Pa na ideju i na dubinu analize te ideje. Sama ideja u startu već jeste analiza nekih vlastitih opažanja…no površna opažanja i dublja opažanja ne moraju ostati u skladu.
Jednostavne ideje očito ne zahtjevaju duboka razlaganja i analize ako se sve vidi na prvu.
Na kraju krajeva, dobar trgovac i ■■■■■ može prodati
…tako da ja vjerujem da i kod dosta lošijih ideja uvijek postoji način da one ugledaju svjetlo dana. Pitanje je samo kolika je težina puta od ideje do njenog uspješnog ostvarenja. Malo dublje analize će vjerovatnije ukazati na tu težinu puta…i dati znanja pokretaču jel se uopće želi nositi s takvom težinom puta.
A dodao bi i to da kad se ideja sprovodi radi same ideje…radi uživanja u konačnom “proizvodu” …kad je zarada od ideje sporedna pored primarnog uživanja u stvaranju…tad je i težina cijelog tog procesa manje bitna. Veća težina, dulja avantura 
A zanimljiva je pojava da mnogi ljudi koji se hvataju u koštac s takvim avanturama…prvenstveno radi avanture, izazova i uživanja u tome…takvi dosta često putem steknu određene skilse, znanja i vrijedne proizvode…da u konačnici više zarađuju od onih koji se isključivo orijentiraju na monetizaciju. Mislim da je ključ toga što takvi avanturisti ne puštaju lako svoje naume…dosljedno se drže istoga cilja i nakon xx vremena stečene vrijednosti moraju biti tu. Dok ljudi koji letaju za brzom i lakom zaradom (koja je vrlo rijetka pojava) …ne nailaze na istu. Onda često mijenjaju svoje puteve i zapravo besciljno lutaju.
Što svjedoči upravo jednoj izjavi koju negdje pročitah, koja kaže nešto tipa:
Uspjeh je zagarantiran ako postoji pozitivan progres. Nije bitno koliko je taj progress velik...bitno je samo da je konstantan i put do cilja se mora ostvariti prije ili kasnije.