Javno dostupni podaci o firmama

Pitam se koji su javno dostupni podaci o poduzecima i otkuda npr ova stranica vuce sve ove podatke
MARAS d.o.o. – prihod, dobit, blokada, bonitet i vlasnici te uprava

?

Vjerojatno se podaci generiraju na temelju financijskih izvještaja FINE. Pošto su godišnji financijski izvještaji (bilanca, rdg itd.) javno dostupni. Makar ne znam koliko je to u skladu sa zakonom.

Da to sam i mislio, nesto tako ima ovdje info.BIZ valjda nekako vuku te podatke ili preko nekog internog dogovora ili rade neki scraping posto ne vidim da Fina ima neki API za to.

Godišnji financijski izvještaji koji se predaju Fini su javno dostupni:

Fina daje i druge poslovne informacije:

Da li ovo poduzeće u pitanju svoje informacije dobiva od Fine ili postoje još neki kanali preko kojih se do tih informacija može doći, ne znam, ali čim je dostupno preko Fine, radi se o javno dostupnim podacima i nema ništa protuzakonito u tome. Na koncu, svi poslovni podaci idu preko banaka i sigurno ih nije moguće saznati “protuzakonito”.

U skladu je s zakonom. Svaka tri mjeseca moraš slati standardizirana kvartalna izvješća FINA-i na uvid, a jednom godišnje i godišnja. Ta izvješća imaju bilancu (koliko imovine, kapitala, obveza imaš te strukturu istih), RDG (koliko si prihodovao i koliko imaš rashoda + struktura), izvješće o novčanim tokovima (priljevi i odljevi novca). Neke stvari se vide u sudskom registru, npr. temeljni kapital, djelatnost, dioničari, uprava isl…

E sad, postoje još dodatne kompanije koje saznaju koje su djelatnosti poduzeća aktivne (dosta poduzeća ima po 10ak djelatnosti, a koriste 3), istražuju se i kontakt informacije, dealovi koji nisu poznati javnosti, kakav je menadžment, isl… Ali te dodatne informacije nisu javne i plaćaju se. Npr. ti ako imaš B2B poduzeće, možeš kupiti kontakt informacije svih relevantnih ljudi koji zadovoljavaju određen kriterije što ti povećava efikasnost marketinških kampanja.

Ne treba pričati kako je sve legalno. No postoje i legalni načini sakrivanja transparentnosti, ali oni se ne isplate osim ako ne okrećeš milijarde jer inače samo stvara troškove. Npr. fragmentacija organizacijske strukture, ti otvoriš toliko povezanih poduzeća u toliko zemalja koje u jednom trenutku imaju vlasništvo jedni u drugima da nitko ne zna tko je kome nadređen. A krovno poduzeće se nalazi na Kajmanskim otocima ili Lihtenštajnu gdje su ovakve informacije privatne. To bi napravio recimo kad želiš sačuvati privatnost, jer kad si bogat onda te mediji razapinju, svi te drugačije gledaju, a ne možeš normalno ulicom proći. Kako kaže ona stara “samo budala želi biti bogata i slavna, dovoljno je biti bogat”…

Sve jasno :slight_smile: samo sam pod ovim u “skladu sa zakonom” mislio na objavu i distribuciju izvještaja van FINE.

Ne može se govoriti o zakonu, već o ugovoru.

Fina je trgovačko društvo kao i svako drugo (samo što je država u vlasničkoj strukturi, ali to nije bitno) – znači, Fina ima pravo određivati kako će se koristiti njihovo intelektualno vlasništvo. Za ove javno objavljene podatke (koliko znam) ne dopuštaju uključivanje tih podataka u vlastite neke proizvode poput navedenog. Međutim, sigurno se s Finom može postići dogovor ako cijena paše. :slight_smile:

No, kako bilo, na Fini je i samo na Fini da vodi brigu o tome da li drugi poštuju njihova prava ili ne. Ako Finu ne smeta, onda je “u skladu sa zakonom”.

Tsereg, nisam te bas shvatio na kraju. Ono sto mi nije logicno, ako su to javno dostupni podaci, Fina nebi trebala biti njihov vlasnik jer npr nije ona vlasnik mojih bilanci, novcanih tokova itd sto to nju ima “smetat” ili “ne smetat”?

Fina nije vlasnik podataka o tvojoj firmi, kao što niti Državni statistički zavod nije vlasnik tih podataka, niti Državni arhiv nije vlasnik tih podataka.

