Ne znam ako se ovo protivi pravilima foruma, ali ipak ću pitati.
Postoji skupina ljudi koja se do nedavno družila na jednom forumu, ali zbog sigurnosnog rizika forum je zatvoren. Ne radi se o nikakvim teroristima nego o stvari koja je legalna u većini zemalja EU, ali u hrvatskoj je još zakonski nedefinirana. Problem je što određene institucije ne podržavaju tu “stvar” i ljudi zaposleni u njima bi mogli izgubiti posao ako se sazna da su podržavali tu “stvar”.
Koja bi bila najbolja praksa za otvaranje novog foruma uz maksimalnu sigurnost korisnika?
Zakup “anonymus” hostinga? Automatska redirekcija preko proxyja? Redovito brisanje logova? Još?
Hrvatsko zakonodavstvo je usklađeno sa zakonodavstvom EU. Naime, ne bismo mogli zatvoriti pristupne pregovore da nije. Tako da teško da je nešto zakonski “nedefinirano” u Hrvatskoj, a zakonski je definirano u EU (bilo kao zabranjeno ili nezabranjeno).
Ako želiš primjenom tehničkih sredstava osigurati svoju člankom 36. Ustava zajamčenu tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja, onda bi možda mogao postupiti ovako:
ne koristiti bilo kakvu opremu (mrežnu, računalnu ili programsku) i usluge koje su ti dane na raspolaganje od strane poslodavca, jer bi korištenje iste za privatne potrebe i u tajnosti moglo predstavljati kršenje ugovora sklopljenog s poslodavcem;
koristiti isključivo vlastitu opremu i na svoje ime unajmljene usluge;
osigurati komunikacijski kanal od prisluškivanja tehnički ispravno izvedenom ekripcijom kroz SSL kanal;
provjeriti s odvjetnikom da li iz prava na tajnost dopisivanja proizlazi i pravo na anonimnost stranaka koje se dopisuju, te ako proizlazi zbog očuvanja anonimnosti sudionika rasprave eventualno razmisliti o korištenju usluge plaćenog proxyja za zakrivanje IP adrese od odredišne strane komunikacije, te davatelja usluge hostinga koji je provjereno čvrst na pravne prijetnje (npr. kao što invisihosting.com barem deklarativno jest);
provjeriti s odvjetnikom gdje je u pitanju predmeta i tematike foruma granica između člankom 38. Ustava zajamčene slobode izražavanja misli i člankom 43. zajamčenog prava na slobodno udruživanje radi zaštite vlastitih probitaka ili zauzimanja za vlastita uvjerenja i stavove, te kažnjivog djela poticanja i udruživanja radi počinjenja kaznenog djela; uvesti pravila moderiranja kojima će upotreba foruma uvijek biti usklađena s kroz pravnim konzultacijama utvrđena pravila;
upozoriti sve sudionike rasprave koji su zaposlenici, a posebno zaposlenike državnih službi da se na njih možda odnose stanovita ograničenja i u pogledu prava koja imaju i u svome osobnom, privatnom životu (npr. državni su službenici često zakonski obvezni poštivati i neke dodatne kriterije, koje ostali građani nisu, ostali možda imaju kakve ugovorne obveze, a svi sigurno podliježu određenim etičkim kodeksima);
uz pomoć odvjetnika surađivati s policijom i državnim odvjetništvom u slučaju da se pokaže potreba za utvrđivanjem osnovanosti njihove evt. sumnje da je forum zloupotrijebljen za poticanje na kazneno djelo, udruživanje radi počinjenja kaznenog djela, da se na njemu nalaze dokazi da je netko počinio kazneno djelo i sl. (surađivati u oba smjera, obratiti im se za pomoć, ali i pružiti pomoć).
To je moje mišljenje. Drugim riječima, ako se prije toga oko svega konzultiraš s odvjetnikom, držim da nema teme o kojoj ne bi smio i mogao razgovarati slobodno, i pri tome preventivno štititi sve sudionike rasprave od samovoljnog, protupravnog sankcioniranja. Ne zaboravi da se u životu ipak ne mogu imati “ovce i novci”, tj. ne može netko biti državni službenik, a onda misliti da u slobodno vrijeme nije i dalje ograničen svojom službom.
Mislim da biti najbolje bilo dobro procitati i razumijeti sto je napisao @tsereg gore pa onda otvoreno porazgovarati sa nekim kvalitetnim hosterom
-Zakup “anonymus” hostinga? zaboravi oni su najveci “zvizdaci”
-Automatska redirekcija preko proxyja? nepomaze nista opet se moze doci do “cilja”
-Redovito brisanje logova? razgovor sa hosterom ! jer hoster radi bacukp pa i logove
-Još? i opet razgovor sa hosterom
nego o stvari koja je legalna u većini zemalja EU, ali u hrvatskoj je još zakonski nedefinirana. Problem je što određene institucije ne podržavaju tu “stvar” i ljudi zaposleni u njima bi mogli izgubiti posao ako se sazna da su podržavali tu “stvar”.