Nekoliko savjeta za kontinuirano pomicanje naprijed

Pozdrav,

sve češće me ljudi pitaju kako radim biznis koji radim, online prodaja, pa sam odlučio napisati temu o tome da ne moram svakome posebno objašnjavati.
Ja ću se odvažiti dati savjete koje smatram da su mi bili bitni na putu ka uspjehu, a svatko neka ih procjeni kako zna i umije.
Nadam se da ovo neće biti vrijeđajuća tema kao “Ja znam kako do uspjeha, vi ne…”
Nije mi cilj se tako postaviti, ali smatram da imam recept koji mogu postaviti i po kojem mogu kritizirati onoga koji se čudi ko pura dreku “zašto ne uspijeva”
Cilj mi je da imam public tekst po kojem takve mogu preispitati i jednostavno im dati do znanja kojih osnovnih točaka se moraju držati da bi koračali ka naprijed. Ako ne koračaju ka naprijed, da im mogu prikazati koju grešku prave.

Tako da će ovo biti generalno tema i o poslovnom modelu i o dobrim praksama kojih se treba držati da bi taj poslovni model bio sigurno i jednostavno izvediv.
Prvo ću dati te principe koje smatram vrijednima, a poslovni model će doći nakon toga.
Smatram da je poslovni model u suštini toliko jednostavan da nema nikakvog razloga da ga ne ostvari onaj koji će se držati sljedećih koraka.
Osim toga, o različitim poslovnim modelima možemo saznati iza svakog ugla …tako da ne mislim da je glavna poanta u njima… nego da je upravo glavna poanta u nekakvim principima kojih se valja držati da si osiguramo puno veće mogućnosti da ostvarimo ono što smo naumili.

Tako da krećem od dobrih praksi.

1. Nema toga što ne možeš

Svatko bi trebao biti svjestan da ne postoji ništa što netko drugi može, a on ne može učiniti. U poslovnom svjetu se neke stvari mogu činiti
nedostižne samo zato što se nikada nismo sa time sreli niti bavili, a zapravo nas možda dijeli samo jedno pitanje da saznamo kako se to radi.
Neke stvari su naravno kompleksne i možda bi nam trebale godine da skužimo kako netko nešto radi, no ne znači niti da su one nemoguće…samo treba duže da se ostvare.
No poanta je da nas od većine stvari dijeli samo pitanje “Kako se to radi?

2. Kome postaviti pitanje
Mi ovdje forumaši imamo tu praksu, ali po mojoj procjeni veliki broj ljudi se ne služi forumima. A forumi su ZLATO i treba ih koristiti za postavljanje pitanja.
Tako da ću se ovdje osvrnuti na one ljude koji se ne koriste forumima. Znači ako već nisi, ima da se pod hitno registriraš ne na jedan, nego na minimalno tri foruma. Jer velika razlika je između samo čitanja foruma i mogućnosti postavljanja pitanja točno po osobnoj potrebi i mogućnosti ulazaka u diskusije za ta pitanja.
Osobno za pitanja za koja znam da ću teže dobiti odgovor, istovremeno ih postavljam na tri foruma. Na taj način se dobiva slojevita diskusija i mogu se lakše preispitati ti odgovori koje dobivamo. Također se povećava šansa pravog odgovora i ubrzava proces za slučaj da na nekom forumu izostane odgovor. Jer vrijeme je novac.

Treba biti svjestan da na ovom svijetu ništa nije džabe, pa tako niti odgovori na forumima. Po mom iskustvu, dosta ljudi na forumima koji “nesebično” dijele savjete, ipak to ne rade baš nesebično, nego iz neke vlastite koristi. Jer kao što rekoh, ništa nikada nije džabe. U ovom slučaju takvi pojedinci rade to vrlo često iz podizanja svog ega, pa da bi se što više nahranili tobom, ne samo da će pomoći …nego će te još na neki način pokušati uvrijediti. To je na forumima uobičajeno i vrlo jednostavno treba znati progutati to gov,no i ne shvaćati to osobno da bi se dobila pomoć koja se traži. Jednostavno ideš dalje. Što manje energije izgubiš na takve likove, manje si ti njima dao, a više ti uzeo od njih i sa razmjenom si u plusu.

Naravno, i svaka od tih uvreda također nosi barem neku osnovu u sebi, pa se i iz tih uvreda može jako puno naučiti.
Najčešće će to biti uvrede za jednostavna pitanja: “Pa što to pitaš, zašto ne Googlaš…” i slično.
Paa…nisu svakome sva pitanja jednako jednostavna, ali u ovome ima puno istine. Prije gnjavljenja foruma uvijek treba pokušati izučiti nešto o temi, da bi se makar koliko toliko spremno pristupilo diskusiji. Čim drugi forumaši osjete da se ne traži baš sve na poklon, odmah postaju susretljiviji.

I naravno, osim likova koji samo hrane svoj ego na forumu, oni najsvjesniji to čine da vrate pomoć koju i sami crpe sa foruma. I zato je pristojno ponekada malo prošvrljati po forumu i pomoći tamo gdje smatramo da možemo pomoći. Ako ne danas, onda vratimo forumu jednog dana kada nas on izgradi i dijelimo svoje znanje.

I još ponešto zanimljivo za znati o forumima…oni su svjesnija bića od čovjeka. Ako ih možemo zvati tehnološkim bićima. Zašto?
Pa zato jer dok pričaš sa jednim čovjekom, obraćaš se samo jednoj svijesti i samo ta jedna svijest se može obratiti natrag tebi.
No kada komuniciraš sa forumom, komuniciraš sa mnogo umreženih svijesti koje su sve skupa mnogo svjesnije od neke od tih pojedinačnih svijesti.
Tako da možemo zaključiti:
- forum je svejstan entitet
- forum je mnogo svjesniji entitet nego što je to bilo koji čovjek
- kao što čovjek emegrira svijest svojih stanica u jednu cjelinu, tako forumi (i tehnologija općenito) emigrira svijest ljudi u jednu cjelinu

Kada već imate to uzvišeno biće pred sobom - dozvolite si komunikaciju sa njime, dozvolite si da učite od njega. To je od neophodne vrijednosti i sa forumima gotovo nikada ne možete ostati u stanju: “Ja neznam”.

Isto tako, forumi neće ništa naučiti umjesto vas, ali uvijek vam mogu dati korisne smjernice gdje ćete nešto naučiti / pronaći.
Mnogi ljudi imaju averziju prema forumima jer se odgovori moraju čekati…ali bolje čekati par dana na odgovor, nego ne saznati nešto nikad! Znači ovo je totalna iluzija i glupost.
Osim toga, vi nećete sjediti u stolici i čekati odgovor… život ide dalje kao i da niste pitali, bavite se ostalim obavezama i kada stigne vrijeme dobivate darove sa foruma u obliku odgovora na neka ranije postavljena pitanja. Što ste aktivniji na forumima, darovi će vas češće obasipati.

