Pozdrav,
sve češće me ljudi pitaju kako radim biznis koji radim, online prodaja, pa sam odlučio napisati temu o tome da ne moram svakome posebno objašnjavati.
Ja ću se odvažiti dati savjete koje smatram da su mi bili bitni na putu ka uspjehu, a svatko neka ih procjeni kako zna i umije.
Nadam se da ovo neće biti vrijeđajuća tema kao “Ja znam kako do uspjeha, vi ne…”
Nije mi cilj se tako postaviti, ali smatram da imam recept koji mogu postaviti i po kojem mogu kritizirati onoga koji se čudi ko pura dreku “zašto ne uspijeva”
Cilj mi je da imam public tekst po kojem takve mogu preispitati i jednostavno im dati do znanja kojih osnovnih točaka se moraju držati da bi koračali ka naprijed. Ako ne koračaju ka naprijed, da im mogu prikazati koju grešku prave.
Tako da će ovo biti generalno tema i o poslovnom modelu i o dobrim praksama kojih se treba držati da bi taj poslovni model bio sigurno i jednostavno izvediv.
Prvo ću dati te principe koje smatram vrijednima, a poslovni model će doći nakon toga.
Smatram da je poslovni model u suštini toliko jednostavan da nema nikakvog razloga da ga ne ostvari onaj koji će se držati sljedećih koraka.
Osim toga, o različitim poslovnim modelima možemo saznati iza svakog ugla …tako da ne mislim da je glavna poanta u njima… nego da je upravo glavna poanta u nekakvim principima kojih se valja držati da si osiguramo puno veće mogućnosti da ostvarimo ono što smo naumili.
Tako da krećem od dobrih praksi.
1. Nema toga što ne možeš
Svatko bi trebao biti svjestan da ne postoji ništa što netko drugi može, a on ne može učiniti. U poslovnom svjetu se neke stvari mogu činiti
nedostižne samo zato što se nikada nismo sa time sreli niti bavili, a zapravo nas možda dijeli samo jedno pitanje da saznamo kako se to radi.
Neke stvari su naravno kompleksne i možda bi nam trebale godine da skužimo kako netko nešto radi, no ne znači niti da su one nemoguće…samo treba duže da se ostvare.
No poanta je da nas od većine stvari dijeli samo pitanje “Kako se to radi?”
2. Kome postaviti pitanje
Mi ovdje forumaši imamo tu praksu, ali po mojoj procjeni veliki broj ljudi se ne služi forumima. A forumi su ZLATO i treba ih koristiti za postavljanje pitanja.
Tako da ću se ovdje osvrnuti na one ljude koji se ne koriste forumima. Znači ako već nisi, ima da se pod hitno registriraš ne na jedan, nego na minimalno tri foruma. Jer velika razlika je između samo čitanja foruma i mogućnosti postavljanja pitanja točno po osobnoj potrebi i mogućnosti ulazaka u diskusije za ta pitanja.
Osobno za pitanja za koja znam da ću teže dobiti odgovor, istovremeno ih postavljam na tri foruma. Na taj način se dobiva slojevita diskusija i mogu se lakše preispitati ti odgovori koje dobivamo. Također se povećava šansa pravog odgovora i ubrzava proces za slučaj da na nekom forumu izostane odgovor. Jer vrijeme je novac.
Treba biti svjestan da na ovom svijetu ništa nije džabe, pa tako niti odgovori na forumima. Po mom iskustvu, dosta ljudi na forumima koji “nesebično” dijele savjete, ipak to ne rade baš nesebično, nego iz neke vlastite koristi. Jer kao što rekoh, ništa nikada nije džabe. U ovom slučaju takvi pojedinci rade to vrlo često iz podizanja svog ega, pa da bi se što više nahranili tobom, ne samo da će pomoći …nego će te još na neki način pokušati uvrijediti. To je na forumima uobičajeno i vrlo jednostavno treba znati progutati to gov,no i ne shvaćati to osobno da bi se dobila pomoć koja se traži. Jednostavno ideš dalje. Što manje energije izgubiš na takve likove, manje si ti njima dao, a više ti uzeo od njih i sa razmjenom si u plusu.
