Isti taj beskonačni svemir se nalazi i oko AIa, pitanje je samo kolikom dijelu tog svemira AI može/zna pristupiti.
Ali to opet vrijedi i za nas, džabe ti beskonačnost kojoj ne možemo/ne znamo pristupiti.
Ok, sad ćeš reći “Ne znamo još” … ali i to vrijedi i za AI … a pitanje je tko će prvi dalje otići. Veliko, veliko pitanje … nego, tko ono šeta po Marsu?
I jedna jako bitna stvar … mi ljudi volimo misliti da slika u koju gledamo je “prava stvarnost” dok AI ne vidi ništa od te stvarnosti, on je samo “virtualni algoritam”.
Ali istina je takva da je prava stvarnost daleko i od onoga što mi vidimo … prava stvarnost je ko ocean energije divljih valova, gdje mi to interpretitamo na način kako ju već vidimo.
Naša slika je u toliko ispravna koliko nam pomaže razumjeti tu okolinu i predvidjeti reakcije određenih akcija. Jel, predvidjeti ishode događaja i u tu svrhu smo razvili znanost da bi što bolje razumjeli svijet okolo sebe.
Prema tome ispada kada jednom AI počme bolje od nas predviđati događaje, ta slika koja se u njemu stvara će biti bolja interpretacija stvarnosti od naše.
A kako mi sagledamo uzak spektar informacija oko sebe, dok njegov “računalni um” će moći sagledati paralelno mnoštvo izvora širom zemlje, ali i svemira … tako je poprilično izvjesno da će imati kompletniju sliku, tj. da ono virtualno u njemu će biti bolja interpretacija stvarnosti, nego ova slika koja se sklapa u nama.
Jedina caka je da sve to što će ono vidjeti i razumjeti, razumjet ćemo i mi. Jer ono će nam reći. Tako je ono naš produžetak, tj. mi ćemo postati ono, a ono će postati mi. MI ga upravo stvaramo da bi bolje interpretirali stvarnost.