Kako će računala propričati

Evo jedna birtija, a stručna tema :smiley:

Ovo je jedan moj osvrt na skorašnja događanja u računalnoj/algoritamskoj tehnologiji…od momenta sadašnjeg, pa do momenta kada ćemo pričati ravnopravno sa računalima.

Moment sadašnji je okarakterizan sa poprilično dobrim prepoznavanjem ljudskog glasa, koji se računalno može pretočiti u slova, prepoznatljive riječi…rečenice. Daleko je to od razgovora sa računalom, ali dobar temelj kojeg smo postavili tipkajući. A to tipkanje će po meni postati povijest, rame uz razme tamo negdje gdje su sada pisaće mašine…

Prvi korak koji ćemo napraviti, uvest ćemo mogućnost programiranja gdje će programer moći osnovne naredbe zadati glasovono. Tipa, rečenice:

1.“Za svaki x u listi Osobe” će generirati: for(var x in Osobe){}
2. “Otvori vitičastu zagradu” će generirati {
3. “Zatvori vitičastu zagradu” će generirati }
4. “Pomaknu kursor za jedno ulijevo” će pomaknut kursor u lijevo.
itd…

…znači, u startu ćemo imati set naredbi koji zamjenjuju tipkovnicu, i koji se na prvu ruku i neće činiti nešto jednostavnijim pristupom.

No, ljudi će brzo prepoznati obrasce koji će se ponavljati, npr iz gornjeg primjera rečenica, komande 2,3,4 će vrlo često ići jedna za drugom kako bi korisniko otvorio vitičaste zagrade i pozicionirao kursor unutar njih.

To će stvoriti potrebu da se ugradi jedna komanda koja će glasiti ovako:
"Računalo, hajde da moje zadnje tri komande nazovemo komandom: ‘daj vitičaste’ "

…imamo i danas nešto takvo, i zovemo to snippeti.
Snipeti su odlična stvar i čini mi se premalo zastupljeni s obzirom što nude…no glasovni snippeti će biti puno zastupljeniji…lako će se glasovno stvarati i povrat uloženog truda će biti puno brži.

Tako će se razvijati novi jezik s kojim ćemo govoriti računalu, gdje će sve kompleksniji i kompleksniji setovi naredbi pronalaziti svoju formu u obliku riječi. …baš kao što je latinski jezik, korijen “svih” jezika, evoluirao u mnogobrojne jezike koje danas poznajemo.

Tako i ovdje, setovi riječi (jezik jel) će nastajati unutar određenih zajednica, većih timova koji će zajedničkim jezikom stvarati svoje programe. Veći jezici će se nametnuti kao standardi…gdje će opet unutar svakog od tih jezika nastajati određena “narječja” unutar zajednica koji će koristiti neki “gotov” jezik i dodatno ga modulirati prema svom štihu…

Ne valjda zaboraviti, da će se cijelo vrijeme raditi na što “mekšem razumjevanju” …kako SQL naredbe doslovice slijede tok engleskog jezika, tako će se i ovdje naredbe stapati u ono što bi nativno rekli programu…tj. onako kako bi razmišljali.
Tako da će se vrata svijeta programiranja otvoriti svima onima koji su se plašili znakova: "x, y, if, else,for " …i oni će shvatiti kako je “lako” pričati sa računalom.

Mala djeca će od malena pričati sa tabletima…i razvijati sa njima vlastite jezike. Neće ni postojati jasna razlika kada je dijete programer…a kada samo korisnik tableta. …kroz razgovor će se to poprilično stopiti.
Recimo googlanje, koliko će biti preciznije i točnije kada će se nativno govorom moći precizirati točno što se traži. Da li je to korištenje (u ovom slučaju Google-a) …ili je to kreiranje programa/naredbe koja precizno pretražuje? I jedno i drugo, zato kažem da će djeca biti istovremeno i programeri i korisnici… isto kao što smo mi ljudi međusobno svako svakome programer njegovog uma, usto smo si svi oslonac i pomoć. (kako tko, neće ni u računalnoj tehnologiji sve biti na friendly)

No kako se to sve dešava paralelno…treba imati na umu, da otvaranje tako velikih vrata (kao dovoljno velika do sad već nisu otvorena) …će još dodatno ubrzati ionako već veliki eksponencijalni napredak računalne tehnologije. Što će za posljedicu imati još pametnije AI sustave, koji će se usmjeriti na dodatno poboljšanje te verbalne interakcije sa računalom.

