Legalni spam

Moj prijatelj je poslao do sada oko 100 tisuca reklamnih e-mail poruka, a tvrdi da ih salje svakim danom napretek. Ja sam mu pokazao clan zakona 107 o telekomunikacijama u kojem pise da je to zabranjeno. Takodjer sam mu poslao linkove o presudama iz drugih drzava gdje su kazne u miljunima dolara.

Medjutim, on tvrdi da ti zakoni iz amerike, engleske, svicarske… ne vaze ovdje jer je ovo Hrvatska pa da ne moze dobiti novacnu kaznu, nego samo iskljucenje ADSL prikljucka. Takodjer tvrdi da je na odredjenoj web trgovini kupio set email adresa, a na toj stranici pise da su te adrese slobodne za upotrebu i reklamiranje, da nema nikakvih restrikcija.

Ako i dodje do tuzbe, ko u ovom slucaju dobiva po glavi, onaj koji to salje ili onaj ko je stavio u prodaju te adrese ili mozda nitko?

nikad cuo za legalni SPAM

Dobro, to je parodija, ali radi se o tome da tip salje veliki broj poruka, a navodno je sve u redu jer je kupio adrese legalno na siteu koji ih prodaje vec dugo vremena.

Pitanje je sto ako neko od tih usera nije prijavio svoju adresu na neku mailing listu, nego je njegova adresa bez pitanja upisana na tu “shit listu”, ko je onda kriv, onaj koji salje ili onaj koji prodaje te adrese?

BTW, da li je u HR uopce odredjeno kolika je kazna za spam ili kaznjavanje provode samo ISPovi umjesto suda?

Koliko ja znam, prodaja tuđih email adresa nikako ne može biti legalna.

zašto? ak ose korisnik pri upisu negdje složio s pravilima da njegova adresa može biti korištena u te svrh…

[quote=""]Neželjena telekomunikacijska priopćenja
Članak 111.
(1) Uporaba pozivnih sustava s i bez ljudskog posredovanja, telefaks uređaja ili elektroničke pošte u svrhu izravne promidžbe dopuštena je samo uz prethodno pribavljenu privolu korisnika usluga.

(2) Primjena tehničkih sustava za pribavljanje privole iz stavka 1. ovoga članka smatra se izravnom promidžbom i nije dopuštena.

(3) Fizička ili pravna osoba trgovac može se koristiti podacima o elektroničkim adresama, dobivenim od svojih potrošača u svrhu prodaje proizvoda i usluga, za izravnu promidžbu samo vlastitih sličnih proizvoda ili usluga, uz uvjet da ti potrošači imaju jasnu mogućnost besplatnog i jednostavnog prigovora na takvu uporabu podataka o elektroničkim adresama prigodom njihova prikupljanja i prigodom primitka svake poruke, u slučaju da potrošač nije unaprijed odbio takvu uporabu podataka.

(4) Nije dopušteno, u svrhu izravne promidžbe, slanje elektroničke pošte u kojoj se pogrješno prikazuje ili prikriva identitet pošiljatelja u čije ime se šalje priopćenje, ili bez ispravne elektroničke adrese na koju primatelj može, bez naknade, poslati zahtjev za onemogućavanje takvih priopćenja.[/quote]

Mislim da ovo dovoljno govori: “Fizička ili pravna osoba trgovac može se koristiti podacima o elektroničkim adresama, dobivenim od svojih potrošača u svrhu prodaje proizvoda i usluga, za izravnu promidžbu samo vlastitih sličnih proizvoda ili usluga…”

Ako se mene pita, prodaja tuđih e mail adresa nije dozvoljena… Ali opet, s druge strane, nigdje ne stoji strikno da se zabranjuje prodaja… Ovisi kako tko tumači Zakon :smiley:

Vrlo je moguće da su se ljudi prijavljivali na mejl listu bez čitanja uslova, pa ta stoga neko sebi daje za pravo da šalje mejlove.
Ali spam svakako ne može biti legalan, mada kod nas ima dosta rupa u zakonu, pa je sve moguće. (pričam bar za srbiju, gde mi nije poznat niti jedan slučaj optužbe zbog mejl spama)

Ne znam ni da se u hrvatskoj desilo ikakvo sudjenje za spam. Jedini koji sude su ISPovi pa ako neko zna ima li ijedan slucaj ili je to samo mrtvo slovo na papiru.

