Da li sam ja odgovoran ako neko na mom sajtu se najebe majke nekom političaru. Da li bi morao stavit neko obavještenje kojim se odričem odgovornosti. Da li je jutjub kriv zbog vrijeđanja u komentarima?
Znam za vulovarac. Šta je sa jutjubom? Mogu li se kako odreci odgovornosti?
http://protest.ba/v2/■■■■■-ti-mater-jeremicu-vuce/
evo jedan link kao primjer - nije moj, da se zna. Može li ovo proć? Kako neko odgovara neko ne? Kako ja da budem među onima koji ne odgovaraju? Ja sam za slobodu i verbalno orgijanje sa tuđim majkama. Ima li zakon neki da me zaštiti, neka rupa, nešta?
Pa to ti je zafrknuto pitanje oko kojeg uvijek ima problema, jer nikome živome nije jasno gdje bi granica trebala biti, a opet će svi negdje povući granicu. Evo ti ovo što HDZ na svojoj koži osjeća, pa kako je Šeks zamutio vodu - opet sve ostaje na kraju na Ustavnom sudu.
Niti vani nije puno bolje - u UK su se intelektualci dignuli protiv njihovog zakona o kleveti koji je tako rigorozan da je praktički, boje se, ugušio slobodu govora.
Na Wikipediji možeš vidjeti kontroverze još iz 18 stoljeća gdje jedan objavi članak u novinama drugog, pa tužen bude ovaj prvi, koji je onda morao dokazati da je sve navedeno istina:
Ključ stvari je - po mome skromnome mišljenju - manje u zakonskoj definiciji, a više u sudskoj praksi. Do koje mjere, što i u kojem je kontekstu sud voljan tolerirati. A za dati odgovor na to bi ti trebao neki odvjetnik s praksom u novimana ili na sličnom mjestu gdje je rizik za tužbu zbog klevete visok.
Vukovarac.net se uvijek navodi kao primjer ove vrste odgovornosti, ali to - koliko sam ja upoznat sa slučajem - naprosto nije ispravan primjer za klevetu. Na tim web-stranicama su objavljeni zdravstveni podaci gradonačelnikove žene, koji ne samo da su osobni podaci, već posebno osjetljivi osobni podaci. A na zahtjev vlasnika osobnih podataka, isti nisu bili uklonjeni. Dakle ovo nije imalo nikakve veze s dijelovima zakona koji se odnose na klevetu, uvredu. Opet, koliko sam ja razumio bit tog slučaja.
Naš zakon (hrvatski) poznaje tri stvari: klevetu, uvredu i iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika - KZ, čl. 199 do 201. S time da čl. 203. navodi slučajeve i kada nema odgovornosti za ovo prethodno.
Pogledaj komentare na 24sata kad je članak o HDZu i sve će ti biti jasno. Neće ti niko ništa.
sime pitanje je koga uvrjedis, jer da bi bilo tuzbe mora biti i onoga ko bi tuzbu podnio.
Ako bi tuzba bila podnesena neznam kako bi sve zavrsilo, mislim uvreda je uvreda i to ne u lice nego pred tisucama drugih osoba.
Mislim da se nebi dobro proveo…
Ajde vi meni lijepo odgovorite kako ja mogu biti odgovoran za nešto što ja nisam napisao? Protiv koga će ta osoba podići tužbu, protiv stranice pa nije stranica napisala taj tekst, pa iza toga teksta stoji osoba koja ima svoje ime i prezime koji u ovom slučaju mogu biti, a i nemoraju biti dostupni. Pa nikad nisu tužene novine, nego novinari.
Osim toga takav način bi uvelike utjecao na slobodu govora i izražavanja. A to što sam ja nekom jo mater, pa tako ti i na ulici neko je mater pa šta ćeš i njega ići tužiti?