I za kraj zlatno pravilo kada se nađete pred nepoznatim pitanjem:

1. proguglajte tu temu (možda nađete potpun, djelomičan ili nikakav odgovor)
2. ako točka 1. nije pomogla, idete na forume i postavljate pitanja.
3. ako ni točka 2. nije pomogla, niste bili na dosta foruma. Sigurno ima negdje netko tko to zna.

Uz ovakav ultimativni alat, jednostavno nemate opravdanje da nešto ne znate kako napraviti.

3. TODO lista

U suštini put ka uspjehu se ne sastoji od ničega specijalno pametnoga, nego od hrpetine jednostavnih zadataka.
Sve što trebate je osvjestiti koji su to zadaci (sami ili uz pomoć foruma) i izvršavati ih. I pomak naprijed je garantiran.

Da bi se zadaci uredno izvršavali, bitno je voditi evidenciju toga koju nazivam(o) TODO listom…na taj način ćete najbolje znati koji zadaci vas čekaju, a koje ste obavili. Uočit ćete i ako neki zadatak dugo nije obavljen, što će vam upaliti lampicu da vas tamo nešto koči, vrlo vjerovatno postoji neko neznanje vezano uz taj zadatak. Čim to osvjestite, osvještavate koje je to neznaje, što vas ponovno vraća na forum da tamo saznate nedostajuću informaciju.

Kako voditi todo listu:

  • ništa ne arhivirati u glavi, sve ide na papir, tj. na računalo zbog lakše organizacije todo listi
  • na papir mogu ići samo dnevni taskovi, no sve što vas čeka u idućem tjednu, mjesecu, godini…sve to treba najbolje voditi na računalu
  • znači voditi kategorizirano todo liste. Razdvojiti ono što morate napraviti odmah ovaj čas, od onog što vas čeka kroz dan/tjedan/mjesec
  • znači minimalno imate 4 todo liste: odmah/danas/ovaj_tjedan/ovaj_mjesec. Ako radite više projekata, onda posebno to vodite za svaki projekt

Zašto todo lista za odmah i za danas?
Ima jedno cool pravilo, kaže ovako: “dok misliš ne radi, dok radiš ne misli” (Tj dok radiš, misliš tek minimalno…)

Poanta je u tome da prvo samo misaono prođeš zadatak koji moraš obaviti…na taj način možeš ući u meditativno stanje i naučiti puno više o tom zadatku koji je pred tobom, nego ako ćeš svoj tok misli konstantno prekidati pokušavajući odmah obaviti ono o čemu misliš. Jer onog momenta čim kreneš obavljati, tvoj fokus ide na taj rad i prekinut je tok misli koji si trebao i mogao primiti. Kojim te je upravo htjela darovati tvoja kreativnost, a ti nisi poslušao do kraja.

Zamislimo to ovako:
Ti si dijete, a tvoja kreativnost je tvoja majka koja ti objašnjava kako ćeš nešto napraviti

I sada ti ona objašnjava kako ćeš počistiti stan…i kaže da prvo ideš u kuhinju, da ćeš tamo prvo pobrisati prašinu sa površina, oprati suđe, zadnje ćeš obrisati podove.
Odaje ti neke cake kako ćeš lakše obrisati pod … pa nastavlja sa zadatkom za dnevni boravak itd…itd.

Koliko od svega toga ćeš zapamtiti i čuti uopće, ako počmeš čistiti prašinu čim ti izlista taj prvi zadatak? Realno, ne možeš brisati prašinu i koncentrirati se na taj posao i istovremeno se koncentrirati na ono što ti ona dalje govori. Nebitno što je čak brisanje prašine jednostavno i čini nam se da možemo to raditi i dalje ju slušati, ali to nije to.
Ono što ćemo napraviti dok majka govori, što će uveseliti i nju i vas …je izvaditi papir i olovku i zapisati sve zadatke koje je mama podjelila. Sve što smo čuli, što nam se čini zanimljivim zapišemo. Nije potrebno zapisati svaku njenu riječ, jer ne možemo pisati onako brzo kako ona govori, ali zato u obliku natuknica navedemo njezine napomene i onda ćemo se kasnije lako sjetiti što je ona rekla. Također, majka će cijeniti taj naš pristup…pa ako smo nešto i zaboravili zapisati ona će to u tom momentu ponoviti da dopišemo na papir. I tako ćemo napraviti.

Sada zamjenimo riječ majka sa našom kreativnošću koja izvire negdje iz dubina nas i koja se odnosi prema nama gotovo identično.
Znači, dok slušamo svoje misli, ne prekidajmo ih. Poslušajmo prvi puta do kraja i onda dok je sve još svježe…fino zapišemo. Možemo nekoliko puta tako u krug dok popis ne postane dovoljno jasan, slijedan, bez ikakvih nedoumica. Sve mora biti navedeno na na papiru i razriješeno u glavi, svaka nedoumica.
Kada to imamo, onda mozak možemo rasteretiti…možemo raspaliti po muzici ako treba…i lijepo stavku po stavku sa tog popisa izvršavati.
Sada će i rad postati ugodan, jer imamo plan, znamo sve što treba napraviti i koliko toga je ispred nas. Također vidimo na papiru kako napredujemo i znamo da nas do izvršenja ništa ne dijeli osim odraditi te točke koje smo stavili na papir.

To je todo lista ODMAH i rekao bih da je zlatna vrijedna. Ja osobno svaki zadatak koji će uzeti više od 10 minuta posla prvo rasčlanim na djelove i tek zatim odradim. Sve naravno ovisi i o kompleksnosti zadataka. Čim je kompleksniji, bitnije ga je razbiti.

Isto tako dok se bavimo tim zadatkom, sijevat će nam nove ideje …neke su za odmah, neke za danas, neke za sutra. Sve te ideje proždiru našu pažnju sa onoga što radimo jer ih se mozak boji izgubiti…pa u pokušaju da upamti te ideje, rezervira se za to i teže se bavi zadatkom na kojem radimo. Zato je papir uz nas i sve te ideje bilježimo odmah na papir kako dolaze i onda se je puno lakše fokusirati na ono što radimo, a imamo garanciju da ćemo se kasnije svega sjetiti, jer je zapisano.

Znači vrlo jednostavni zaključci:

- ako rješimo svoju todo listu, uspjeli smo
- ako ne znamo nešto riješiti sa todo liste, imamo forum
- ako se svaki dan bavimo svojom todo listom, sigurno će biti rješena prije ili kasnije
---------------------------------------------------------------------------------------
= NEMA OPRAVDANJA DA SE TODO NE IZVRŠI

Isto kao što formiramo todo listu ODMAH, tako formiramo i tjedne i dnevne liste. Uzmemo si ponekada moment kada vizualiziramo sve što je ispred nas …i fino sa time na papir.
Onda kasnije te točke možemo analizirati, osvjestiti se koje znamo sami riješiti, za koje ćemo tražiti pomoć na forumiram itd. Generalno možemo unaprijed tako planirati i oformiti put kojim ćemo ići. I čim ga imamo na papiru, nebi smio postojati niti jedan razlog da ga ne izvršimo.