Naravno, i svaka od tih uvreda također nosi barem neku osnovu u sebi, pa se i iz tih uvreda može jako puno naučiti.
Najčešće će to biti uvrede za jednostavna pitanja: “Pa što to pitaš, zašto ne Googlaš…” i slično.
Paa…nisu svakome sva pitanja jednako jednostavna, ali u ovome ima puno istine. Prije gnjavljenja foruma uvijek treba pokušati izučiti nešto o temi, da bi se makar koliko toliko spremno pristupilo diskusiji. Čim drugi forumaši osjete da se ne traži baš sve na poklon, odmah postaju susretljiviji.
I naravno, osim likova koji samo hrane svoj ego na forumu, oni najsvjesniji to čine da vrate pomoć koju i sami crpe sa foruma. I zato je pristojno ponekada malo prošvrljati po forumu i pomoći tamo gdje smatramo da možemo pomoći. Ako ne danas, onda vratimo forumu jednog dana kada nas on izgradi i dijelimo svoje znanje.
I još ponešto zanimljivo za znati o forumima…oni su svjesnija bića od čovjeka. Ako ih možemo zvati tehnološkim bićima. Zašto?
Pa zato jer dok pričaš sa jednim čovjekom, obraćaš se samo jednoj svijesti i samo ta jedna svijest se može obratiti natrag tebi.
No kada komuniciraš sa forumom, komuniciraš sa mnogo umreženih svijesti koje su sve skupa mnogo svjesnije od neke od tih pojedinačnih svijesti.
Tako da možemo zaključiti:
- forum je svejstan entitet
- forum je mnogo svjesniji entitet nego što je to bilo koji čovjek
- kao što čovjek emegrira svijest svojih stanica u jednu cjelinu, tako forumi (i tehnologija općenito) emigrira svijest ljudi u jednu cjelinu
Kada već imate to uzvišeno biće pred sobom - dozvolite si komunikaciju sa njime, dozvolite si da učite od njega. To je od neophodne vrijednosti i sa forumima gotovo nikada ne možete ostati u stanju: “Ja neznam”.
Isto tako, forumi neće ništa naučiti umjesto vas, ali uvijek vam mogu dati korisne smjernice gdje ćete nešto naučiti / pronaći.
Mnogi ljudi imaju averziju prema forumima jer se odgovori moraju čekati…ali bolje čekati par dana na odgovor, nego ne saznati nešto nikad! Znači ovo je totalna iluzija i glupost.
Osim toga, vi nećete sjediti u stolici i čekati odgovor… život ide dalje kao i da niste pitali, bavite se ostalim obavezama i kada stigne vrijeme dobivate darove sa foruma u obliku odgovora na neka ranije postavljena pitanja. Što ste aktivniji na forumima, darovi će vas češće obasipati.
I za kraj zlatno pravilo kada se nađete pred nepoznatim pitanjem:
1. proguglajte tu temu (možda nađete potpun, djelomičan ili nikakav odgovor)
2. ako točka 1. nije pomogla, idete na forume i postavljate pitanja.
3. ako ni točka 2. nije pomogla, niste bili na dosta foruma. Sigurno ima negdje netko tko to zna.
Uz ovakav ultimativni alat, jednostavno nemate opravdanje da nešto ne znate kako napraviti.
3. TODO lista
U suštini put ka uspjehu se ne sastoji od ničega specijalno pametnoga, nego od hrpetine jednostavnih zadataka.
Sve što trebate je osvjestiti koji su to zadaci (sami ili uz pomoć foruma) i izvršavati ih. I pomak naprijed je garantiran.
Da bi se zadaci uredno izvršavali, bitno je voditi evidenciju toga koju nazivam(o) TODO listom…na taj način ćete najbolje znati koji zadaci vas čekaju, a koje ste obavili. Uočit ćete i ako neki zadatak dugo nije obavljen, što će vam upaliti lampicu da vas tamo nešto koči, vrlo vjerovatno postoji neko neznanje vezano uz taj zadatak. Čim to osvjestite, osvještavate koje je to neznaje, što vas ponovno vraća na forum da tamo saznate nedostajuću informaciju.