[quote=“Dr_Ante”]Moj prijatelj je poslao do sada oko 100 tisuca reklamnih e-mail poruka, a tvrdi da ih salje svakim danom napretek. Ja sam mu pokazao clan zakona 107 o telekomunikacijama u kojem pise da je to zabranjeno.[/quote]Članak jest 107., ali se zakon sada zove Zakon o elektroničkim komunikacijama.[quote=“Dr_Ante”]Takodjer sam mu poslao linkove o presudama iz drugih drzava gdje su kazne u miljunima dolara.[/quote]Hajde budi ljubazan pa postaj i ovdje, baš bih volio pročitati.[quote=“Dr_Ante”]Medjutim, on tvrdi da ti zakoni iz amerike, engleske, svicarske… ne vaze ovdje jer je ovo Hrvatska pa da ne moze dobiti novacnu kaznu, nego samo iskljucenje ADSL prikljucka.[/quote]On je svakako u pravu u pogledu toga da mu se u Hrvatskoj ne može suditi po zakonima Amerike, Engleske, Švicarske ili drugih država.

Isto tako je u pravu da može dobiti isključenje ADSL priključka, naprosto zbog ugovora kojeg je potpisao sa svojim ISP-om, ali i zbog stavka (8) čl. 107. Zakona o elektroničkim komunikacijama koji nije gore citiran.

Međutim, postoje neke stvari koje je previdio:

a) U Hrvatskoj mu se može suditi po hrvatskim zakonima za sve ono za što se naši sudovi proglase nadležnima. Članak 107. koji si mu pokazao je svakako hrvatski zakon. Možda mu to nisi naglasio? :slight_smile:

b) U Americi, Engleskoj i Švicarskoj se može bilo kome suditi po zakonima tih zemalja čak i ako osoba kojoj se sudi nije prisutna tamo, ukoliko se njihovi sudovi proglase nadležnima za neko djelo koje se toj osobi stavlja na teret. A izvršenje eventualne presude se aktivira u momentu kada osoba zakorači na granični prijelaz te države. A ako se radi o presudi suda zemlje Europske unije, izvršenje eventualne presude se aktivira najkasnije u trenutku kada uđemo u Europsku uniju (a možda već i potpisivanjem pristupnog ugovora - ne znam točno kako i kada to ide, ali ide). Naravno, ako se radi samo o prekršaju možda tu postoji i spas u kakvoj zastari naplate.

[quote=“Dr_Ante”]Takodjer tvrdi da je na odredjenoj web trgovini kupio set email adresa, a na toj stranici pise da su te adrese slobodne za upotrebu i reklamiranje, da nema nikakvih restrikcija.

Ako i dodje do tuzbe, ko u ovom slucaju dobiva po glavi, onaj koji to salje ili onaj ko je stavio u prodaju te adrese ili mozda nitko?[/quote]Uvijek po glavi dobije onaj koji je tužen, ako je nešto skrivio (a ponekada i ako nije). Onaj tko nije tužen, nikada ne dobija po glavi.

Zato, što znači “ako i dodje do tuzbe”? Tko tuži, koga tuži i za što ga tuži?

Ako neki vlasnik e-mail adrese iz paketa pokreće tužbu, on će nvj. tužiti tvog prijatelja. A tvoj prijatelj bi onda morao tužiti ove od kojih je kupio e-mail adrese. Ako obadvije tužbe uspiju, onda po glavi dobiju i oni koji šalju i oni koji stavljaju u prodaju. A nakon toga onda i ovaj koji je tužio tvog prijatelja može ići dalje tužiti ove koji stavljaju u prodaju. Uglavnom, sve ovisi o tome što tko pronađe kao dobru osnovu za tužbu koja će imati najveće izglede i najveću odšetu i tko se zapravo osjeća prevaren i od koga sve.

Tek ako se u cijeloj priči nađu i elementi kaznenog djela (onoga što kod nas regulira Kazneni zakon), onda se igru može uključiti i državni odvjetnik i tužiti sve po redu.

U konačnici, ako pratiš, vidjet ćeš da optužnice uvijek imaju sijaset točaka, a ne samo jednu, iako se na prvi pogled učini da je počinjeno samo jedno djelo. Najčešće to nije tako, jer kada osoba nanese nekome štetu, često prekrši cijeli niz zakona (odn. pokuša joj se natovariti što više, pa što prođe).