4. SVAKODNEVNOST

Sada kada smo zaključili da se vaš put (projekt) sastoji od mnogo jednostavnih djelova/zadataka, jedino što trebamo napraviti da pređemo taj put je izvršiti te zadatke.
Koliko treba raditi na tome?
Koliko možete raditi na tome ovisi o vašem slobodnom vremenu i koliko ćete odlučiti posvetiti vremena tom projektu koji želite ostvariti.
Logično, što više posvetite vremena, brže ćete doći ka cilju…ali postoji još nešto bitnije od količine vremena koju ćete posvetiti.

Recimo, vi možete dnevno svom projektu posvetiti 1h, 2h, 3h, …ili možda čak i 12h ako ste baš toliko zagrizli.
No postoji nešto bitnije od toga hoćete li vi svom projektu posvetiti 1h dnevno ili 12h dnevno … a to je …hoćete li vi išta vremena posvetiti svome projektu?

Jer razlika između nula posvećenih sati i samo jednog dnevno posvećenog sata je beskonačno velika.
Dok je ralika između 1h i 12h velika, ali nikako beskonačno velika.
Recimo da za ostvarenje vašeg projekta treba 400 radnih sati.
Ako ćete raditi 12h dnevno, vi ćete to napraviti za 33 dana.
Ako ćete raditi samo 1h dnevno, vi ćete to napraviti za malo više od godinu dana… ali to je opet SUPER. Ostvarili ste svoj cilj unutar skoro godinu dana, što je tu loše?
Možete li se pohvaliti da ste svake godine ostvarili tako neki bitan cilje? Super ako možete, jer mnogi ne mogu…zanemarili su jednostavno svakodnevnost.
Jer ako radite nula sati dnevno, neće vam biti dovljno niti 1000 godina da ostvarite taj cilj, koliko god da je zadatak jednostavan.

Zato je bitno raditi SVAKODNEVNO. Nije potrebno pretjerano puno, ali SVAKODNEVNO na svojim ciljevima. Za one ciljeve koji su nam u glavi, a ništa im vremena ne posvjećujemo… sa tim ciljevima ćemo možda i umrijeti da ih nikada ne ostvarimo. A djelio nas je samo 1h dnevno.
Naravno, slobodni ste i više svog vremena posvetiti cilju, ali još lijepše je posvetiti se ka više ciljeva i dobiti jedno bogatsvo svega pomalo.
Još kada se sve uskladi, dobit ćete i extra dobit iz takvog pristupa, jer će rad na jednom cilju podupirati rad na drugom cilju.

Drugim riječima, mnogi ciljevi se ostvaruju brže ako se rade paralelno…nego ako se ide pristupom da prvo završimo cilj_1, pa tek onda da napadamo cilj_2.
Jer ako se bavite koliko toliko povezanim područjima, onda sve ono što dobivate dok rješavate cilj_1 pomaže vam da lakše ostvarite cilj_2. Ali isto tako sve ono što dobivate dok rješavate cilj_2 isto vam pomaže da lakše ostvarite cilj_1. Ako zajedno pletete jedno i drugo, puno brže možete napredovati nego ako jedno čeka da prvo završite ono drugo.

Svakodnevnost vam također podiže efikasnost jer nemate jalovog (beskorisnog) posla dok se prisjetite što ste i kako radili. Čim se stvari ne obavljaju u kontinuitetu, svaki puta kada se vraćate na taj projekt prvo gubite hrpu vremena da se sjetite gdje ste stali. To je potpuno nepotrebno bačeno vrijeme. Osim toga, to je i neugodno iskustvo, pa ono što odgađate, počinjete odgađati još više i više i upadate u začaranu petlju odgađanja.
Zato čim primjetite da nešto odgađate, pravo vrijeme je da odmah prekinete odgađanje.
Jer ono što se niste mogli natjerati danas, sutra ćete se još teže natjerati. Zato birajte lakšu varijantu, a to je da se natjerate odmah. To je uvijek lakše, nego odgađati.

Što se tiče odgađanja, pročitao sam da je praksa da ljudi vole odgađati ono što im je bitno. I totalno sam se vidio u tome da je i mene opisalo.
Ljudi imaju kao neku predostrožnost prema bitnim stvarima da moraju biti napravljene tip-top-savršeno i onda u nedostatku tog savršenstva to odgađaju nebi li čekali pravi moment.
Pravi moment je ODMAH, pogotovo za te bitne stvari. Logično njih treba što prije krenuti. Savršenstvo je ionako nedostižno i nema baš nikakvog smisla da se bitne stvari odgađaju. Putem ćete ionako shvaiti što i kako treba napraviti, samo je bitno krenuti.
Znači bitne stvari idu na PRVO mjesto, a ne na ZADNJE! Samo razmislite sa koliko bitnih stvari čekate…

5. RASPORED

Raspored je također jako bitan, jer kako ćete znati da se bavite svojim ciljevima učestalo ako se ne držite nekog rasporeda?
Kao što je rečeno u prethodnoj sekciji i 1h dnevno je puno, pa čak i samo 1h tjedno je puno ako posvetimo nečemu.
Zato svoje ciljeve treba poredati po prioritetima i posložiti ih po rasporedu. Bitniji ciljevi dobivaju više vremena, manje bitni ciljevi dobivaju logično manje vremena.
Ali ne smije biti cilj koji dobiva nula vremena. (Eventualno ako ste svjesni etape da ćete prvo nešto završiti, pa se zatim posvetiti sljedećoj točki. No i to možemo zvati raspored ako imate plan i redosljed kojim ćete se baviti.)

No bez rasporeda ste izgubljeni i nemate pojma koliko što radite…godine lete ko treptaji oka, a vaši ciljevi koji su davno mogli biti obavljeni, tim pristupom nikada neće biti obavljeni.

…toliko za sada…

22 Likes

Bavim se online prodajom tek 5 godina jer sam maloljetan bio lol.
U sustini slazem se sa svim navedeni gore iznad.

TVOJA TODO lista je vaznija i plan rada kako si osmislio nego recimo da si “blesav” da dajes 500e(dozivio iz licnog iskustva) da nakupis proizvoda i poplacas 50 reklama na fb/instagram i hoces da se vrati.

Nema brate, bez muke nema nauke…

Nekad pomislim, lakse bi pisao blog ili neke clanke nego prodaju… a narod misli"vidi, otiso u Kinu, nakupovao za 2000e i uze 5000e"

Jos jednom svaka cast za text.

1 Like

Svaka čast. Ovo je baš dobro.

1 Like

Koju app koristis za todo liste i rasporede?

Mučim se već dugo sa pronalaskom neke kvalitetne koju bi mogao koristit na Androidu ali isto tako i na Macu.

Patim na dizajn, tako da me hrpa njih odbija baš iz tog razloga :smiley:

Probaj Google Keep. Post must be at least 20 characters

1 Like

slazem se sa kolegom Koristim Google keep zadovoljan sam i izgledom i radom sa njim.