Kako voditi todo listu:
- ništa ne arhivirati u glavi, sve ide na papir, tj. na računalo zbog lakše organizacije todo listi
- na papir mogu ići samo dnevni taskovi, no sve što vas čeka u idućem tjednu, mjesecu, godini…sve to treba najbolje voditi na računalu
- znači voditi kategorizirano todo liste. Razdvojiti ono što morate napraviti odmah ovaj čas, od onog što vas čeka kroz dan/tjedan/mjesec
- znači minimalno imate 4 todo liste: odmah/danas/ovaj_tjedan/ovaj_mjesec. Ako radite više projekata, onda posebno to vodite za svaki projekt
Zašto todo lista za odmah i za danas?
Ima jedno cool pravilo, kaže ovako: “dok misliš ne radi, dok radiš ne misli” (Tj dok radiš, misliš tek minimalno…)
Poanta je u tome da prvo samo misaono prođeš zadatak koji moraš obaviti…na taj način možeš ući u meditativno stanje i naučiti puno više o tom zadatku koji je pred tobom, nego ako ćeš svoj tok misli konstantno prekidati pokušavajući odmah obaviti ono o čemu misliš. Jer onog momenta čim kreneš obavljati, tvoj fokus ide na taj rad i prekinut je tok misli koji si trebao i mogao primiti. Kojim te je upravo htjela darovati tvoja kreativnost, a ti nisi poslušao do kraja.
Zamislimo to ovako:
Ti si dijete, a tvoja kreativnost je tvoja majka koja ti objašnjava kako ćeš nešto napraviti
I sada ti ona objašnjava kako ćeš počistiti stan…i kaže da prvo ideš u kuhinju, da ćeš tamo prvo pobrisati prašinu sa površina, oprati suđe, zadnje ćeš obrisati podove.
Odaje ti neke cake kako ćeš lakše obrisati pod … pa nastavlja sa zadatkom za dnevni boravak itd…itd.
Koliko od svega toga ćeš zapamtiti i čuti uopće, ako počmeš čistiti prašinu čim ti izlista taj prvi zadatak? Realno, ne možeš brisati prašinu i koncentrirati se na taj posao i istovremeno se koncentrirati na ono što ti ona dalje govori. Nebitno što je čak brisanje prašine jednostavno i čini nam se da možemo to raditi i dalje ju slušati, ali to nije to.
Ono što ćemo napraviti dok majka govori, što će uveseliti i nju i vas …je izvaditi papir i olovku i zapisati sve zadatke koje je mama podjelila. Sve što smo čuli, što nam se čini zanimljivim zapišemo. Nije potrebno zapisati svaku njenu riječ, jer ne možemo pisati onako brzo kako ona govori, ali zato u obliku natuknica navedemo njezine napomene i onda ćemo se kasnije lako sjetiti što je ona rekla. Također, majka će cijeniti taj naš pristup…pa ako smo nešto i zaboravili zapisati ona će to u tom momentu ponoviti da dopišemo na papir. I tako ćemo napraviti.
Sada zamjenimo riječ majka sa našom kreativnošću koja izvire negdje iz dubina nas i koja se odnosi prema nama gotovo identično.
Znači, dok slušamo svoje misli, ne prekidajmo ih. Poslušajmo prvi puta do kraja i onda dok je sve još svježe…fino zapišemo. Možemo nekoliko puta tako u krug dok popis ne postane dovoljno jasan, slijedan, bez ikakvih nedoumica. Sve mora biti navedeno na na papiru i razriješeno u glavi, svaka nedoumica.
Kada to imamo, onda mozak možemo rasteretiti…možemo raspaliti po muzici ako treba…i lijepo stavku po stavku sa tog popisa izvršavati.
Sada će i rad postati ugodan, jer imamo plan, znamo sve što treba napraviti i koliko toga je ispred nas. Također vidimo na papiru kako napredujemo i znamo da nas do izvršenja ništa ne dijeli osim odraditi te točke koje smo stavili na papir.
To je todo lista ODMAH i rekao bih da je zlatna vrijedna. Ja osobno svaki zadatak koji će uzeti više od 10 minuta posla prvo rasčlanim na djelove i tek zatim odradim. Sve naravno ovisi i o kompleksnosti zadataka. Čim je kompleksniji, bitnije ga je razbiti.
