Nije protuzakonito upućivati telemarketinške pozive.
Iako je Društvo za zaštitu potrošača uputilo prijedloge izmjena Zakona o elektroničkim komunikacijama kojima bi se zahtijevao eksplicitni raniji pristanak pozvanoga (tzv. opt-in model), ministarstvo je to odbilo, pod obrazloženjem da je zakon usklađen s EU direktivama.
EU-direktive predviđaju tri modela: (1) gore opisani opt-in, (2) opt-out model gdje se poziv slobodno može uputiti, ali se po zahtjevu pozvanog mora prestati i (3) bez regulacije. U praksi, mi smo se odlučili za model bez regulacije.
Međutim, EU zakonodavstvo dobro štiti upotrebu osobnih podataka građana, u koje podatke spadaju i telefonski brojevi. Prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka, smije se obrađivati samo one osobne podatke koje je (a) osoba samostalno javno objavila i (b) za koje je osoba dala izričiti pristanak za obradu nekome konkretnome u neku konkretnu svrhu. Također, po tome zakonu vlasnik može povući dopuštenje za obradu, a posebno može zabraniti upotrebu svojih osobnih podataka u svrhe marketinga.
Ovo znači da telemarketeri smiju uputiti poziv bilo kome čiji broj nađu u javnom telefonskom imeniku (kao i bilo kome tko im je dao privolu). Međutim, pozvani im smije zabraniti da dalje upotrebljavaju njegove osobne podatke u svrhu marketinga. Tako smo preko ovog zakona indirektno dobili neku vrstu opt-out modela. Međutim, on se ostvaruje preko Zakona o zaštiti osobnih podataka i Agencije za zaštitu osobnih podataka, a ne izravno preko Zakona o elektroničkim komunikacijama i Inspekcije pošte i elektroničkih komunikacija.
–
Ja osobno po primitku telemarketinškog poziva pošaljem faks ili preporučeno pismo pozivatelju gdje mu zabranim daljnju obradu mojih podataka, a ako primim drugi poziv izvršim prijavu Agenciji za zaštitu osobnih podataka. Po mom iskustvu, nakon zabrane poziva više nema, a sjećam se da sam u jednom slučaju u kojem sam prijavu izvršio dobio pozitivno rješenje Agencije, tj. oni su naložili da se moji podaci obrišu, prenijeli mi obećanje TM poduzeća da me više neće pozivati i zatražili me da im javim ukoliko to ne bude tako.
Detaljnije informacije pronađi u mome potpisu.
Trenutno sam poslao prijavu za jednu veliku i poznatu osiguravajuću kuću kojoj sam uputio niz usmenih i pismenu zabranu pozivanja i koja me je isto tako po primitku pismene zabrane prestala pozivati, ali sam dobio nekakav poziv nedavno ponovo - nakon godinu ili više dana. Sada ću vidjeti kako će se Agencija za zaštitu osobnih podataka postaviti prema toj situaciji.
U baš ovom gore navedenom slučaju sam nedavno od Inspekcije za poštu i elektroničke komunikacije dobio rješenje da nema osnova za postupanje čak niti u ovakvom slučaju gdje postoji i pismena zabrana - jednostavno Zakon o elektroničkim komunikacijama uopće ne regulira telemarketing. Iako, dakle, kontaktiranje Inspekcije za poštu i elektroničke komunikcije nema smisla za telemarketinše pozive, nju se ipak može kontaktirati u slučajevima kada promidžbeni pozivi dolaze u neprimjerena vremena, kao što je 20:45 koje si gore navela - to već jest u njihovoj nadležnosti.
Samo potpunosti informacije radi: pozivi koje ostvaruje automat nisu dopušteni prema građanima, ako oni nisu dali raniji pristanak.
–
EU direktive također predviđaju mogućnost izrade sustava kojim bi se reguliralo telemarketinško pozivanje.
Ja ću vjerojatno s vremenom pokušati podnijeti nekakav zahtjev da se unesu izmjene u naše zakone kojima bi se od telekom operatera zahtjevalo da u upise u javnim telefonskim imenicima uvedu oznaku odbijanja telemarketinških poziva, a telemarketinške agencije obvezalo da te upise obrađuju i poštuju ukoliko obrađuju podatke iz javnih telefonskih imenika.
–
Također još jedno otvoreno pitanje kojim ću se pozabaviti kada budem imao vremena je to da Zakon o elektroničkim komunikacijama definira svrhu javnog telefonskog imenika: on služi pretraživanju po imenu, prezimenu, telefonskom broju. Ovo znači da on ne služi (a) automatskom i (b) linearnom isčitavanju od početka prema kraju, što - koliko sam shvatio - radi softver koje koriste telemarketinški agenti. Ako se ne varam, računalo automatski poziva brojeve i vodi računa o tome koga će se pozvati, čak dotle da će nazvati ponovo ako se pozvani nije javio?
–
Uoči, za kraj, da gornje nema toliko veze s ovom temom. Ovdje se radi o tome da je netko kome su dobrovoljno dani osobni podaci, te podatke moguće samovoljno predao trećoj strani, bez da je obavijestio vlasnika i tražio dopuštenje. Ja na to sumnjam - telemarketinški poziv je bio samo način na koji sam shvatio da se nešto čudno dešava. Da iz Top Shopa nisu rekli da su podatke dobili od Neckermanna, to bi završilo ovako kako sam gore opisao. Ali ovo je nešto malo ipak drugačije - Neckermann je skupljao i brojeve tekućih računa i kreditnih kartica.
Puno hvala!