Super post. Meni je sve islo super do neki dan. Dok nismo narasli na 27 sajtova i 17 ljudi u digitali. Sad ganjam neki alat da mi olaksa jos vise tasking i konttolu jer vise alata mi oduzima previse vremena. Keep je tito i sve to stoji. Ali evo gledam beki srpski stattup koji je ko krojen za mene…

Ostalo ato se tice posta. Covjece nakoln do poda. Bez too do liste i pisanja svega ne bih nista ostvario u zivotu. Ljudima je lako upravljati kada delegirate i nadgledate. Ali prebrz rast stalno pomice granice i mislim da cu ipak morat i assistrnta da zaposlim samo za mailove :sweat_smile:

1 Like

@Zmajko25 @tpojka Imate neke savjete za organizaciju u njemu? Kako radite liste?

Javi se u p oruci da ti kazem neke stvari, profil ti je sakriven pa nmg da ti se javim

Ja ga koristim za kupovinu (shopping list), to mi je prbi todo što mi pade na pamet.

Zanimljiv post .odlicno . Zanimalo bi me kako u nekom primjeru radis dnevne planove i rasclanujes neke funkcije cisto kao primjer .Pozz

Raspored je za sada na papiru. Imam isprintanu šablonu i onda relativno lako mijenjam po potrebi.
Gledao sam malo za appove za raspored, ništa mi nije zapelo za oko kao praktično.
Mada mislim da bi bilo puno lakše mijenjati raspored kada bi ga se održavalo u digitalnom obliku, pa onda samo print iz toga…čak mi je palo na pamet raditi svoj app.

Za todo liste sam probao Trello za prosljeđivanje taskova sebi i drugima. Bitno je tu imati app radi mogužnosti suradnje… ali ako radim sam, dobar texteditor mi se pokazao daleko fleksibilnijim, elegantnijim i generalno boljim.
Pod dobar mislim da nije notepad ili word (što bi netko mogao prvo uzeti tko je izvan programerskog svijeta) …nego recimo sublime text editor.
Što on omogućuje:

  • automatske kolaps/unkolaps opciju uvučenih blokova. Pa je skroz fluidno praviti sekcije koje možemo otvarati/zatvarati po potrebi
  • puno brže pristupamo/editiramo taskove …nego ako je neki online app
  • mogućnosti pretraživanja su poprilično fleksibilne …brze
  • vrlo često todo listu (iz navedene kategorije “odmah”) … tipkam iznad onoga što radim (Ako programiram nešto) …pa je sve unutar vizualnog polja…
    …itd…itd… mislim da prednosti ima mnogobrojnih.
    App naravno ima svoju primjenu, text editor svoju…može se kombinirati.
    Osim toga kombiniram todo i sa:
  • papir - praktičan za dnevne obaveze - ponese se sa sobom, gušt križati :slight_smile: Osim toga, ako radim nešto u nekom djelu stana i pada mi nešto na pamet za todo…odmah grabim prvi papir do sebe i pišem taj task na papir. Ako sam kasnije u drugom dijelu stana i padne mi nešto na pamet…opet grabim prvi papir do sebe i pišem to na papir. Ne zamaram se time da todo mora biti uredno vođen na jednom mjestu. Kasnije se ti papiri lako skupe na jednu hrpu pa se probere i provjeri što je od planiranog napravljeno,a što još treba napraviti. U tom momentu tek te taskove disciplinirano prepisujem u kategorizirane todo liste na kompjuter ako se radi o dugoročnim taskovima. Ako su kratkoročni taskovi…neka ih tamo na papirima gdje jesu…bit će ionako uskoro riješeni, a papir u smeću

Znači poanta je čim nam padne neki todo na pamet, momentalno ga zabilježiti i ne stvarati veliku dristrakciju od posla kojim se trenutno bavimo.

Osim toga, nekada od papira mi je praktičniji mobitel kamera. Samo uslikati nešto što mi je uzelo pažnju i što će mi biti podsjetnik za nešto. Isto tako i mobitel screenShoot je vrlo koristan. Tipa gledaš nešto na youtubeu i usred filmića ti nešto generira odličnu ideju …ono što tada radim je hvatam screenShoot tog kadra sa youtuba.

Takve slike i screenShootovi su često neke dugoročnije ideje…ne dnevni plan. I ne zamaram se time…to stoji u galeriji na mobitelu poprilčno kaotično i nesortirano među ostalim slikama.
No dovoljno je jednom godišnje prelistati album na mobitelu lagano prema prošlosti …i taman se malo podsjetiš fora događaja sa slika i taman si memoriju u glavi refreshah sa svim tim situacijama koje si slika ili screenShootao kao naknadni podsjetnik.
Uglavnom, dok su dobre ideje tamo pohranjene…sigurno neće pasti u dugoročni zaborav. Svjesnim trigerom ih možeš bilo kada povući iz stanja zaborava u ponovno svjesno stanje.

I još pored toga, ako sam negdje u gradu i nešto bi htio baš zapisati, onda koristim mobilne aplikacije:

  • Samsung NOTE / Google Keep. Probao obje, isti vrag su.

Znači za todo se možemo koristiti:

  • text editor
  • papir
  • kamera / mobilna screen-shoot opcija
  • na računalu isto nekada pravim samo printScreen
  • mobilne aplikacije Google Keep ili Samsung Note
  • za kolobraciju sa drugima neki App, tipa Trello

Što se prije ovoga oslobodiš, to bolje za tebe.
Ljepota dizajna treba biti u njegovoj funkcionalnosti. Tako ljudi i stvaraju osjećaj za ljepo. (Zaobljeni auti su lijepi jer je to prvenstveno funkcionalan dizajn s obzirom na aerodinamiku …nekada su žene sa velikim kukovima bile lijepe, jer nije bilo straha od teškog poroda…itd.)

No uvijek treba stvarati svjesan napor da se prepozna ono istinski ljepo, a ne da se upada u zavedenu sliku lijepoga.

Jep, ovo su rekao bi poprilično basic tips za nekakvu radnu organizaciju. A svakako da rast u tome radnom djelu traži sve sofisticiranije i sofisticiranije načine da se organiziramo, kako bi si dali prostora da još više rastemo. :slight_smile:

Gore sam već nešto napisao kako sve kreiram todo taskove… ali ako baš gledamo na todo liste i text editor…pa…

…dnevni taskovi i nisu neka nauka. Uđeš u sebe, razmisliš što sve stigneš danas obaviti. Uskladiš te ideje sa rasporedom koji ti dirigira čime bi se danas trebao baviti…i onda sve to staviš na papir. Malo buljiš u taj papir da vidiš kako možeš to u jednom danu najefikasnije izvesti…da imaš što manje praznog hoda … i dobiješ jednu finu dnevnu vodilju.

Što se tiče todo lista “odmah”, one su malo specifičnije i rekao bi da to jako malo ljudi koristi.
Prvo sam mislio da to koristim samo u svijetu programiranja, kasnije sam shvatio da i druge stvari mogu lakše pomoću njih odraditi. Velim, one dolaze do izražaja kada radimo nešto kompleksno za naš um, pa nam omogućavaju da se bavimo kompleksnijim stvarima nego što bi mogli bez njih.