Da ne bude da očekujem previše od budućeg AI-a, današnji je već gotovo sposoban odraditi sljedeće zadatke…

…znači, bit će cilj da taj razgovor sa računalom bude dvosmjeran. Da mi pričamo…ali da i on priča…da postoji feedback.

Recimo, naučili smo računalo da naredba “vrati kursor za jedan” pomakne kursor za jedno polje u lijevo. Isto tako smo ga naučili da recimo ista ta naredba znači da vrati kursor za jednu liniju prema gore. Mi i ne znajući da smo doveli dvije naredbe u konflikt, kod sljedećeg zadavanja naredbe: “vrati kursor za jedan” , isti će nas priupitati: "Za gore ili za lijevo?"

Ovo je krut primjer koji pokazuje da će AI biti sposobna prepoznati konflikte u jeziku koji će nastati, te će nam znati izaći u susret…pitati nas kako i što…sugestirati što može napraviti…itd.

Također AI, nam neće dosađivati uvijek sa istim pitanjima za iste konflikte koji se ponavljaju u sličnom okruženju. Ukoliko ćemo mi par puta pokazati da u istim okolnostima biramo isti put, AI će to prepoznati i za takve konflikte nam više neće dodijavati svaki put. Naravno, ako se desi da jednom krivo pretpostavi što smo htjeli…a nama se pred očima ukaže neželjena metoda…mi ćemo lako upaliti konflikt pitanjem: “Računalo, što je ovo? Nisam tako mislio…”. Tada ćemo dobiti mogućnost svjesnog odabira razrješavanja konflikta, a AI će iz toga nastojati naučiti zašto trenutne okolnosti drugačije traže rješavanje konflikta.

Nadam se da ovo jasno asocira na našu podsvijest koja nekada radi po svome bez da se pitanje provlači u svijest. I kao takvo, podsvijest zna da je dobro odradila posao ukoliko se svijest ne probudi zbog “neželjenog stanja”. I podsvijest također trenira iz svakog svjesnog biranja…tako i spremamo naučene obrasce u podsvijest.
Na isti način, nesvjesni koliko treniramo svakodnevno svoju podsvijest…na isti način ćemo trenirati i podsvijest svog računala da funkcionira sukladno našim podsvjesnim obrascima. Računala će stoga biti i poprilično personalizirana prema onom glasu koji mu se obraća.

Naravno, doći će i do naredbi tipa: “Računalo, ovo ti smijem samo ja narediti…” ili “Ovo smiješ samo meni pokazati” …što će pomaknuti na jedan novi level enveriomente koj se danas nazivaju “develop”, “production” …itd.

U konačnici, to će evoluirati do jednog enormnog kompleksnog sustava, gdje će razgovor programera sa računalom započeti otprilike ovako:
Osoba: “Računalo, ajmo napraviti web stranicu”
Računalo: “Kakvu”?
Osoba: “Stranica će biti oglasnik za aute”
Računalo: “Imaš li kakve wireframeove…ili da ti ja sugestiram neke varijante?”
…itd …itd

…u konačnici, to će biti razgovor kakav vode danas programer vs klijent, s time da će računalo biti “iskusniji” sugovornik za specijaliziranu tematiku.

https://www.youtube.com/watch?v=KR-d2_jHmfI

1 Like

Iskreno se čudim s obzirom na trenutni doseg tehnologije, da već nije zagrabilo jače u ovom smjeru.

A opet, sve ove fore sa “Ok Google” i sa “Bixby” …su preteča ovoga …i zapravo pokazuju da generalno tehnologija već jako grabi u ovom smjeru, mada mislim da se još uvijek poprilično dobro skriva ono što čeka iza kulise evolucije da se razotkrije…

Naravno, nije sve ni u verbalnom govoru…kažu da preko 90% informacija zapravo kola neverbalnim govorom…tako da i taj segment sigurno neće zaostati. Evo nešto zanimljivo u tom djelu:

Još netko grunta o ovakvim stvarima? :smiley:

Ja sam negdje prije razmišljao o ‘čitanju’ misli pomoću impulsa iz tijela. Već za 200tinjak dolara se moze nabaviti kit s nekoliko senzora a postoje i js library za rad s time.

