I naravno napomenuti da je jako pozeljno slikati u RAW formatu (u slucaju da se zeli radi neka dodatna obrada nakon slikanja) 
1 Like
Svakako, to sam zaboravio napomenuti. Ja to podrazumijevam, ništa osim RAW-a ne sprema toliko informacija koje se kasnije mogu izvlačit u postobradi.
hvala na savjetima, međutim fotografiranje mi nije toliko zanimljivo ako se fotografije uređuju u raznim programima. Ne znam gdje je u tome čar? Osobno mi je draže da je slika i manje “super” nego da je retuširana. Jedan klik + podešavanje ovora blende, brzine zatvarača, (nekada odabir foto osjetljivosti filma) su ono što mi fotografiranje čini zanimljivim.
Mogu razumjeti da to dodatno uređivanje slika netko radi zbog populizma ili zbog raznih kupaca tipa kada se fotografira vjenčanje i sl, pa treba poboljšati slike iz x-y razloga, a i da izazove wow efekt.
Naknadnom obradom (postobradom) ja osobno smatram ispravljanje nedostataka foto senzora. Nije to kako Vi kažete, retuširanje. Retušira se sa Photoshopom, a ne sa Lightroomom. Zna se kaj je fotografija, a kaj je fotomanipulacija. Nedostatke imaju i foto senzor i film. Kao prvo to je dinamički raspon. Ne znam koliko ste se bavili filmom, ne u smislu klikanja sa idiotom (fotić sa auto postavkama) i odnošenja istog u foto studio na razvijanje, nego da ste ga razvijali sami. Ne želim biti pamenjaković i prodavat maglu, nisam film sam razvijao ni ja (jer ma lijen), ali imam tri poznanika koji imaju fotografske studije više desetljeća i znam kak to funkcionira jer me to zanima. Film trpi fulavanje ekspozicije 5, 6 pa čaki 10 blendi, neki više, neki manje. Trpi i RAW 5, 6 blendi, možda i više. Film po meni pred foto senzorom ima još jednu ogromnu prednost, a to je fokus. Na digitalnom SLR-u slučajno fulate fokus i to je to, amen, fotka ne valja. Na filmu se to da spasiti. Dalje, kad se film razvije (tretira razvijačem, fiksatorom i destiliranom vodom), dobivamo negativ. Iz negativa pomoću skenera (u novije doba) i pazi sad, softvera, dobivamo pozitiv koji se opet obrađuje (boje, sjene, highlights…). Nije to nikakvo uništavanje i novotrendovsko tretiranje fotografije, obrada se je radila i na filmu, al 99% nas to uopće nije znalo kaj tamo neki striček u foto studiju radi sa našim filmom. Danas nam je tehnologija omogučila da mi tu obradu radimo sami, zašto to odbijati? 
2 Likeova
sve to je jedan uvid u fotografiranje i doživljaj fotografiranja, recimo slike koje idu na izložbu mladih fotografa školske grupe koja radi s djecom (što mi je iznimno drago) ne dopušta nikakva editiranja fotografija, pa niti poravnanje horizonta.
To ne znači da neću nikada uzeti i urediti neku fotografiju kroz neki filter niti sam radikalan u tome. Samo ističem da vidjeti slike bez ikakvih filtera ima svoju čar. Zahvalan sam na skretanju pažnje da bi na onoj prvoj slici bilo dobro poraditi na tom desnom kutu, možda i da kroz editor, a možda i drugi puta sa boljim postavkama fotića. Osobno kada bih se bavio time aktivno, prvo bih si zadao zadatak biti najbolji u podešavanju, postavki zatvarača, blende, objektiva, držanju fotića ravno, podešavanju točaka fokusa, a tek nakon što bi to savladao po potrebi možda editor.