Najbolji primjer za to je množenje na papiru.
Svi znamo množiti, jel tako?
Svi bi mogli u glavi pomnožiti i jako velike brojeve, jel tako? :slight_smile:
Ali ako množimo na papiru, koliko nam onda postane lagano množiti velike brojeve? :slight_smile: :slight_smile: …i koliko smo tek onda unlimited koliko velike brojeve ćemo množiti !?

Tarannn…točno o tome se radi!

Poanta je korake koji su ispred nas…staviti ih na papir i rasteretiti mozak da ne mora pamtiti sve te korake kao jednu cjelinu zadatka pred sobom…jer je i svaki od tih koraka već podosta težak zadatak.
I onda kada stavimo zadatak u koracima na papir, mozak otpušta iz svoje RAM memorije cijeli zadatak i punim kapacitetom se može posvetiti svakom koraku od kojega se cijeli zadatak sastoji. A papir je taj koji pamti cijeli zadatak.
Isto tako kao što kada množimo na papiru, pa nešto non stop dopisujemo… tako ćemo i ovdje kako rješavamo zadatak non stop nešto dopisitvati, neke nove napomene koje ćemo putem skužiti i koje će se ticati nekog idućeg koraka …ili neke napomene koje smo upravo skužili da su se ticale nekog prethodnog koraka, a da smo to maloprije npr. propustili primjetiti…itd.

Ako bi se to radilo bez papira…mozak bi se pogubio…čim bi skužio tu neku napomenu, on bi je odmah htio ići tamo implementirati da je ne zaboravi…a nebi je ni stigao implementirati već bi došla neka nova ideja, neka nova napomena…i tako u krug mozak bi došao u stanje: “Ovo je preteško za mene”.

Ali ako radimo sa papirom, da si svoje trenutne misli / napomene pišemo na papir… onda mozak drži fokus na tom jednom koraku dok ga ne riješimo…i tek tada možemo ići na idući korak… i tako u konačnici dižemo sposobnost da riješimo nešto što bi inače moglo biti prekompleskno za nas.

Ako programiram, takvi todo je vrlo često iznad codea koji tipkam…recimo…

Ove natkunice su vama vjerovatno ne razumljive, ali to nije ni bitno. Bitno je meni bilo u tom momentu da si pišem natuknice koje su me vodile.
Te natuknice ne moraju biti predetaljne, one služe samo kao momentalni podsjetnici onoga što ćete raditi za koju minutu.
Čak je bolje da su pre-kratke, nego pre-duge. Jer dok ćete raditi taj zadatak…mozak će cijelo vrijeme prevrtavati po tim natuknicama…i one moraju biti kratke da jednim pogledom na natuknicu mozak refresha sliku onoga što je mislio dok je pisao tu natunicu.
Ako bi te natuknice bile predugačke rečenice, ode mast u propast… no nekada će morati biti i malo duže rečenice, hehe. (Jer ako ima previše kratkih natuknica, može se dovesti u stanje da odjednom nemate pojma što iti jedna od njih znači, hehe. Žešći kolaps…ali ništa strašno, onda se kreće iz nule i polako osvještava što je koja od natuknica značila i nadopunjuje ih se sa dodatnim pojašnjenjem…)

To je todo lista “ODMAH” i ona služi da podiže “kapacitet” vašeg mozga i kompleksnost radnji koje možete u nekom momentu obaviti.

Neke stvari sa todo liste ODMAH kasnije mogu završiti i u tipa mjesečnoj todo listi…što je isto ok. Glavno je da ti mjesečni todo taskovi koji su vam padali na pamet dok ste se hrvali sa trenutnim problemom, da vam na taj način nisu radili distrakciju od problema koji rješavate.

Osim todo liste ODMAH, evo primjera i za jedan tjedni todo.
Uglavnom, gotovo sve što radim, otvaram todo za tu aktivnost…tako i pisanje ove teme kod mene otvara novi todo list…koji sam nazvao “todo blog”
I onda jednostavno kada mi padne na pamet što moram još pokriti ovom temom, dopišem u tom momentu na taj todo. Pa je tako nastalo:

…opet velim, to su kratke natuknice koje će mene podsjetiti čega se trebam još dotaknuti u ovoj temi, o čemu ću pisati uskoro.
I sada ovog momenta recimo vidim da sam u prethodnom postu već pisao o tipovima todo listi i kako su sve dostupne …a da nisam tipa objasnio pojam “skraćuju nesvjesno odgađanje”, čega ću se onda kasnije dotaknuti.

No u ovom momentu čisto pokazujem kako ih stvaram…jednostavno ih otvorim i onda dopunjavam kako ideje dolaze u glavu. Jer mi ne biramo baš kada će nam neka ideja ući u glavu. :slight_smile:

1 Like

Drago mi je vidjeti da ima dosta lajkova :slight_smile: … čini se da sam nešto i natipkao na ovom forumu što vam se dopada, hehe …pa ću nastaviti dalje sa onim što vidim bitnim.

Prvo kratki rezume:

  • forumi. (Sa njih nikada ne smijete otići u neznanju i odustati od nauma. To samo znači da niste dovoljno tragali. Nakon foruma se dakako može odustati od nauma, ali ne zbog neznanja, nego jednostavno ako putem foruma shvatite da ste zagrizli u nešto prekompleksno za vaše trenutne mogućnosti. Tipa shvatite da je za vaš naum potrebna vještina koju nemate vremena izgraditi…ili da je za vaš naum potreban stroj za koji nemate niti približno dosta novca…i to je onda ok točka da se odustane od provtnog nauma i traži neki novi put. Ali to nije stanje neznanja, nego opet nekakve nove spoznaje.

  • todo liste - ako nemate todo liste, možemo reći isto kao da nemate plan.Vaš plan mora biti jasno izgrađen na papiru prije nego se bacite u realizaciju istoga. Bio to plan za zadatak ispred vas…ili dugoročni plan za godinu dvije…

  • raspored - nekako ste ga malo iskomentirali, no on je jako bitan. To je točka gdje se oblikujete. Jednostavno kreirajući raspored kreirate ono što ćete postati ako ćete ga se držati. Jedan gimnastičar će u svoj raspored pretežno staviti treninge razgibavanja…vi ćete staviti svoje vještine/projekte koje želite savladati. Koliko čemu posvetite vremena, to ćete postati. Te udjele koliko ćete čemu posvetiti vremena treba strateški odabrati i formirati …i naravno prema vlastitim afinitetima. Jer nisu isti afiniteti gimnastičaru i tipa programeru.

  • I naravno discipliniranost i svakodnevnost da se toga držite. To je možda i najteži dio, ali ovdje neću pisati o tome kako postići discipliniranost. U najkraćim crtama, treba glavom kroz zid… drugi dan je već nemjerljivo lakši od prvog dana. Tako da je do discipliniranosti zapravo jako tanka barijera, iako se čini prvo teškom za probiti… i to vrijedi za discipliniranost za bilo koji aspekt gdje neku postojeću naviku želimo zamjeniti novom navikom. No to već zalazi u psihologiju i kako se grade navike…i to je svoja tema…svakako vrijedna!

