Iznenadio bi se. Ja sam fasciniran svojstvima printanih materijala.
Očekivao sam ih “teško ko cigla” …krhko ko staklo. …al zapravo super lagani materijali i poprilično čvrsti.
Fora je u tome što 3D printanje zalazi u strukturu samog materijala…cijelo vrijeme plete mrežu i tako dobivaš šupljikast materijal tamo di treba da je šupljikast…što mu smanjuje masu. A ako gledaš sa aspekta konstrukcijskih rješenja…čvrstoća niti nije u ispuni!
Uzmi za primjer dizalicu na gradilištu. Nije od punog stupa željeza…nego upravo od “mreže” rešetki koji joj daju potrebnu čvrstoću.
Nadalje…ako razmisliš kako izgleda idealni oblik tijela (konstrukcijskog rješenja) nakon nekakve računalne simulacije. …oblik uvijek izgleda “poprilično nerealno”. Izgleda kao nekakav paukova mreža…itd. itd.
Kako naši alati ne mogu baš jednostavno proizvesti takve oblike, onda se konačna proizvodnja rezumira na neki rešetkasti oblik koji je praktično proizvesti sa konvencionalnim metodama izrade.
No ako uzmemo pod opciju proizvodnju sa 3D printerom…printer nema baš nikakvo ograničenje da konačni oblik proizvede točno onakvim kakvog je predložila računalna simulacija.
Tako da printani djelovi su definitivno budućnost…
…naravno ozbiljniji djelovi se neće raditi na ovim igračkama od kućnih printera …isto tako u igru će ući printeri za razne druge materijale. Već je sada krenulo printanje metala…i to je čudesno.
Sve zajedno, to je revolucija kakvu svijet još teško može pojmiti kuda to vodi!!