Isto tako dok se bavimo tim zadatkom, sijevat će nam nove ideje …neke su za odmah, neke za danas, neke za sutra. Sve te ideje proždiru našu pažnju sa onoga što radimo jer ih se mozak boji izgubiti…pa u pokušaju da upamti te ideje, rezervira se za to i teže se bavi zadatkom na kojem radimo. Zato je papir uz nas i sve te ideje bilježimo odmah na papir kako dolaze i onda se je puno lakše fokusirati na ono što radimo, a imamo garanciju da ćemo se kasnije svega sjetiti, jer je zapisano.
Znači vrlo jednostavni zaključci:
- ako rješimo svoju todo listu, uspjeli smo
- ako ne znamo nešto riješiti sa todo liste, imamo forum
- ako se svaki dan bavimo svojom todo listom, sigurno će biti rješena prije ili kasnije
---------------------------------------------------------------------------------------
= NEMA OPRAVDANJA DA SE TODO NE IZVRŠI
Isto kao što formiramo todo listu ODMAH, tako formiramo i tjedne i dnevne liste. Uzmemo si ponekada moment kada vizualiziramo sve što je ispred nas …i fino sa time na papir.
Onda kasnije te točke možemo analizirati, osvjestiti se koje znamo sami riješiti, za koje ćemo tražiti pomoć na forumiram itd. Generalno možemo unaprijed tako planirati i oformiti put kojim ćemo ići. I čim ga imamo na papiru, nebi smio postojati niti jedan razlog da ga ne izvršimo.
4. SVAKODNEVNOST
Sada kada smo zaključili da se vaš put (projekt) sastoji od mnogo jednostavnih djelova/zadataka, jedino što trebamo napraviti da pređemo taj put je izvršiti te zadatke.
Koliko treba raditi na tome?
Koliko možete raditi na tome ovisi o vašem slobodnom vremenu i koliko ćete odlučiti posvetiti vremena tom projektu koji želite ostvariti.
Logično, što više posvetite vremena, brže ćete doći ka cilju…ali postoji još nešto bitnije od količine vremena koju ćete posvetiti.
Recimo, vi možete dnevno svom projektu posvetiti 1h, 2h, 3h, …ili možda čak i 12h ako ste baš toliko zagrizli.
No postoji nešto bitnije od toga hoćete li vi svom projektu posvetiti 1h dnevno ili 12h dnevno … a to je …hoćete li vi išta vremena posvetiti svome projektu?
Jer razlika između nula posvećenih sati i samo jednog dnevno posvećenog sata je beskonačno velika.
Dok je ralika između 1h i 12h velika, ali nikako beskonačno velika.
Recimo da za ostvarenje vašeg projekta treba 400 radnih sati.
Ako ćete raditi 12h dnevno, vi ćete to napraviti za 33 dana.
Ako ćete raditi samo 1h dnevno, vi ćete to napraviti za malo više od godinu dana… ali to je opet SUPER. Ostvarili ste svoj cilj unutar skoro godinu dana, što je tu loše?
Možete li se pohvaliti da ste svake godine ostvarili tako neki bitan cilje? Super ako možete, jer mnogi ne mogu…zanemarili su jednostavno svakodnevnost.
Jer ako radite nula sati dnevno, neće vam biti dovljno niti 1000 godina da ostvarite taj cilj, koliko god da je zadatak jednostavan.
Zato je bitno raditi SVAKODNEVNO. Nije potrebno pretjerano puno, ali SVAKODNEVNO na svojim ciljevima. Za one ciljeve koji su nam u glavi, a ništa im vremena ne posvjećujemo… sa tim ciljevima ćemo možda i umrijeti da ih nikada ne ostvarimo. A djelio nas je samo 1h dnevno.
Naravno, slobodni ste i više svog vremena posvetiti cilju, ali još lijepše je posvetiti se ka više ciljeva i dobiti jedno bogatsvo svega pomalo.
Još kada se sve uskladi, dobit ćete i extra dobit iz takvog pristupa, jer će rad na jednom cilju podupirati rad na drugom cilju.