Nakon što imamo forum, todo i raspored …sve potrebno za jedan kontinuirani pomak ka svom cilju…ostaje pitanje kako definirati taj cilj. Taj cilj naravno može biti socialnog karaktera…poslovnog…učenje nekih novih vještina…itd…znači bilo što.
No ovo je tema orijentirana na poslovni aspekt, pa ću pričati dalje u tom tonu. Mada će vjerujem većina toga vrijediti i općenito za ciljeve svih karaktera.

Cilj ili IDEJA koju želimo realizirati.
Znači fali nam ideja kojom ćemo se baviti. Primjetio sam stvarno često da oko te ideje postoje i zablude i totalno krivi odabir ideje…pa redom sve što smatram bitnim za odabir ideje i koje zablude treba raskrinkati:

1. Dobra ideja - je ona koja je izvediva
Što je dobra ideja? Treba imati na umu da ono što je dobra ideja za nekog drugog, ne mora biti nužno dobra ideja i za vas. Vrlo često čujem kako neko ispriča ideju za koju tvrdi da je genijalna, ali on nema šanse da realizira tu ideju zbog vlastitih (ne)mogućnosti.
Recimo, odlična ideja je napraviti aviokompaniju i zarađivati od prijevoza putnika. Tu ideju su mnogi realizirali i čini se da radi odlično. No jeli to odlična ideja za vas? Kolika je šansa da ćete istu realizirati ako se bacite tim putem? Realno ako stvarno pokušate, a kapitalom i iskustvom niste spremni…potrošit ćete i ono novca što imate na unaprijed zagarantiran neuspjeh.
Tako da ta odlična ideja očito nije odlična i za vas.

Prema tome, za vas je dobra ideja onu koju VI možete ostvariti. Jedna realizirana ideja će proširiti vaše mogućnosti da se bavite nekom novom većom idejom i tako rastete…
Idealno odabrana ideja bi bila ona za koju taman imate kapitala i mogućnosti da je ostvarite.
Ali ako se precjenite i ne realizirate tu ideju, a ona iscrpi pozamašno taj vaš kapital … onda ste u problemu. Tako da valja imati na umu da smo ljudi, da griješimo u procjenama i treba malo spustiti ljestvicu od idealne ideje i zgrabiti nešto što nije prelagano…a imamo sasvim povoljne šanse da to ostvarimo. Nakon tako odabrane ideje, gotovo da rizika i nema. Samo rad i trud da ostvarimo taj zacrtani cilj.
Znači prvi uvjet je da odabremo ideju koja nam nije preteška za ostvariti.
Baš sam tu primjetio da svi nešto gledaju kao da njihova ideja odmah mora biti ta koja će promjeniti svijet (i sam sam taj bio, hehe) …a ima toliko toga oko nas što relativno lako možemo ostvariti. Treba krenuti od tuda…pa se kasnije stigne mijenjati i svijet ako treba. :slight_smile:

2. Ne bojati se krađe ideje
Već time što “svi” imaju ideje koje bi odmah mijenjale svijet…svi se tako onda boje da će im tu genijalnu ideju netko ukrasti…pa je realizacija iste još više nemoguća.
Treba uzeti razuman zalogaj i jednostavno ići za time. Tu ideju vam neće nitko krasti, jer budimo realni na ovom svijetu su milijuni ideja koje već funkcioniraju u praksi …i ta vaša razumna ideja ako je dobra, netko se njome već bavi. Ako ne, onda bi se tek trebali zapitati imate li dobru ideju, jer ona kojom se nitko ne bavi, je jako upitna!

Naravno, postoje ideje koje su posebne baš zbog svoje inovativnosti i tu postoji razumno opravdanje da će je netko ukrasti. Jedini način je da se takva ideja prvo zaštiti / patentira pa da se krenemo sa njome baviti. Al pošto su patentni jako skupi i podosta kompleksni, dolazimo u točku 1 i možemo se pitati jel to dobra ideja za vas u ovom momentu? Možda krenuti sa nečim jednostavnijim, da prvo sazrijemo do patenata i kapitala da se njima bavimo …i onda realizirati tu genijalnu inovativnu ideju…

U svakom slučaju, za većinu ideja se nebi trebalo bojati. Svijet je jednostavno neiscrpan izvor raznih ideja …možemo pogledati bilo koji biznis i pokušati ponoviti to isto što taj biznis radi. Znači ideja ima praktično neograničeno … i vaša je tek kap u moru. Mora stvarno biti posebna / inovativna da ju treba extra štititi.
I s obzirom na neograničen izvor ideja…dolazimo i do zaključka da imati ideju nije ništa extra posebno…to može baš svatko ako pogleda bilo koji uspješan biznis. Tajna je jedino u realizaciji te ideje …za što će vam trebati opet hrpa malih ideja (todo) da provedete tu ideju u djelo. I kada ostvarite tu realizaciju, promatrač vidi samo ideju koju ste realizirali …ali svo vaše znanje koje ste stvarali i izvršavali kroz sav taj todo, i na koji ste ostavili muku i znoj …pa to znanje se ne vidi baš izvana ako netko promatra vaš biznis i vašu ideju. Tako da ono najbitnije, vaše znanje kako ste realizirali ideju ostaje većinom sa vama i u vama. I niti vi to nećete dobiti baš na gratis kada se uhvatite u koštac sa realizacijom neke ideje…jer na stotine prepreka vas čeka na putu. Ali ništa što se ne može preći ako uzmete razuman zalogaj i svakodnevno se bavite realizacijom svoga nauma.

3. Ne bojati se ako se netko već bavi našom idejom
Hrpu puta sam čuo da netko ima ideju i onda čuje da je negdje netko u svijetu krenuo se baviti tom idejom i njemu smak svijeta, propala ideja, hehe. Totalna zabluda.

Ako pretpostavimo da imate ideju kojom se stvarno nitko ne bavi …i onda čujete da netko tamo je krenuo sa vašom idejom, to je samo plus za vašu ideju. To daje naznaku potvrdi da su vaše misli imale nekog smisla kada se se u još nekome manifestirale. Nije potvrda, ali je ok naznaka. U svakom slučaju nije nikakav minus.

Pa postoje milijoni pekara pa netko uvijek novi otvara pekaru. Kakve veze što postoje već milijoni pekara?? Pa one su samo dokaz da taj poslovni model funkcionira…i ako u vašem gradu postoji 15 pekara, zašto mislite da nema mjesta za 16tu?

Ako se dropshiping-om bavi 1 000 000 ljudi na svijetu, zašto se nebi vi mogli ubaciti kao 1 000 001 osoba u tom modelu?

Velike brojke samo potvrđuju da neki poslovni model itekako ima smisla…tako da je totalna smijurija vidjeti da netko tamo negdje na drugom kraju svijeta je krenuo sa vašom idejom i ona je kao odjenom propala ideja??

Također uzmite u obzir kada se ubacujete na neko tržište gdje postoji 1 000 000 ljudi koji se time bavi …vi istina možda nećete uspjeti ako ćete biti baš najgori od svih njih…ali kolike šanse su ako se imalo potrudite da ćete biti najgori od 1 000 000 ljudi?

