenoj pravnoj državi kazna trebala ovisiti o stupnju kršenja zakona).
Meni je strašno žao Pere i niti malo mu ne zamjeram i da sam ja zakon zažmirila bih na siću kojom Pero nastoji održati financijsku stabilnost obitelji. Ali, tada bih se zapitala; ako sam oprostila Peri, moram oprostiti i Janku i Marku i Jozi i svakom drugom tko sitnim prihodom krpa rupe u kućnom budžetu. Ovome Mirku mislim da ne bih zažmirila 
U skladu s tim možemo zaključiti sljedeće; idealno bi bilo da se donese zakon prema kojemu bi svakom pojedincu (nebitno na visinu primanja) bilo dopušteno raditi neki dodatni posao i mjesečno zaraditi zakonski dopuštenu količinu novca bez obaveza prema državi (npr. neka to bude suma od 1000 kn). No, jasno je da bi takav zakon bilo nemoguće provoditi, odnosno kontrolirati i zato je on pojednostavljen (na štetu pojedinaca koji bi rado zaradili barem 500 ako ne 1000 kn mjesečno dodatnim radom) i definiran na način; plati davanja na svaku kunu koju si dodatno uprihodovao".
Hm… ova usporedba nema baš nikakve veze s temom, ali malo ću prokomentirati.
Nisam za prelazak zebre na crveno i ne odobravam to
7 od 10 pješaka će uspješno prijeći na crveno, preostalih troje neće. Jedan zbog krive procjene (a kriva procjena se može svakome dogoditi)… drugi jer je možda baš taj dan pod stresom pa je rastrojen i ima slabiju moć prosuđivanja situacija, a da toga nije ni svjestan, a treći jer je to jutro poledica koju nije u žurbi skužio pa se je na pola kolnika okliznuo i pao… u međuvremenu će naići automobil koji za vrijeme dok je on ocjenjivao mogućnost prolaska na crveno nije bio u vidokrugu.
Taj auto će možda morati zakočiti, iza njega će dolaziti drugi koji će se zbog naglog kočenja zabiti u njega, možda ga pogurati na onog koji leži na kolniku jer se je poskliznuo, pao i nije se uspio ustati ili će ga u još gorjem slučaju, ne daj Bože pogurati na nogostup na kojemu će nedužna mlada žena jedno nedužno dijete voditi za ruku a drugo gurati u kolicima…
Onih 7 je prošlo i pomislilo “baš dobro, uštedio sam vrijeme”, dok će ovih troje, ovisno o posljedicama, žaliti možda cijeli život.
Lijepo je živjeti i ići kroz život hrabro i opušteno i ne zagorčavati si ga nepotrebnim analizama, ali puno je onih koji bi vratili vrijeme da mogu… ali vrijeme se nažalost ne može vratiti. Ili da kažem na sreću (neka oni nepromišljeni nose kaznu i križ).
Btw. kako to misliš
Prvi put u životu čujem da se prelazak preko crvenog smatra sigurnim. Nemoj to raditi, zbog svoje, ali i sigurnosti drugih.
Svakome od nas voda nekada dođe do grla i dođe nam da uđemo u neku instituciju i urlamo na sav glas zbog nesuvislih zakona ili nepravde koja nas je zadesila… ali što bi bilo kada bi svih 50tak ljudi koji danas uđu u poreznu ili neku drugu instituciju urlali, svađali se i vrištali… pa to bi bio živi Teksas.
Naravno, apsolutno se slažem! Ali… shvati da ima ljudi koji koliko god da su čisti ili u pravu, nemaju financijske mogućnosti tjerati svoja prava, tužakati se i plaćati odvjetnike. Prije par dana je bila vijest na netu o majci i kćerki koje su deložirane iz stana zbog duga od 10k kn. Možeš misliti da one sigurno imaju brdo novca da se tuže i da tužbom idu do Strasbourga. Da imaju za tužakanje, imale bi i za dug… platile bi ga i ne bi ostale bez stana.
No, kakvu korist ima autorica teme od ovih naših filozofskih debatiranja? Bojim se da nikakvu.
@mikica Usporđujete ženu koja je prodavala 4 GODINE s nekime tko će prodavati da vidi isplati li se uopće otvarati obrt. Kao što je @bozoou rekao spada pod njuškalo tema jer onda svi na njuškalu prema tebi @mikica trebaju otvoriti obrt?
Pokušaj kako ti je Božo rekao te ako krene za par mjeseci otvori obrt i mirna si a ako baš želiš biti 100% LEGIT napravi kako si namjenila ali nemoj nikom prodat Pa nakon 30 dana kada vidis kako ide i ako želiš otvori obrt ili ipak radi kao 99% Hrvata.