Međutim, svi su oni vlasnici intelektualnog “proizvoda” koji je nastao njihovom obradom tih podataka, koje ti sada lijepo prezentiraju u “probavljivoj”, tj. obrađenoj formi. Fina u obliku informacija o bonitetu ili makar u obliku baze podataka u kojoj možeš jednostavnim upisom OIB-a doći do skeniranih dokumenata i strukturiranih bilanici. DZS u obliku izvještaja o trendovima i analiza. Državni arhiv u obliku pretraživanja svog fundusa, te fotokopiranja tih informacija. Znači, oni su svi “dodali neku vrijednost” na “sirove podatke”, pa nad tom dodanom vrijednosti imaju pravo raspolagati. (Ili kako bi akutalni predsjednik HDZ-a rekao: “Oni su kompilirali nešto tuđe i tako stvorili nešto svoje”. :))

Drugim riječima, nitko ne brani tebi da skupljaš podatke kao Fina, pa to prodaješ. Činjenica da je Fina tu u povlaštenom položaju u smislu da se njoj podaci moraju dostaviti, ne znači da ona nema ista prava nad svojim radom kao što bi imao ti nad svojim. Jedina razlika je u tome da li će država (koja ju je stavila u ovaj privilegirani položaj) zauzvrat od Fine tražiti tražiti da se odrekne nekih od tih svojih prava (dakle dio toga stavi u slobodnu distribuciju) i pod kojim uvjetima, te da li će iz državne kase i pokriti taj dio. Činjenica je da Fina dio tih skupljenih podataka stavlja na slobodnu upotrebu i bez naplate, ali samo za izravnu osobnu upotrebu (tj. javno su dostupni, ali samo za vlastitu upotrebu, v. uvjete korištenja). Neke druge podatke naplaćuje.

Znači Fina nije država. Ona se samo mora odreknuti nekih normalnih prava koje ima svako trgovačko društvo jer joj je tako naredio vlasnik (koji stavlja svoje ljude u upravu). Ali je logično i tržišno da Fina želi iskoristiti svoj privilegirani položaj što više, a dati besplatno što manje, kako bi donijela što veći prihod svome vlasniku. Stvar je države koliko će, kao vlasnik, biti gramziva.

Dali bi krivo bilo razmisljanje da ako “mi” placamo drzavu a drzava placa Finu da to obavi, da bi onda bilo i sasvim razumljivo da “mi” imamo prava na te podatke ciju obradu placamo kroz poreze?

Obradu plaćaš kroz poreze ukoliko je ne plaćaš izravno. Ako je plaćaš izravno, onda se trošak izrade pokriva odatle, a ne od poreza.

Dakle, niti jedan se posao ne može naplatiti dvostruko, pa to ne samo da nije krivo razmišljanje, već tako stvarno i jest.

Konkretno, GFI izvještaji su ti posve besplatno dostupni na Fininim stranicama. Znači, oni se plaćaju kroz poreze. Bonitetne informacije, s druge strane, nisu besplatne.

Koliko sam ja shvatio uvjete korištenje, Fina ne dopušta komercijalno iskorištavanje podataka iz GFI izvještaja. Ako sam u pravu i ti misliš da i poduzetnici trebaju te podatke dobiti besplatno, kako bi na njima mogli zarađivati, možeš se obratiti Fini, nadležnom ministarstvu i to im predložiti i argumentirati. Za sada, čini se, država misli da je fer da oni koji komercijalno žele iskoristiti te podatke (plaćene porezom svih), nešto od svog profita i uplate u Finu. Ja se slažem s njima - ako niti zbog čega drugog, mislim da to garantira neku ozbiljnost, da ne bi svatko te (pa i prilično osjetljive) podatke razvlačio i “prostituirao” uokolo po internetu jer misli da ima neki “projekt”. (Ali ja ne znam stvarno - možda je moguće dobiti te podatke i besplatno ili za simbolični novac, samo treba tražiti i dobiti eksplicitno dopuštenje Fine za određenu svrhu upotrebe).

Ja sam govorio o pravnom uporištu. Dakle, pravno, svatko tko uloži neko vrijeme i rad da stvori dodatnu vrijednost sigurno ima pravo na raspolaganje tom vrijednošću - pa bila to i poduzeća u vlasništvu države. To ne znači nužno novac i naplatu, već pravo da se po vlastitom nahođenju odobrava ili uskraćuje drugima korištenje vlastite intelektualne tvorevine.


Copyright © 2022 WM Forum - AboutContact