Drugim riječima, mnogi ciljevi se ostvaruju brže ako se rade paralelno…nego ako se ide pristupom da prvo završimo cilj_1, pa tek onda da napadamo cilj_2.
Jer ako se bavite koliko toliko povezanim područjima, onda sve ono što dobivate dok rješavate cilj_1 pomaže vam da lakše ostvarite cilj_2. Ali isto tako sve ono što dobivate dok rješavate cilj_2 isto vam pomaže da lakše ostvarite cilj_1. Ako zajedno pletete jedno i drugo, puno brže možete napredovati nego ako jedno čeka da prvo završite ono drugo.
Svakodnevnost vam također podiže efikasnost jer nemate jalovog (beskorisnog) posla dok se prisjetite što ste i kako radili. Čim se stvari ne obavljaju u kontinuitetu, svaki puta kada se vraćate na taj projekt prvo gubite hrpu vremena da se sjetite gdje ste stali. To je potpuno nepotrebno bačeno vrijeme. Osim toga, to je i neugodno iskustvo, pa ono što odgađate, počinjete odgađati još više i više i upadate u začaranu petlju odgađanja.
Zato čim primjetite da nešto odgađate, pravo vrijeme je da odmah prekinete odgađanje.
Jer ono što se niste mogli natjerati danas, sutra ćete se još teže natjerati. Zato birajte lakšu varijantu, a to je da se natjerate odmah. To je uvijek lakše, nego odgađati.
Što se tiče odgađanja, pročitao sam da je praksa da ljudi vole odgađati ono što im je bitno. I totalno sam se vidio u tome da je i mene opisalo.
Ljudi imaju kao neku predostrožnost prema bitnim stvarima da moraju biti napravljene tip-top-savršeno i onda u nedostatku tog savršenstva to odgađaju nebi li čekali pravi moment.
Pravi moment je ODMAH, pogotovo za te bitne stvari. Logično njih treba što prije krenuti. Savršenstvo je ionako nedostižno i nema baš nikakvog smisla da se bitne stvari odgađaju. Putem ćete ionako shvaiti što i kako treba napraviti, samo je bitno krenuti.
Znači bitne stvari idu na PRVO mjesto, a ne na ZADNJE! Samo razmislite sa koliko bitnih stvari čekate…
5. RASPORED
Raspored je također jako bitan, jer kako ćete znati da se bavite svojim ciljevima učestalo ako se ne držite nekog rasporeda?
Kao što je rečeno u prethodnoj sekciji i 1h dnevno je puno, pa čak i samo 1h tjedno je puno ako posvetimo nečemu.
Zato svoje ciljeve treba poredati po prioritetima i posložiti ih po rasporedu. Bitniji ciljevi dobivaju više vremena, manje bitni ciljevi dobivaju logično manje vremena.
Ali ne smije biti cilj koji dobiva nula vremena. (Eventualno ako ste svjesni etape da ćete prvo nešto završiti, pa se zatim posvetiti sljedećoj točki. No i to možemo zvati raspored ako imate plan i redosljed kojim ćete se baviti.)
No bez rasporeda ste izgubljeni i nemate pojma koliko što radite…godine lete ko treptaji oka, a vaši ciljevi koji su davno mogli biti obavljeni, tim pristupom nikada neće biti obavljeni.
…toliko za sada…
Osim toga, ako radim nešto u nekom djelu stana i pada mi nešto na pamet za todo…odmah grabim prvi papir do sebe i pišem taj task na papir. Ako sam kasnije u drugom dijelu stana i padne mi nešto na pamet…opet grabim prvi papir do sebe i pišem to na papir. Ne zamaram se time da todo mora biti uredno vođen na jednom mjestu. Kasnije se ti papiri lako skupe na jednu hrpu pa se probere i provjeri što je od planiranog napravljeno,a što još treba napraviti. U tom momentu tek te taskove disciplinirano prepisujem u kategorizirane todo liste na kompjuter ako se radi o dugoročnim taskovima. Ako su kratkoročni taskovi…neka ih tamo na papirima gdje jesu…bit će ionako uskoro riješeni, a papir u smeću
