Iskreno, meni osobno novac niti nije motivacija za taj kanal. Doduše…ako bi se pojavio, nebi škodilo.
I to nije filozofija što se tiče samo tog kanala…nego generalno. Na prvom mjestu moramo raditi stvari iz ljubavi…onda imamo win-win situaciju kako god da rezultat ispadne…
Konretno, što se tiče toga kanala…razgovarao sam s jednim prijateljom jel bi on preuzeo ulogu montaže i režiranja, a ja samo da ispričam svoju priču…
…i na to on meni predloži da bi on mogao raditi i dobar facebook marketing. Na to sam momentalno shvatio da ne želim ni u ludilu nikakav plaćeni marketing imati, jer bi me bilo sramota da moja priča se nekome pojavi kao plaćeni oglas. Vjerujem da ako je moja priča dobra i ako imam stvarne izvore koji me usmjeruju u tom smjeru, da nemam sumnje da će priča sama pronaći svoju publiku. Za koju je na kraju krajeva i namjenjena, i to ne od mene.
Ono što mi ljudi ne shavaćamo, je upravo činjenica da su ovdje pristune puno veće inteligencije od nas…i da ono što nama spada pod spektar nasumičnih događaja, za njih su planovi i taktike.
Vrlo je zapravo logično kada pogledamo sve oblike života ispod nas…svaki od tih života ima život iznad sebe kojeg ne može u potpunosti percepirati …ili ne može uopće percepirati. I onda smo si mi ljudi umislili da nema ničega iznad nas…toliko naivno zapravo.
Kada u prvu ruku prihvatimo da ima života i iznad nas … bolje ćemo ga opažati i ajmo reći, možemo se i prilagoditi toj vrsti života na obostranu korist. Simbioza jel, koju opažamo bilo gdje u prirodi…
U ovom slučaju je recept za simbiozu čak i jako jednostavan…ali je zato i jako debela knjiga s kojom bi objasnio zašto baš taj recept. A koliko je recept zapravo jednostavan, vidi sam:
"Trebamo se samo prepustiti i uživati"
U tome se skrivaju doslovice svi inputi koji dolaze iz viših sfera…i na taj način smo mi “manipulirani”, ili ti vođeni/upravljani kroz ovu iluziju…
Kako se ohrabiriti i zaista se držati tog recepta. Nema boljeg načina nego testirati…a onda kako će rasti povjerenje u te “vođe”, da ih tako nazovem, tako će nam se otvarati sve više i više mogućih vrata, koja će se otvarati zapravo zbog našeg povjerenja u “samog sebe”.
Povjerenja u sebe ili u vođe? Pa, na jednoj razini smo mi isto što i te vođe…tako da je potpuno ispravno reći i povjerenje u samog sebe. Tako da neki to povjerenje koriste pod normalno, nesvjesni uopće prisutnosti vlastite veličine i nezamislivih granica vlastitog “ja”.
Kako sam ja shvatio da taj recept radi?
Pa bilo je to prije 12 godina. Jako sam se zaljubio u programiranje i programirao sam danonoćno. Za mene više nije postojala nikakva igrica, samo programiranje. Imao sam strašnu grižnju savjesti jer sam zbog programiranja prestao ići na faks i u potpunosti ga zapustio (koji sam inače rasturao, do tad. )
Osim toga, nisam imao novaca…mama koja me uzdržavala je bila pred kolapsom sa zdravljem leđa…i bilo je pitanje dana kada će morati prestati raditi. Shvatio sam da vrlo vjerovatno neću imati financije da završim faks bez da se osobno zaposlim.
BTW. tada mi nije padalo na pamet da bi me netko plaćao da se igram. Hoću reći da programiram. 
I tako opčinjen svojom strašću nisam vidio nekakvi racionalni izlaz, no unutarnji glas mi je ipak ponudio deal.
Nisam tada znao da se iza unutarnjeg glasa skrivaju dubokoumnije istine…shvaćao sam to onako poprilično prosto kao: “Malo sam razmišljao”.
I tako sam ja malo razmišljao:
“Ja želim biti sretan. Nitko mi nemože to oduzeti sve da i hoće. Ako neću imati novca za preživjeti, mogu pokušati ukrasti nešto. Ako me strpaju u zatvor, ja ću opet biti sretan i u zatvoru jer i tamo ću raditi ono što će me tamo činiti sretnim.”
Uglavnom, ajmo reći da sam shvatio otprilike što bi mogla biti sreća. Sreća nije neka destinacija tipa: dobar auto, dobar stan ili jahta. Nije niti dobra ljubav ili što već… To su samo pozicije u životu gdje se možeš naći… sreća je ono što ćemo napraviti od svoje pozicije. Ako ćemo je unaprijeđivati, bit ćemo sretni. Ako ćemo je unazađivati…bit ćemo nesretni. Stoga, gdje god da se nađemo u životu, imamo gotovo jednaku priliku biti sretni. Samo trebamo biti hrabri uzimati ono što je free na tanjuru izloženo… i ne bojati se toliko izgubiti trenutnu poziciju, jer uvijek će biti odličnih prilika biti sretan.
S takvom spoznajom sam si konačno rekao:
“Hell yee…nebu meni nitko branio da programiram, ako budem i u zatvoru…napisat ću najljepši program u bilježnici na papiru.”
Čak mi je bila simpatična ideja kreirati program na slijepo na papiru…i sve to u glavi testirati i…igrati se. Zatvoren, imao bih godine mira da se igram…haha, bilo je i meni ludo vjerovati da sam pomiren s tako nečim …ali generalno, shvatio sam da mi sreću ne može nitko uzeti.
