Zanima me u čemu je problem ako se koriste imena slavnih u igricama? Konkretno, koju god sam browser-based igru probao, svugdje su random generirana imena ili slična imena pravima sa izmijenjenim jednim slovom.
Zašto je to tako?
Također, našao sam neku igricu koja koristi prava imena klubova i igrača i funkcionira godinama sasvim normalno. Kako onda da oni to izvedu a drugi ne mogu?
Ne radi se o nekoj megapopularnoj igrici pa da ju znate čim je kažem, ali ima preko 100 tisuća korisnika.
Mislim da je u linkanoj temi to dobro objašnjeno. Stvar je, dakle, granice i dobrog razumjevanja toga što ti zapravo činiš. Radi se o ljudima - ne možeš postaviti pravila koja će funkcionirati kao semafor. Već samo tvoje pitanje “koristiti imena slavnih u igricama” je dubiozno - nisu “slavni” nekakvi “predmeti” pa da se “koriste”. To su normalni i obični ljudi.
Zakonski, osim naravno u gore linkanoj temi spomenite situacije gdje bi prešao granicu povrede časti i ugleda (Kazneni zakon, čl. 199. i 200.), vjerujem da moraš uzeti u obzir i pravo fizičke, ali i pravne osobe na zaštitu svoje osobnosti u što spada, između ostalog, i ime (Zakon o obveznim odnosima čl. 19., Ustav RH, čl. 22. i 35.).
Kada si kod imena, uoči da postoji i Zakon o osobnom imenu, ali mislim da to nije relevantno ovdje.
Također, imamo Zakon o zaštiti osobnih podataka koji bi možda mogao igrati neku ulogu (u svakom slučaju je AZOP zaključio da je osobna fotografija također osobni podatak).
No, kada uđeš u pitanja prava, stvari se vrlo brzo zakompliciraju, kako možda možeš vidjeti i na ovom linku gdje se ne spominje ništa slično gore navedenom, ali se spominju tržišni žigovi, te FIFA kada se radi o nogometašima i pravima (znamo da FIFA posjeduje koješta u nogometu, pa možda i bubrege profesionalnih nogometaša?):
To su nekakvi zakonski okviri, ali naši međusobni odnosi funkcioniraju uglavnom tako da se mi u nečemu složimo ili ne složimo, a ako se ne složimo, idemo na sud iznijeti svaki svoju stranu priče, gdje će sudac onda donijeti odluku štiteći sve interese unutar zakonskih okvira, a na najbolji način. Drugim riječima, ako bi u takvom sporu postojala i neka tvoja prava, poput prava na umjetničko izražavanje, i ona bi bila zaštićena, ali bi onda sudac (pošto nismo uspjeli mi sami) morao naći granicu gdje sloboda jednoga ne bi zadirala u slobodu drugoga.
Nešto o tom “balansu” prava na osobnost i umjetničkih sloboda možeš naći i ovdje, gdje se zgodno spominju neki slučajevi iz prakse vezani uz upotrebu tržišnih žigova i slika nogometaša u igrama (v. isto i linkove tamo pod “Related Stories”):
P.S. Uoči da su linkovi iz različitih država, pa time i nešto različitih zakonodavstava - HR, UK, SAD - ali pretpostavljam da to nije toliko bitno za ono što si htio pitati…