Uz gore citirani članak 107. Zakona o elektroničkim komunikacijama, kada se radi o adresama elektroničke pošte, još je važniji Zakon o zaštiti osobnih podataka. Adrese elektroničke pošte jesu osobni podaci. A zbog toga je zanimljiv i članak 133. Kaznenog zakona.

Ukratko se može reći da osoba čiji je nešto osobni podataka mora cijelo vrijeme biti u mogućnosti imati apsolutnu kontrolu nad tim osobnim podatkom, načinom njegovog korištenja, pa čak i samim njegovim postojanjem u tuđem sustavu. Bez obzira na bilo što drugo. Nije moguće sklopiti bilo kakav ugovor koji bi rekao drugačije, jer ugovor nije jači od zakona.

Ovaj je zakon zanimljivi i zato što identičan standard vrijedi na području cijele Europske unije, tj. naš je zakon usklađen s europskim direktivama.


Što se samog čl. 107 Zakona o elektroničkim komunikacijama tiče, teško da on brani trgovanje e-mail adresama kao takvo naprosto zato što se taj zakon time ne bavi - to nije zakon o trgovini, već o elektroničkim komunikacijama. Na koncu, teško da bi se moglo zakonom meni zabraniti da prodam nekome pravo da prodaje moju e-mail adresu spamerima…

Meni je normalno da se newsletteri i tako nešto, mogu slati samo ukoliko se osoba upiše na tvojoj stranici.

Registracijom na sajtu ili ukoliko upiše e-mail u neko polje (da želi da prima newsletter) i naravno potvrdi neki link na svom mailu. Jer može svako upisati u tuđe ime.

Također, treba ponuditi ljudima da se odjave - da imaju mogućnost da ne primaju više mailove. Ja planiram sad svojim posjetiocima slati mailove o linkovima ka objavljenim receptima. Svaki registrovani korisnik će imati mogućnost da odabere koliko često želi primati takve mailove i da li uopšte želi. To će moći promijeniti kad god želi.

Npr. to je dozvoljeno. A sad kupiti bazu podataka e-mailova i slati spam, ljudima koji nisu npr. tvoji korisnici je zabranjeno. Tj. svugdje bi trebalo biti. Tako da se ne treba s tim igrati.

Critical, da li smatras da mozes nadrljati ako ti saljes mailove svojim userima, a neki user kaze da se on nikad nije upisao na tvoju mailing listu? Sudski vjestak pogleda tvoju bazu i nadje ga tamo, ali onda on kaze da se on nikad nije upisao, nego si ti mogao sam rucno dodati njegovu adresu i oznaciti je kao osobu koja je dala privolu za slanje poruka. MOze i reci da se on odjavio, a ti si samo lijepo oznacio boolean polje koje govori da li je osoba odjavljena pa si to lijepo iz true pretvorio u false.

S druge strane, meni puno puta dodje mail gdje pise da mi salju poruku jer sam se ja kao prijavio na odredjenoj stranici koju nisam ni pomirisao pa ako ne zečlim vise primati mailove da se odjavim. Sad bi ja kao trebao nekoga tuziti i onda na sudu dokazati da nikad nisam s nijednog kompa bio na toj stranici i da se doista nisam prijavio na mailing listu.

Zvuci doista komplicirano.

Onaj tko skuplja osobne podatke mora pružiti dokaz o zakonitom porijeklu tih podataka. Zato je najbolje odmah registrirati takvu zbirku pri Agenciji za zaštitu osobnih podataka, postoji online mogućnost registracije.

S druge strane, ne vidim da postoji osnovani razlog za nekakvu tužbu zato što mi je netko poslao jedan e-mail tvrdeći da sam se prijavio. To je strašno frustirajuće, pogotovo kada mi svaki dan 10 njih pošalje po jedan mail – za mene je to opet isto kao da mi je jedan poslao 10 mailova. Ali, zapravo, za što ću tužiti te ljude? Kakva mi je šteta nanesena? Koliku ću odštetu tražiti?

To je, međutim, razlog za prijavu mjerodavnim službama. Mjerodavne su abuse službe ISP-ova, ali i Agencija za zaštitu osobnih podataka.