Ideja je bila pisati tekst pomoću misli, ako Npr. Mislim na slovo A, vjerujem da to ima nekakav pattern impuls koji je više manje isti uvijek kad se pomisli na pojedino slovo …

Get in line

Već vidim probleme…

1 Like

Pa, imas uređaje koji direktno hvataju patern EM vala kojeg emitira mozak…tj.elektricni impulsi neuronske aktivnosti čine EM valove.
Znači pacijentu (uglavnom to koriste nepokretni) se kaže da misli na neki uzorak…recimo da miče miša lijevo…i onda se snimi patern koji uzrokuje ta misao. Kasnije se patern prepoznaje i tako upravlja mišem.
Mislim da trenutno postoji poprilicna ogranicenost sto se tice finoce prepoznavanja paterna …a zanimljivo je da je proces i obostran. Recimo emituje se uzorak EM vala koji je snimljen dok je pacijent sretan…i to pobuđuje osjećaj sreće u pacijenta.

LOL

1 Like

Umjetna inteligencija!

Po meni ce vise izgledati na nacin da kazes racunalu ja bi takav i takav program, web ili TO NESTO. Zagrade, sintakse i sve ostalo ce biti nevazno. Cak stovise stvorit ce se novi jezik gdje ce racunala pricati sama sa sobom bez ovog trenutacnog prevodenja izmedu ljudi i 0 i 1.
Onda ce doci do trenutka kad ce racunalo reci, ne, nisi dobro zamislio to sto mi pricas, moze bolje. To je SF.

Vec sad je prosjecnom zitelju dostupan razvoj takvih stvari, a samo mozemo zamisljati sto rade oni koji i investiraju u to, na kraju vojska i drzave.

Negdje mi je ostalo da je cak i Putin javno rekao da onaj ko “ovlada” sa AI da ce biti buduca velesila. Nikakve bombe i ostale stvari kojima se trenutno ljudi plase.

Oni dolaze :smiley:

Jao ne znam šta i kako, al npr nisam siguran koliko smo uopšte blizu tako nečeg da toliko tehnologija bude u upotrebi i nezamenljiva. Evo primer: svaki drugi-treći dan mi se desi da negde kad plaćam karticom transakcija neće da prodje, baguje im aparat ili ko zna šta i onda treba da se ponovi. Pre neki dan su ponavljali 4 puta tek tad je prošlo i na drugom aparatu, izgubilo se dosta vremena. Tako da mislim da smo još ipak daleko od neke drastičnije primene tehnologije, dosta je toga bagovatog a da bi se drastično široko primenjivala morala bi da bude skoro pa bezgrešna…

Boston Dynamics je lider u robotici i rade projekte i za vojsku, mislim.

1 Like

Ovak: mislim da programiranje glasovnim putem (pritom mislim na kodiranje) nema smisla. Glas bi izgubio za tjedan dana. Isti vrag i sa programiranjem mislima - nema smisla, misli vrludaju i ne bi bilo praktično.
Ali, da programer ima funkciju osobe koja rješava problem, a računalo prati (glasovnim naredbama) koji modul (funkciju/aplikaciju) gdje ubaciti i što sa tim rezultatom napraviti, e onda bi to imalo smisla jer bi osjetno skratilo vrijeme programiranja,a programeri bi zapravo postali “problem solveri”.
Primjerice (jedan banalan primjer):
Treba zbrajati koliko plastične i koliko staklene ambalaže stiže u skladište. Umjesto da ručni kodiraš (nebitno u čemu), ti računalu kažeš:

  1. zbroji sve što prođe kroz stroj za staklenu ambalažu, zbroj nazovi A1
  2. zbroji sve što prođe kroz stroj za plastičnu ambalažu, zbroj nazovi A2
  3. zbroji A1 i A2, zbroj nazovi Z1
  4. ispiši na sistemski zadani printer zbroj Z1

A ovo sa zagradama da mu idem pričat… Mamićevski bih se sjetio onoga tko je to izmislio.

Biti će da ste propustili bit, ili sam ja očito loše objasnio.

Zagrade su spomenute samo iz razloga maksimalnog pojednostavljanja…da se vidi na koji će način od jednostavnog levela govorna sintaksa evoluirati do kompleksnog jezika.

Isto se zapravo dešava i sada sa tipkanjem,…naredbe evoluiraju (usložavaju se) od asemblera na dalje…

A danas rijetko na kojem editoru treba kucati otvorenu zagradu…pa zatvorenu…pa vratit kursor …tako da bez brige, neće toga biti ni u glasovnom modu.