[quote=“CreatifCode”]Ajde vi meni lijepo odgovorite kako ja mogu biti odgovoran za nešto što ja nisam napisao?[/quote]U osnovi time što je posjetitelj tvoje stranice nešto komentirao, ali ti si taj njegov komentar objavio. Nisi ti dužan objavljivati svakave gluposti koje ljudi pišu po plotovima. Niti imaš ikakvo posebno “pravo” stavljati na Internet stvari koje ti ljudi dostave razno-raznim modelima osobne elektroničke komunikacije (poput komentara na blogu). Pri tome se ne možeš pozivati na zaštitu kao novinar (ili urednik novina), ako tvoja web-stranica nije registrirana kao medij, ako ti nisi nakladnik (ti si naprosto građanin), pa shodno tome onda niti onaj komentator nije novinar.
Jer što bi to značilo - da ja mogu ovdje po forumu tebe klevetati i vrijeđati, samo trebam nekakav anonimni račun. A ti možeš moliti i kumiti moderatore da to uklone, i oni te samo odbiju?
Ali na koncu svatko može smisliti i podignuti nekakvu tužbu protiv tebe - osnovano ili ne. A što će se onda dogoditi stvarno ovisi samo o sudu.
Znači, u praksi će se ovdje manje raditi o odgovornosti, a više o tome da li ti - kao webmaster - želiš proći kroz peripetiju suđenja ili ćeš popustiti već na pravnu prijetnju.
[quote=“CreatifCode”]A to što sam ja nekom jo mater, pa tako ti i na ulici neko je mater pa šta ćeš i njega ići tužiti?[/quote]Ako te netko na cesti opsuje (a ti mu ne uzvratiš istom mjerom) sasvim ga sigurno možeš tužiti i imaš li svjedoka tu ćeš tužbu sigurno i dobiti - tu nema nikakve dvojbe. Tada će ovaj drugi morati platiti prekršajnu kaznu, te se tebi i ispričati za uvredu. Drugo je želiš li, ali ljudi to stvarno čine, tuže druge ljude koji su ih opsovali. Još više to vrijedi kada je uvreda dostupna većem broju osoba.
Kad bi svugdje ljudi morali strahovati što će netko objaviti na njihovim stranicama ne bi nikad postojali google, facebook, youtube, blogspot, ebay, craigslist, da nabrojim samo najveće koji mi padaju na pamet.
U tržišnim ekonomijama država i sud to shvaćaju i ne postavljaju apsurdne zahtjeve koji onemogućavaju poduzetništvo i slobodu.
Međutim mi ne živimo u tržišnoj ekonomiji (ma što ljudi pričali i mislili) pa možeš svašta očekivati. Mada je ovaj državni kapitalizam/feudalizam potrošio sve zalihe i rezerve i morat će i mimo volje političara, naviklih na to da se o svemu odlučuje isključivo u centralnom komitetu, dopustiti tržište.
Naravno vlasnik site-a ne može biti odgovoran za sve što netko objavi na njegovoj stranici, ali preuzima odgovornost ili dio odgovornosti nakon što ga netko upozori na određeni sadržaj na njegovom sajtu, ako ništa ne poduzme.
Nitko ti nemoze nista. Ako ti imas stranicu na kojoj ljudi raspravljaju, tipa forum, komentiranje, postanje bilo sto gdje druge osobe pisu sadrzaj, pa cak i ostavljaju copyrighted materijal. Ti mozes staviti u footer svoje stranice da vlasnik stranice nije odgovoran za sadrzaj na stranici koji korisnici sami postavljaju. Te ako ima kakvih problema neka se obrate na email, pa ostavis kontakt svoj.
Primjer:
http://www.disclose.tv
u footeru.
[quote=“dadaas”]Nitko ti nemoze nista.[/quote]Znači, ako netko na mome blogu u komentarima objavi tvoje pune podatke, sliku i adresu stanovanja, te napiše o tebi da si u njihovoj ulici poznati … ispuni što god bolesno hoćeš … kojem nitko ništa ne može jer imaš jaku političku pozadinu, pri čemu to nema nikakve veze sa samom objavom na blogu (koja je imala za temu moj posljednji izlet na Papuk), ja - kao osoba koja mora svaki komentar odobriti za objavljivanje - nisam nikako suodgovoran?