Bude li dovoljno pritužbi, dakle ako se ne radi o postupanju s kojim su svi živi koji su izloženi takvom postupanju zadovoljni, Agencija će izvršiti nadzor. Tijekom tog nadzora će ovi morati uvjeriti inspektore da posluju u skladu sa zakonom. I tu će iskrsnuti muljaže – kada se napravi uvid u cjelokupno poslovanje. Malo je takvih dr. Moriartyja koji će uspjeti uvjeriti bez trunke dokaza (makar i indirektnog) nekoga tko ima pravo uvida u baze podataka da se dešava nešto što se uopće ne dešava.

Jedan je ključan moment u ovoj priči: građani koji toleriraju ili ne toleriraju stanovito ponašanje. Tj. građanska svijest. Čak i u ekstremnim slučajevima gdje bi netko išao i naplaćivao reket po stanovima, a samo jedan od pogođenih se prituži na to, institucije objektivno mogu malo šta napraviti, tj. efekt njihovog rada će biti proporcionalan težini te jedne prijave i stoga posve neprimjeren za stvarne razmjere djela - samo zato što su svi građani voljni tolerirati.

Jedini drugi pristup je uvođenje totalitarne države s diktaturom u kojoj građanin ne treba vršiti prijavu, jer će država automatizmom sankcionirati sve što nije od nje autorizirano. Mana ovog uređenja je što građanin niti ne može vršiti prijavu, jer država odlučuje o svemu.

tsreg, oces reci da ako neko tebe prijavi da si poslao spam poruku sa laznom pricom da se on prijavio na tvoju mailing listu, onda ti mozes reci da je stvar obrnuta, tj. da se on doista prijavio. Tada je to tvoja rijec protiv njegove.

Medjutim, ako se 1300 ljudi javi s pricom da im saljes mailove s pricom da su se prijavili, a svi redom tvrde da se nisu prijavili, onda drugovi milicionari (ili koji vec inspektori) zakljuce da je to statisticki nemoguce da se toliki broj ljudi tuzi bas na tebe, a svi s istom pricom. Onda to ispada da si stvarno kriv, osim u slucaju da se je u pitanju svijetska urota, kozmicka energija…

:ludjak::visi::zjev::spam: jel ovo ilegalno :wink:

[quote=“Dr_Ante”]tsreg, oces reci da ako neko tebe prijavi da si poslao spam poruku sa laznom pricom da se on prijavio na tvoju mailing listu, onda ti mozes reci da je stvar obrnuta, tj. da se on doista prijavio. Tada je to tvoja rijec protiv njegove.[/quote]Hoću reći da ako se radi o jednom slučaju i da ako nekakva inspekcija stvarno izađe zbog toga, onda ću u najgorem slučaju dobiti upozorenje da se uskladim sa zakonom (to sve u slučaju da inspekcija zaključi da neki zakon stvarno i jesam prekršio, i tada će mi inspekcija reći i točno što kršim).

U biti, najvjerojatnije ću biti prijavljen abuse službi ISP-a, pa dobiti od svog ISP-a upozorenje da sam prijavljen abuse službi. I na tome će ostati dok ne uslijede nove pritužbe.

Inače, inspekcijski nadzor nije sudski postupak u kojem se vrši sučeljavanje, dokazivanje, “riječ protiv riječi” ili sl. Inspekcija prvo po temelju prijave procijeni je li uopće postoji temelj da oni izađu (tj. da li se iz prijave uopće može zaključiti kakav bi zakon ili pravilnik to mogli biti prekršeni). Onda kada izađu, obave uvid u stanje stvari. I iz tog uvida donesu svoj zaključak i odluku, koju dostave u obliku službenog spisa i koja sadrži nekakvu naredbu. Na tu odluku inspekcije se ne može žaliti. No, onaj kojega je inspekcija posjetila može pokrenuti upravni spor pred sudom kako bi osporio odluku inspekcije.

Tako da vidiš mudrost tog postupka: onaj koji je bio predmet inspekcije je uvijek onaj koji pokreće tužbu i zbog toga onaj na kojem je teret dokaza.

Efektivno, ako je sve što postoji “riječ protiv riječi”, onda onaj koji prijavljuje nema nekog utjecaja, jer je on prepustio stvar procjeni inspekcije (ali zato i nema neke odgovornosti, osim da baš ne laže bezočno). No, inspekcija (koja ovdje na neki način zastupa onoga koji prijavljuje) je u povlaštenoj poziciji jer ona donosi odluku na osnovi svoje procjene - ona se ne mora baviti procesom “dokazivanja”, nju uopće ne sputava što postoji samo “riječ protiv riječi”, pošto ona donosi svoje vlastite zaključke. Ako su ti zaključci takvi da je onaj koji je prijavljen zadovoljan, onda super za njega. Ali ako je onaj koji je prijavljen nezadovoljan, onda je on u nezgodnoj poziciji jer mora on pokrenuti sudski postupak i dokazivati da je inspekcija u krivu. Dakle, onda on mora naći dokaze da je poslovao u skladu sa zakonom.