A što znači to što pričaš @jurazg1 … znači li to da postoji zakon koji dopušta prodavanje na crno na određeno vrijeme?
Ako da, reci mi onda @jurazg1 što kaže zakon, koji je to vremenski period u kojemu smiješ prodavati na crno i nakon koliko točno vremena trebaš prestati s tim?
Pretpostavljam što želiš reći… a to je da te u kratkom vremenskom periodu tijekom “ispipavanja” neće primijetiti ili da će ti oprostiti ili opaliti blažu kaznu jer ti je namjera bila prodavati samo 3 mjeseca dok ne ispipaš tržište.
Ako si dobro čitao što sam napisala, tada si mogao pročitati da sam i ja autoricu s nekoliko konkretnih primjera savjetovala kako da pokuša ispipati tržište kako bi utvrdila isplati li se pokretati obrt. Dakle, ne lupetam bezveze, već sam joj konkretnim prijedlozima savjetovala kako da ide na sigurno, odnosno da ne srlja u eventualnu financijsku štetu koju bi izradom ručnog rada bilo teško pokriti.
Primjer kažnjene prodavačice sam navela jer mi je prvi prošao kroz glavu i jer je javno objavljen.
Vjeruj da ima i onih koji su kažnjeni za puno manji iznos i za kraći period rada na crno (u usporedbi s navedenim primjerom)… i da, neki od njih su prodavali i na njuškalu.
Osobno, izuzetno cijenim radišne ljude i zaista bi me veselilo da takvi ljudi dobiju čistu zakonsku mogućnost zarade, ali nažalost nedovoljno definirani ili pojedincima prilagođeni zakoni mogu one najmanje krive, one nedovoljno informirane ili nedovoljno spretne koštati.
Temeljište moga stava ili savjeta je oprez, ništa više od toga, a u konačnici na autorici pa i na bilo kome drugome je da odluči prema svom nahođenju.
Molim te da ovo uputiš i direkciji Njuškala da maknu svo navedeno s oglasnika ili još bolje da prijaviš Njuškalo za kažnjeno djelo jer dopušta prodaju istog.
Nema zakona da se smije prodavati na crno ali nitko ne zna točan zakon što je prodavanje za osobne svrhe a što je u poslovne na crno
Svaka tebi čast što nikad nisi ništa prodala na njuškalu ili nekom drugom obliku oglasnika a da pritom nisi izdala račun.
Ti se sada postavljaš i meni obraćaš na baš čudan način.
Moj savjet autorici je dobronamjeran, a kao što si mogao pročitati i sama je zapitala
Nju zanima ima li razloga za oprez… ja dobronamjerno kažem da ima, a ti mi molim te nemoj reći da nema apsolutno nikakvog razloga za oprez jer time nekoga možeš dovesti u zabludu!
Dakle, da budemo na čisto jer očito si me doživio kao nekog rigoroznog državnog inspektora koji je je željan što prije kazniti radnički znoj i opalliti kaznom svega i svakoga, a ponajviše se obraćunati s bakicom i njenim paketom domaćih jaja …
Pogrešno si me shvatio i napadaš bezveze. Ja nemam zamjerke na to ako se netko snalazi i zna se snaći, dapače, zakoni i birokracija su maćeha i mnogi sposobni i željni rada su nažalost time ograničeni i sputani … ali za one koji nisu sigurni što i kako smiju ili ne smiju, odnosno što i kako mogu ili ne mogu, ponavljam… za one koji nisu sigurni… apsolutno nije dobar savjet tipa; svi to rade, radi i ti.
Kako se radi o neregistriranoj djelatnosti, opreza nikad dosta.
Na tvojem mjestu bi za početak ponudio prijateljima na fejsu/intagramu da se okvirno vidi postoji li tržište. Ako postoji, onda direktno oglas i priprema za rješavanje statusa.
Inspektori uglavnom rade po prijavi. Ne čačkaju oni po njuškalu nego dobiju prijavu od konkurencije koja smatra da prodavač nelojalno konkurira jer ne plaća državi njen dio.
Čini mi se da se ipak zna šta je šta.
Prodavanje vlastitih (rabljenih ili novih) stvari ispod nabavne cijene je dozvoljeno. Za nove stvari je uvijek dobro imati račun da se vidi koliko je koštalo.
Proizvodnja i prodaja bez registrirane djelatnosti je crna zona. Također i preprodaja tipa ebay-njuškalo kada se ostvaruje zarada između nabavne i prodajne cijene.