Ako je to točno, zašto je onda uopće potrebno objavljivati taj “disclaimer” da ja nisam odgovoran? Dakle, da li - i ako da, kako to da jedna rečenica ima moć mene ekskulpirati od kaznene odgovornosti, dok bih njenim ispuštanjem odjednom bio suodgovoran?
Ovo je dosta stara tema, ali je podižem s nekim informacijama koje sam upravo saznao. Na ovo sam naišao malo istražujući motiviran filmom “Vuk s Wall Streeta”:
http://en.wikipedia.org/wiki/Stratton_Oakmont,_Inc._v._Prodigy_Services_Co.
Radi se o dva slučaja pred američkim sudovima. U jednom slučaju sud nije našao ISP-a (CompuServ) odgovornim za sadržaj koji je objavio njihov korisnik, dok je u drugom vlasnika bulletin-boarda (koji bi danas bio ekvivalentan vlasniku foruma) pronašao krivim za sadržaj koji je objavio korisnik.
Razlika u dva slučaja je u tome što u provom slučaju CompuServ nije imao uređivačku kontrolu nad sadržajima svojih korisnika, dok u drugom vlasnik BBS-a jest. Znači, ukoliko se radi o nekoj vrsti posrednika - primjernice hosting kompanije, ISP-a ili sl. koji samo osigurava infrastrukturu (“pristup internetu”), onda je odgovornost za djela korisnika infrastrukutre ograničena. Ako se radi o vrsti urednika, nekoga tko daje moderiranu, uređivanu platformu, onda ovaj ima veću odgovornost.
Nešto više od toga ne bih mogao reći, ali mi se čini da razna odgovornosti ovisi o tome koliko je ovaj koji pruža uslugu sam sebi dodijelio visoku uređivačku ulogu. Da bi smanjio odgovornost, pružatelj bi usluge morao stvarno i dosljedno apstinirati od bilo kakve vrste kontrole. Onog trenutka kada uređivačku kontrolu stvarno počne provoditi, postaje i suuodgovoran za objavljeno.
Naravno, ovdje se radi o zaključku koji izvodim iz dva slučaja pred američkim sudovima. Kod nas praktična situacija može biti drugačija. Posebno treba biti oprezan ako se radi o blogu ili sl. mjestu gdje neki autor objavljuje i dopušta komentare na vlastite tekstove (slučaj “vukovarac.net”), što bi već po definiciji mogao biti uređivani “medij”, te razlikovati to od slučaja foruma ili nekog servisa gdje ne postoji neki posebni razlog ili način da se nekoga a-priori prepozna kao “urednika”.
Eto, samo par centi.
Pitam se zašto bih kao vlasnik stranice, bloga, FB-a i slično bilo kome dozvolio da nekom drugom j*** mater i pri tome svali odgovornost na mene. Ako sam nešto stavio na svoju stranicu očekujem razumne komentare, a ne idiotarije. Samim time nijedan komentar koji mi se ne bi svidio bio bi obrisan.
To nije ograničavanje slobode mišljenja nego sprečavanje zloupotrebe. Ti pojedinci nemaju muda sami nešto napisati već se tako ispucavaju preko tuđih stranica. Nemaju čak ni ideju da naprave copy/paste članka pa ga komentiraju na svojoj stranici, blogu… i skoro sam siguran da su bili jako daleko od nedavno organiziranih prosvjeda.
Prema tome svi oni koji žele nekom psovat mater nek sami napišu mail dotičnoj osobi pa neka njih ganja sud, a ne mene.
Koliko je meni poznato:
Isključivo vlasnik domene je odgovoran za sadržaj interent stranice.
Što je apsolutno logično - jer se jedino domena neosporno veže za pravnu/fizičku osobu.
Dinamički sadržaj može kreirati bilo tko/što, može biti 100% anonimno ljudsko biće ali
može biti i više-manje anoinman komad sofa. Takvim entitetima je (gotovo) nemoguće ući u trag.
I prema tome se replicira jedino moguće, gore navedeno, logčiko riješenje:
Isključivo vlasnik domene može biti odgovoran za sadržaj interent stranice.
Možda se varam (?) - ali samo to mi ima smisla.