Nisam nikada bio predmet ovoga, pa je ovo što pišem na temelju nekih prijava koje sam ja podnio, te malo promišljanja.

Znači, koliko shvaćam, nakon dolaska inspekcije, nije “riječ prijavljivača protiv riječi spamera” nego “dokazi spamera protiv nalaza inspekcije”.
Onaj tko je prijavio spamera u priču se vraća jedino ako traži odštetu, kad mora dokazati da mu je nanesena šteta, ili ako ga spamer tuži, kad spamer mora dokazati da mu je nanesena šteta.

Da, to je poanta i tako sam ja razumio.

Također, ne vidim da “spammer” ima ikakvu osnovu tužiti onoga koji je izvršio prijavu – inspekcija je ta koja procjenjuje primljenu prijavu i onda je ili odbacuje ili postupi po svojoj vlastitoj procjeni. Jednostavno, prijava nije “tužba”, već je to obično pismo u kojem pošiljatelj navodi konkretne činjenice, npr. “dana tog i tog, desilo se to i to”. Inspekcija će sama vidjeti iz tih činjenica je li postoji kakav razlog da odu i detaljnije ispitaju stvar. Zato je bitno u toj prijavi biti maksimalno moguće precizan, dati što je više moguće podataka i - svakako - ne lagati. Nikakva vlastita mišljenja, moralne i druge sudove, nezadovoljstva, zgražanja ne treba pisati, niti će inspekcija to uzimati u obzir, već onako novinarski: tko, što, kada i zašto.

Pricao sam s prijateljem kojeg sam spomenuo prije. Poslao sam mu link na ovu raspravu da vidi sve ove zakone. On i dalje tvrdi da ne moze biti osudjen zbog slanja mailova. Kaze da to vazi ako saljes komercijalne mailove, ali da on salje mailove vezane uz njegovu udrugu koja se bavi pronalazenjem volontera za pomoc africi, haitiju i ostalim siromasnim zemljama i da njegova udruga nije profitno orjentirana pa da stoga ne moze biti tuzen za spam.
Kaze da postoji razlika da li je poruka koja je poruka koja se salje napisana tako da se iz nje vidi da je to pokusaj ‘uvaljivanja’ nekog proizvoda tipa tablete za povecanje spolovila ili je to poruka koja poziva ljude da ako zele, pristupe volonterskoj organizaciji.

[quote=“Dr_Ante”]Pricao sam s prijateljem kojeg sam spomenuo prije. Poslao sam mu link na ovu raspravu da vidi sve ove zakone. On i dalje tvrdi da ne moze biti osudjen zbog slanja mailova. Kaze da to vazi ako saljes komercijalne mailove, ali da on salje mailove vezane uz njegovu udrugu koja se bavi pronalazenjem volontera za pomoc africi, haitiju i ostalim siromasnim zemljama i da njegova udruga nije profitno orjentirana pa da stoga ne moze biti tuzen za spam.
Kaze da postoji razlika da li je poruka koja je poruka koja se salje napisana tako da se iz nje vidi da je to pokusaj ‘uvaljivanja’ nekog proizvoda tipa tablete za povecanje spolovila ili je to poruka koja poziva ljude da ako zele, pristupe volonterskoj organizaciji.[/quote]

Koliko ja vidim iz navedenih clanaka, nigdje se ne spominje takva podjela na “komercijalni” i “ne komercijalni” spam.

Iz iskustva znam da prije bilo kakve tuzbe, dolazi do obavjescivanja hosting providera koji poduzima korake prema korisniku (spammeru).

Obavijest dobivaju svi vezani za sporni racun s kojeg je slan spam odn. za koji je podnesena prijava. Znaci, od vlasnika servera, svih ukljucenih preprodavaca usluga hostanja do onoga koji je slao spam.

Zatim direktni prodavac hosting usluge poduzima mjere prema spameru kako nebi njegov provider poduzeo mjere protiv njega…

Bar je tako bilo u mom slucaju prije 2-3 godine, moguce da se stogod promijenilo.