Realno, ako se samo prosječno ambiciozno budete bavili tom idejom, statistika kaže da ćete biti zlatna sredina…tj. negdje na polovici uspješnih od tih 1 000 000 ljudi. Znači bit ćete bolji od njih cca 500 000.
A ako se potrudite, zašto nebi bili u samom vrhu? :wink:

Tako da ideje koje su masovni isfurane… one su zapravo lak zalogaj. Masa vam je već potvrdila da taj model funkcionira, vi samo trebate ponoviti isto, što umijete napraviti i boljim… i uzeti svoj dio kolača.

4. Načelo dobra

Nečelo dobra je da činimo stvari koje drugima ne štete.
Kod odabira ideja, ako odaberete onu koja što manje šteti drugima, tj. što više pomaže drugima …to je veliki plus za ostvarenje te ideje.
Razlog je vrlo jednostavan…ako pokušavate isfurati neku ideju koja na neki način otima drugima…onda se ti drugi bore protiv vas i otežavaju vam vašu realizaciju.
No ako se bavite idejom koja pomaže drugima, onda su vam takoreći sva vrata ovog svijeta otvorena.

Naravno, svaka medalja ima dvije strane…i vaša ideja ne može pomoći niti udovoljiti svima …ali što je ona pozitvnija prema većini, to će vaš put biti lakši. :slight_smile:

Ovo se ne odnosti samo na ideje…nego na bilo kakav pristup drugoj osobi.
Ako dolazite nekoj osobi i tipa molite je 10 kuna …možda ćete dobiti, možda ne. Vi ne nudite toj osobi ništa i ona nema razlog da vam uzvrati pomoć.

Ako dolazite nekoj osobi, za koju razumjete kakav problem ona ima …i nudite se pomoći. Nitko vas neće odbiti. (Naravno, ako na iole dobar način prezentirate toj osobi kako joj možete pomoći, pomoć nitko ne odbija.)

Vi naravno isto ne radite za džabe, vi nudite pomoć, ali i tražite nešto zauzvrat. To dvoje kada povežete na način da razmislite kako nekome možete pomoći i što možete realno dobiti zauzvrat za tu uslugu …onda imate ideju koja je definirana načelom dobra i koja će biti i vama i drugoj strani od koristi. I takva ideja će se lako progurati na ono tržište gdje je namjenjena da pomogne.

I tu govorimo o realnoj pomoći, a ne o nekakvim navlakušama i zavaravanjima kupca da mu prodamo muda pod bubreg i nekako mu se lažno predstavimo…i obrlatimo ga da ćemo mu kakti pomoći.
Takvi prevarantski modeli vjerovatno imaju neku svoju prolaznost, možda izgleda da se u takvim modelima puno vraća za malo uloga …no koliko takvi modeli dugo mogu trajati? I onda morate iz jedne prevare u drugu…i tome nikada kraja. (Ovdje i dalje ne pričam o moralu, nego i dalje čisto sebičan pogled na samoga sebe će ukazati da varanje nije povoljno za nas.)
A ako se gradite po načelu dobra, izgradit ćete nešto što će trajati praktički vječno…i možda se čini da je početni ulog puno veći nego kod ideja baziranih na prevarama …ali ako ste stvorili model koji će trajati čitavu vječnost …onda ste na kraju svakako puno više dobili nego uložili.

Zato se treba graditi na ispravnim idejama, pokretanim načelom dobra…i konačni omjer uloženog/dobivenog će biti puno povoljniji…a sva vrata će vam se otvarati, na vama će biti samo da govorite istinu.

5. Ljubav prema ideji
Pošto postoji neiscrpan izvor ideja i mogućnosti čime ćete se baviti… treba krenuti svakako od onoga čime bi se voljeli baviti. Prema čemu gajite ljubav i strast. Time vam posao postaje igra, što je garancija ustrajnosti i svemu ostalome.

6. Izvor ideje
Spominjem cijelo vrijeme taj neiscrpan izvor ideja … u suštini je jednostavno. S obzirom na prethodni tekst nije vam potrebna nikakva revolucionarna ideja … tako da je dovoljno da pogledate oko sebe čime se ljudi bave i jednostavno uzmete ono čime bi se voljeli baviti i što najbolje ispunjava ostale gornje uvjete. Simple as that.

7. Biti svjestan da se može preuzeti odgovornost
Ova svijest je svakako bitna kod odabira ideje. Primjetio sam da baš mnogi ljudi se odnose prema državi, politici i svemu …kao da je to samo za odabrane ljude.
Npr. htjeli bi da grad dobije moderniju željeznicu i jedino što znaju je pljuvati “zašto tome nije tako”.
No da bi se nešto desilo, mora postojati osoba koja je se izdigla iz te razine pljuvanja i odlučila poduzeti nešto. Ta osoba je ona koja je shvatila da može preuzeti odgovornost po tom pitanju. Ta osoba ne mora biti po ničemu puno veća od vas…mada nam se čini da su neke ideje samo za odabrane. Ali tko su ti odabrani? Grad, Država …svijet je većinom sačinjen od istih ljudi kao što ste i vi. Netko mora potegnuti…
U slučaju željeznice … treba krenuti od nekuda. Napisati nekakav elaborat, prijedloge zašto da, zašto ne. Onda taj prijedlog izložiti nekakvom mišljenju mase puta anketa… pa ako je ideja dobra i ljudi je prihvate, doći će glas i do onih koji upravljaju proračonom pa će se možda državna/gradska sredstva odvojiti na to. Karikiram, no to znač preuzeti odgovornost. Hoće li biti uspjeh ili ne…to je opet na vašim sposobnostim da realizirate vaš naum…i koliko je ukupna priča stvarno imala smisla.
Evo jedan bolji primjer. Kobre na našim autoputevima, bijesni automobili presretači koji pišu kazne svakome tko se vozi preko ograničenja. A tih koji kreše ograničenja je na autoputu hvala bogu dosta.
I sasvim lijep posao iz snova, voziš se u nekoj makini i pišeš čestitke od 500kn jednu za drugom…fino osmišljeno.

Da je takva ideaj “Kobre” pala na pamet nekome tko ne zna preuzeti odgovornost … on bi razmišljao kako postoje odabrani ljudi koji mogu postati Kobre. No jeli uistinu tako?
Pa “Kobre” je samo poslovni model temeljen na načelu dobra. Jer ako smo mi narod birali ograničenja na autoputevima, onda provođenje tih ograničenja ide niz dlaku načela dobra. Bez obzira što ima puno pojedinaca koji bi se tome rado suprostavili.
I sada taj koji je osmislio Kobre, “vrlo jednostavno” napravi svoj poslovni plan …koliko će ga koštati auti, ljudstvo…itd i ide sa tim prijedlogom do nekoga tko može odobriti Kobre. On se naravno ne boji da će mu taj netko ukrasti ideju, jer ideju Kobre smo već gledali na televiziji ranije, hehe …a niti onaj u kancelariji baš ne čeka da se preko noći transformira u Kobre.
I nakon što dođemo sa idejom do odgovarajuće osobe, zašto bi nas ona odbila ako smo vođeni načelom dobra? Ako ćete od toga posla profitirati i vi, a i on …i generalno državna kasa…oni će vas dočekati otvorenih ruku. Pa sistem se tako gradi…mali ljudi ga grade, oni na pozicijama samo odobravaju ono što ima smisla. (Tj. ono što je vođeno načelom dobra)

Poanta je da treba biti svjestan da se može preuzeti odgovornost i onda je paleta onoga što bi mogli raditi daleko veća.