Što se ovoga tiče, to mišljenje je uvjetovano zamišljenim granicama dostupnih mogućnosti…
… a trenutno granice i jesu tu, pa zato i ne kodiramo glasovno.
…a i sam si na kraju došao do momenta u kojem bi ti glasovno ipak odgovaralo:

Fora je u tome da za zajahati taj val mogućnosti ćemo morati kada tada preći na glasovno. Što će u početku biti dodatni teret i zato će samo entuzijasti birati taj put. Kako biva uvijek sa novim stvarima…prvo rani adopteri idu tim putem kojih je uvijek malo. Trenutno su ti adopteri ovi koji rade na aplikacijama govornih asistenata…i sl. Nije baš da je to danas elegantnij način upravljanja mobitelom…ali bez te faze se ne može prekoračiti gap.
Svaki put mora nečim početi.

No kod glasovnog programiranja, kada se prekorači gap …jahat ćemo jednu puno eksponencijalniju krivulju napretka računalne tehnologije, nego što je jašemo danas. Mada je i ova jako eksponencijalna…dovoljno eksponencijalna da nas je (i prijevremeno) dovela na sami prag “glasovnog”.

O tome je bila poanta posta…koraci su samo suviše pojednostavljeni da se dočara što će se usložavati i otprilike kojim smjerom.

Nije da ti baš ruke se razbacuju cijelo vrijeme kao da je party…zato što misli vrludaju? Imamo mi “commit” u glavi.

Već je nezamjenjiva, bili toga svjesni ili ne :smiley:
Mislim, zamjenili bi je mi…tj. preživjeli bi nekako i bez nje…no pitanje u kojem broju…

Je, bugovito je. …ali …osvrnuti se gdje smo. Do nekidan nismo imali struju, sada imamo “bugovite” programe. :smiley:

Što ne znači da se i dan danas ne dešavaju greške u električnim postrojenjima, a razina iznad egzistira poprilično stabilno…

Sigurno da i asembler još uvijek ima neke greške i nedostatke…što ne znači da u javascriptu si previše svjestan tih problema.
Svaka web stranica je više manje bugovita, što ne znači da internet ne radi svoj posao.

Ako ćemo zaroniti na dno hijerarhije…i svaki atom je bugovit (nepredviljiv u potpunosti) …pa ne znači da je materija nestabilna. Očito je dovoljno da neki sloj ima stabilnu aproksimaciju u svoju “srednu vrijednost”…da bi ta srednja vrijednost bila pouzdan alat za graditi nove slojeve iznad.

Ko te pita što se danas dešava na asembler razini…mada proizvođači procesora dan danas se kidaju od muke i na toj razini, ne bi li radili napredak i rješavali bugove.

Tako da, nije potrebno niti savršenstvo ove razine da bi išli dalje.

Vjerujem da umjetna inteligencija ne može desiti na primitivnom principu rada upaljeno - ugašeno, već samo naučena tj. isprogramirana. Netko će napraviti kompleksan algoritam programa koji će omogućiti sustavu da izgleda inteligentno, ali sustav neće zaista imati svoju volju niti smisao za humor, već će preslikavati želje svog programera, tj ono što je isprogramirano.

1 Like

Deep learning je tu, machine learning je tu i dostupan je svima. AI je i dalje rezerviran za odabrane.

Stroj ce nauciti sto je najsmijesnije korisniku s kojim komunicira po odredenim parametrima. Ako si citao Alan Forda prilagodit ce humor prema svim korisnicima kojima je to smijesno. Ako si gledao Glup i gluplji humor ce biti prilagoden tome.
SF je da li ce takav stroj razviti “svjest” pa recimo u nekim granama poput psihologije covjek kaze da bi svi ljudi trebali biti dobri po nekim normama, a stroj psiholog namjerno pocne raditi neke stvari, koje mozda covjek ne bi radio, da zadovolji krajnji cilj za koji on “izracuna” da je bolji.

Naravno da stroj nece imati ljudsko razmisljanje, ali ja mislim da ce ga jako dobro oponasati. Uglavnom SF koji je sve blizi.

Oko toga svega je po meni vece pitanje kako ce se drustvo promijeniti globalno kada dode do toga. To su teska filozoska pitanja, trebat ce nam neki novi Freud :slight_smile:

Moje osobno mišljenje - stroj ne može zaista postati inteligentan bez barem određene razine svijesti. A razinu svijesti nemoguće je postići na temeljima 0 i 1. Inteligencija se ne svodi na “točno i netočno”, već i na djelomično točno i djelomično netočno, te na učenje iz iskustva uz pomoć vanjskim podražaja. A to bi, po mojem, bilo izvedivo uz kvantno računalo gdje stanje nije samo 0 ili 1 već se nalazi u superpozicijama i može biti i 0 i 1. Mislim da bi takvo računalo, uz dodatak senzora, zaista i moglo učiti i komunicirati tečno sa nama.

2 Likeova