Teško da postoji “isključiva” odgovornost, jer bi ona značila da je onda netko drugi zakonom aboliran od odgovornosti za svoja djela. Svatko je odgovoran za ono što čini. Vlasnik stranice koji ima mogućnost urednički intervenirati je odgovoran da to čini, dok je onaj koji piše odgovoran za to što piše. Dakle, vlasnik ne može biti odgovoran zato što je nešto napisano, već zato što nešto nije uklonjeno, odn. ostavljeno je (namjerno, iz nehaja ili slučajno, to ovisi o konkretnoj situaciji). Ali to istovremeno ne znači da i ovaj koji je pisao ne bi bio odgovoran što je išao hotimce to pisati (klevetati, vrijeđati, pa čak i ponavljati takvo postupanje). Druga je stvar je li mu moguće ući u trag, no time nije ništa manje odgovoran.
Dobro, krivu riječ sam upotrijebio.
Ništa nije “isključivo”, naručito kada se zakoni
vežu za internet. To je uvijek sklisko područje.
Zakoni ne mogu obuhvatiti sve moguče situacije stvarnog
života a još manje virtualnog.
Tu je ključna uloga sudaca i onoga što se
opče prihvati kao sudska praksa.
Evo jedan dobar članak, poznatog slučaja.
Autor u zadnja dva odlomka razlaže zaključak,
koji je meni osobno prihvatljiv i logičan.
http://www.infotrend.hr/clanak/2012/2/odgovornost-za-sadrzaj,50,891.html
Izvrstan članak. Radi se očigledno o poznatom slučaju portala Vukovarac.net. Ovaj dio dobro sumira:
Internet, kontrarno općeprihvaćenomu laičkom mišljenju, nije izuzet od pravila koja vrijede u drugim područjima ljudske aktivnosti.
Uvijek se sjetim slučaja kada su SAD-u ljudi po internetu, mislim po Googleovim forumskim grupama, rasklevetali nekog odvjetnika. Koliko se sjećam, ovaj je činio sistematske povrede netiquette - mislim da je spamao? Odgovor “zajednice” je bio žestok. Kada je frajer dignuo tužbu protiv skupine koja ga je tako klevetala, ishodovao je nalog kojim mu je Google morao otkriti identitete tih osoba, što je Google poštovao. Svi su ostali konsternirani, jer su svi bili uvjereni da je internet “virutalan” u svakom pogledu, pa i u pogledu efekata koje može imati, da to što se čini preko interneta nije “stvarni svijet”.
Danas, pošto se sve više našeg “stvarnog života” realizira upravo kroz internet - stjecanje kontakata, obavljanje poslova, i sl. - čini mi se da ta slika interneta kako nekakvog svijeta u kojem nismo stvarni već blijedi.
Ali, čini mi se da u slučaju koji se u članku opisuje, treba uočiti da je predmetni portal bio medij, u smislu Zakona o medijima. Mislim da su ovdje pravila igre nešto drugačija. Naime, biti medij znači baviti se novinarstvom. A novinari imaju stanovita specifična prava koja mi drugi nemamo - oni ne moraju otkrivati svoje izvore informacija, nije im moguće naložiti da ih otkriju. Na zato odgovornost za objavljeno onda u većoj mjeri snose urednici. Koliko shvaćam članak, u ovom slučaju je upravo urednik portala odbio dati infomacije kojima bi se moglo doći do komentatora i namjerno zadržavajući tekst komentara doista ta objava postaje “njegova” u tom smislu odgovornosti.
Da se nije radio o mediju, pretpostavljam da bi sud tada mogao izdati nalog da portal mora otkriti podatke o autoru komentara (IP-adresa i sl.), a taj bi se nalog onda proveo i silom, tj. policijom, ako treba.
Znači, ne želim ovime reći da je vlasnik odgovoran samo ako se radi o mediju, a da inače nije. Ali postoje kvalitativne razlike i moguće je da bi u ovom slučaju cijeli rasplet situacije izgledao drugačije, i u kaznenom djelu i u onom parničnom djelu kada se radi o naknadi štete.