===========================================================

I koja će biti vaša ideja? :slight_smile:
Inače, kako nema džabe ni u stare babe… i ovu temu što pišem je djelomično motivirana jednom idejom i ostvarenju neke vlasite koristi. Koju ću rado podijeliti … ali otom potom. Opsežna je i zamišljena kao zasebna tema…

2 Likes

Ne sudjelujem baš u raspravama na forumu ali evo da dam svojih 2 centa vezano za organiziranje i to-do liste pošto nitko nije spomenuo , a po meni je najmoćniji alat definitivno to su mind mape oliti mentalne mape, ja koristim besplatni freemind , samo da napomenem da je korištenje programa vrlo jednostavno ali treba usvojiti nekakvu metodologiju rada u njima, kada se to savlada ovo je stvarno moćan alat.

Pohvale autoru za tekst…

1 Like

Svaka cast za ovo gore objasnjenje!
Sam pokusavam napraviti neki sistem rada ,a dosta se rasipam na istrazivanje. (doduse imam i neke dvije ideje sada ) Gledao sam malo na ju tjubu o to do listi i jedan onako podatak mi je zapao , da oko pola posto posla se ne uradi isplaniranog iz te liste …kazem to jel nekako i sam vise posla uradim kad ne zapisem to na papir . Nekako mi stvara pritisak i samo to rjesavanje mi ide duze . Ovo kazem iz svog ugla gledista posto relativno sam jos nov… kad kazem nov imao sam i prije neke pokusaje al ovo je do sada najduze sto me drzi u kontinuitetu da svaki dan nesto radim u interenet svjetu ucenja i stvaranja biznis modela koji donosi novac .

Ja na todo listu gledam kao na dokumentaciju. Uvijek ih brže stvaram nego stignem rješavati. Jedna todo lista mi je file od 1200 linija, a uzmi da jedan todo u prosjeku zauzima tri linije, heh.

No ako se nečega sjetim vezanog uz taj projekt, ja ću dopisati…iako se trenutno ne stignem njime baviti.
To koliko ćeš stvari riješiti, to ne ovisi o listi…nego o tvojoj osobnoj motivaciji da radiš ili ne. Šteta bi bilo da si dopustiš da ti todo umanjuje motivaciju za rad.

Ja ju vidim baš suprotnom…osvještavanje što sve treba napraviti me potiče da radim više.
Ali ono što je bitnije, kada je sve na papiru, lakše je praviti plan i organizciju redosljeda prioriteta.
Isto tako je teže zaboraviti nešto što smo planirali.

Uzmi za primjer ono kada moraš iznesti smeće iz kuće. Može ti se desiti da shvatiš da moraš odnesti smeće, ali onda još tri puta izađeš iz kuće i zaboraviš ga ponesti.

Ali ako onog momenta kada uvidiš da treba iznesti smeće, ako ga tada odmah staviš pored vrata…šanse su daleko veće da taj task nećeš odgađati i da ćeš ga odraditi prvom prilikom. I taj čin stavljanja smeća u vidno polje je isto svojevrsna todo natuknica, ili podsjetnik da se nešto treba napraviti. I onda su daleko manje šanse da će biti zaboravljeno.

Suma sumaru, todo:

  • lakše je organizirati i planirati
  • dokumentacija potrebnog posla, a i obavljenog posla
  • teže zaboraviti - smanjuje vrijeme odgađanja
  • štedi radnu memoriju u glavi, pa možemo imati veći fokus ako rasterećujemo um pisanjem
  • imamo oblik plana koji možemo djeliti, tako da ga i drugi mogu analizirati osim nas.

… usudio bi se reći, ako nemaš zapisan todo, isto je kao da niti nemaš plan. Misliš da ga imaš možda u glavi, ali da li je dovoljno precizno postavljen? …to ćeš znat tek kada ga staviš na papir i vidiš da si svaki segment plana mogao pokriti riječima. Misli mogu biti mutne…

Misli također mogu biti varljive i zaboravljive. Tako da kada neki plan ne uspije, više ne možeš biti siguran koji je točno plan bio i gdje je pogreška. Ako je plan jasno postavljen na papiru, točno se vidi koja točka se kako očekivala i gdje je pošlo po krivome…i što treba ispravljati.

Bez plana … želio si nešto napraviti prije 5 godina …i dalje si samo u fazi da to želiš napraviti… …nemaš nikakvu referentnu točku koja te šamara i viče ti da si pogriješio.
Kada staviš da to i to mora biti do tog i tog datuma … e onda znaš kada se izjalovi da si fasovao.

Tu dolazimo do sljedeće jako bitne stavke koja ide uz todo, a to su rokovi.
Kada se smišlja plan, moraju se smisliti i rokovi. Mora se hladne glave procjeniti do kada se nešto može stići uz sve postojeće obaveze i definirati si rok. I taj rok se mora poštivati jednako kao i onaj rok o čijem ovisi nečiji život. Uostalom, točno tako i je …jer abnormalno kvaliteta našeg života ovisi o tome hoćemo li poštivati ili ignorirati rokove koje stavimo pred sebe. Pa valjda bi nam ti rokovi onda trebali biti jako bitni.

1 Like

I još jedna stvar, ne moraš konstantno buljiti u todo ako te to demotivira.
Ja isto ne buljim u tjedni/mjesečni todo …nego radim kao i da nemam taj todo.
Ali putem kroz mjesec…ako mi nešto dobro ili bitno padne na pamet…zapišem na papirić i turnem pod monitor.

I tu se brzo nagomila papirića, stvarno nemam volje često gledati u njih. No jednom mjesečno uzmem tu hrpicu papirića i provjerim što sam od toga napravio, a što mi je promaklo.

I bude skroz fora vidjeti koliko toga je obavljeno… često neki isti todo mi piše i na više tih papirića…heh, koliko sam zaboravan da i ne znam da mi piše već na nekom todo, pa dopišem istu stvar nekoliko puta.

No svakako na kraju mjeseca je to dobar podsjetnik da se vidi što je trebalo napraviti, a što je preskočeno.
I tu uglavnom stoji puno jako kratkih taskova…tako da kada jednom primim te papiriće u ruke…relativno brzo se sve pozatvara i s guštom ti papirići bace u smeće…i onda ide iduća runda…i tako u krug. :slight_smile:

A neke dugoročnije i zahtjevnije todo-ove niti ne keljim na papiriće koji letaju uokolo…

Evo buntića, hehe…


Copyright © 2020 WM Forum - AboutContact - Sponsored by: Mydataknox & Profit Monkey