Malo ste skrenuli u općenite vode.
No, tu i tamo mi se učinilo (učinilo, dakle) kao da malo brkate neke stvari.
Prvo, valja uočiti da standardni jezik i gramatika nisu predmet demokratske odluke, ali nisu niti predmet autokratske odluke. Njihova pravila se određuju stanovitim znanstvenim radom kroz istraživanje stvarnog, živog jezika. Za to imamo i plaćamo odgovarajuće institucije, poput fakulteta i instituta.
Primjerice, imena ljudi se u standardu moraju onako deklinirati kako nalaže gramatika. To nije predmet toga što je kome ljepše.
Drugo, nemojte pogrešno i prešutno podrazumijevati da “hrvatska riječ” za nešto znači “službena” riječ, te da ako postoji više “hrvatskih riječi”, onda će u standardnom jeziku jedna od njih biti izabrana kao “službena”.
Ne postoji “službena” riječ - taj pojam, “službena”, je besmislen i ne odnosi se niti na šta u standardu.
Primjerice, ako su (pretpostavimo za trentuak da jesu) pištolj i samokres obje “hrvatske riječi” i dio standardnog hrvatskog jezika, onda su obje podjednako “službene”. To što se u policiji i vojsci više upotreljava “samokres” je tek stvar njihove profesionalne i interne komunikacije. Ista je stvar i sa “zrakoplov” i “avion” - obje su riječi jednako “službene” i u bilo kakvoj “službenoj” korespondenciji, novinama, radiju, i sl. je posve ispravno koristiti bilo koju.
Treće, to što su se svojedobno pojavile neke nove riječi koje su zapljenile pažnju javnosti, ne znači nužno da su to uopće hrvatske riječi, a kamoli dio standarda ili govora. Štoviše, možda se radi o nečemu što bi brucoš na filozofskom fakultetu mogao rastumačiti kao potpunu besmislicu.
Primjerice, riječ “zrakomlat” je, koliko sam čuo, doslovan prijevod ruske riječi. Da li se u hrvatski (standardni jezik) uopće može uvrstiti ta riječ? To ovisi o pravilima i načinima standardnog jezika, što će odlučiti ljudi koji se u to razumiju. Ponovo, standardni jezik nije stvar demokracije, već stvar koja se znastvenim radom probire iz naše jezične baštine.
Koliko sam negdje čitao, “zrakomlat” nema veze s hrvatskim. Ali, čak i kada bi imao, to ne znači da bi ta riječ ikako mogla postati išta “službenija” u standardu od “helikoptera”.
Konačno, da malo preciziram ovo što je Gog rekao o “neprevođenju” i “značenje samo stručnjacima”.
Naravno da je prevesti neku riječ koja “ima značenje samo stručnjacima” ponekad teško i zahtijeva poznavanje jezika koje ne možemo očekivati od nekoga tko se izučavanjem jezika ne bavi za život.
Naravno da je to ponekad, jednostavno, nepraktično (u smislu u kojem je e1 spomenuo) ili vremenski prezahtjevno.
Ponekad se čovjek, jednostavno raspameti pokušavajući naći odgovarajuću hrvatsku riječ.
Iako je to ponešto neskromno, dopustit ću si da si uzmem ipak kakvo, takvo pravo dovoljne stručnosti u nekim stvarima, pa da ustvrdim da “stručnjak” znači “onaj koji razumije značenje, smisao, bit i svrhu” pojmova iz domene svoje stručnosti. Reći ću slijedom toga da je gore navedeno, zapravo, svar pojedinačnih iznimki, dok je načelno (općenito) točno da takav koji razumije pojam ne čini svome razumijevanju uslugu skrivajući se od izazova da u svome vlastitome govornom jeziku nađe riječ koja bi pojam u pitanju simbolizirala na način koji je najbliži njegovome značenju i smislu. Štoviše, takvom stručnjaku je to upravo test kako razumijevanja pojma, tako i poznavanja jezika.
Upravo onaj koji razumije može (ako ga to zanima) naći najviše zadovoljstva u prevođenju i javnom argumentiranju svojih prijedloga prijevoda.