Nedugo nakon toga, mama mi suptilno daje do znanja love više baš i nema i ja sam tada odlučio uzeo svojih zadnjih 1000kn i potrošiti ih na jedan izlet na jedno rolersko natjecanje. Bio sam baš besparica i nisam uglavnom išao na takve evente ako je put uključivao plaćanje. Pogotovo ako bi bila suša sa lovom.
Tada me je puklo…i rekao sam si, ako ću već morati krasti radi preživljavanja…ajmo požuriti sa time. Prvo ćemo fino potrošiti sve da ne odugovlačim s krajem…pa onda vidjeti što se mora.
Otišao sam tako tamo hladne glave se zapit i zabavit …i na kraju sam bio treći na natjecanju, a to je bilo toliko neočekivano da nisam ni u mašti pomišljao na tu opciju. Kao nagradu sam dobio nešto love, tj. točno 1000kn 
Nisam previše pažnje posvećivao tom detalju, prihvatio sam da je bilo slučajano, ali mi je bilo zanimljiva koincidencija. Od tada sam nastavio živjeti “slobodno” i samo time sam preskočio mnogo mnogo ograničenja…
Prva veća stvar koja se desila zbog toga što sam slijedio ljubav:
Kako sam htio što brže i jednostavnije završiti faks, tako sam na jednom izbornom predmetu “štreberaj o algoritamskim tehnikama”, …pitao profesora da umjesto da pišem semiran o nekoj random temi, da mu napišem seminar o jednom svom programu.
Baš sam se nadao da pristane…jer su mi ti seminarski radovi bili tlaka. On je na moje oduševljenje rekao: “Kolega dapače! Ja jako volim kada netko napravi nešto svoje…bit će mi jako drago da prezentirate svoj program”.
Uf…bio sam baš sretan da ću imati priliku nekome pokazati svoj programčić od 2000 linje code-a. To je međuostalim bio jedan od mojih prvih…i nije bio baš ni trivijalan. To je inače bio programčić koji je rješavao sudoku slagalicu.
Izlagao sam jedno sat i pol o svom programu i nisam imao osjećaj da li me slušaju sa gađenjem ili zanimanjem…bila je cijelo vrijeme tišina…
Kada sam završio, taj profesor se digao, počeo pljeskati i za njim su pljeskali svi prisutni. Cvjetao sam od sreće.
Njegove riječi su bile: “Kolega, ja nemogu vjerovati da je netko ovako detaljno razradio temu za izborni predmet…ovo je na razini diplomskog rada. Zašto ste sve to napravili?”
(Sada znam jasno odgovor, pa zbog ljubavi i strasti)
Osom profesora, kolege koje su se zanimale za programiranje su mi sa nevjericom prilazili kako sam uspio složiti takvu programčinu. Baš su se iskreno divili…
Taj profesor je taj moj program odnio na studij u Osijek da ga tamo pohvali i tamo mu drugi profesori nisu vjerovali da je to napravio neki student za “eto tako”.
Ja sam od tog dana sa tim profesorom postao prijatelj i prijatelji smo i u kontaktu i dan danas.
Nakon toga mi je držao predavanja o svom diplomskom radu i htio da nastavim njegov rad…a kasnije smo i poslovno surađivali.
Poanta je da sam ja prvo pregrizao strah nakon što sam racionalno shvatio da ljubav nikada ne može biti krivi put. Tako sam se onda odvažio programirati zbog ljubavi i niti unutar godinu dana mi je ta ljubav pokazala ne samo da ne može biti krivi put…nego da je ona i veličanstven put. Put kakav teško možemo i u najboljoj mašti kreirati…takav nas dočeka. Tako nekako.
To često naglašavam oko autoriteta istine. Istinu prvo možemo spoznati racionalno, ali ju moramo onda potvrditi i iskustveno…jer to je ono gdje nas racionalno hoće dovesti.
Tako u gornjem primjeru je racionalni dio pokazao da ljubav ne može biti krivi put, a iskustveni dio je još nad tim pokazao da je ljubav veličanstven put. To je jako bitan dio dopustiti racionalnom da nam pokaže i iskustveno “pravu” istinu.
To je bilo prije 10 - 12.g …a niti kasnije me ikustveno ideja nikada nije izdala. Štoviše, postaje samo bolje i bolje…
Ali nikada nije postalo ni lagano!
Ajmo reći…što mi postajemo hrabriji učenik i izazovi postaju teži. Tako da je uvijek full napeto i uvijek treba full povjerenja da se donesu odluke…
…no recept je jednostavan, slijedi ljubav. 
Ali voli toliko da budeš hrabar to učiniti.
U konačnici, jedino me taj trag doveo do svjetlosnih bića…jer sam stvarno svašta slijedio i bio sam puno puta izrazito hrabar i donosio crazy odluke.
No put ljubavi mi je podastrao netko drugi i doveo me tu gdje jesam. A ja sam taj koji je ipak morao svjesno birati ići tim putem…tako nekako.
.
.
.
.
Heto, srry, ako dodijavam sa ovoliko puno teksta…i ako će netko ovo shvatiti kao ego trip. U jednu ruku i jeste…ali u drugu ruku dok si pomoću tog “alata” boostamo ego, drugima u ruke pada recept. Sve ima svoje zašto. Btw. svjetlosna bića su mi rekla da slobodno pišem o njima…a osim toga, motiviraju me i za kanal.
Ja logično isto moram imati nešto od toga…a suviše je jednostavno…ja sam samo radostan podijeliti svoju priču. 
A ako mi to osigura egzistenciju, bit ću još radosniji, zašto ne…
Jedino nisam siguran da želim biti lice na ulici prepoznatljivo po tome. Jer sam svjestan koliko će biti onih koji će u svom neznanju osuđivati…