Sad ću reč nešto vjerojatno blesavo, na što će tsereg vjerojatno odgovorit argumentirano da me sasječe u korjenu
Ali…
Prije tjedan dana razgovarao sam sa klijentom u Njemačkoj. Kako surađujemo par mjeseci i kako smo se osobno upoznali (čovjek došao na more sa obitelji) pa smo opušteniji u razgovorima.
I pita me čovjek, otvoreno: "A zašto uopće imaš registriranu firmu u Hrvatskoj, zašto ne otvoriš firmu u Panami ili negdje, pa zašto da plaćaš porez i knjigovođu i ne ostaviš sebi veći profit, jer fizički nemaš nikakvo skladište ili trgovinu, a možeš i radit i od doma, a meni je potpuno svejedno plaćam li račun tvrtki u Hrvatskoj, Indiji ili Panami, bitno mi je samo da dobijem račun kojeg mogu predati svom knjigovođi…"
Nakon toga zbrojao sam si prednosti i mane pravne osobe registrirane u Hr, i registrirane “offshore”.
Sa mog stajališta (i 3 godine rada i iskustva sa tvrtkom koju sam registrirao tu) su sljedeća:
Prednosti za koje znam i koje koristim:
telefoni prijavljeni na tvrtku - business tarifa na T2, razgovor sa mnom i ženom zabadave
osiguranje automobila plaćam na rate (uz potpisanu zadužnicu) što mi dobro dođe jer mi auto ima 110kw pa je osiguranje skuplje
Mane:
porez na dobit na kraju godine plaćam 20% (srećom pa sam uspio u troškove ugurat gotovo sve pa mi je dobit smanjena)
PDV plaćam svaka 3 mjeseca (oko 15.000 - 20.000 kn)
knjigovođa 1.000 kn mjesečno
moram plaćat akontacijske rate za porez na dobit (morat plaćat državi za nešto što još niti ne znam hoću li ostvariti, ali zakon je takav i nema ustupaka)
moram plaćat članstva u udrugama za koje nemam pojma niti da postoje niti gdje su, niti mogu li ih tražiti za ikakvu pomoć, niti ću ikad imat ikakve koristi od njih
stalno strahujem hoće li me odnekud zaskočit neki inspektor i spičit mi kaznu za nešto (recimo za aparate za gašenje požara koje nemam u uredu)
Registracijom i radom preko offshore tvrtke toga nema. Ovisno o jurisdikciji gdje se registrira, fiksni godišnji troškovi su od 150 do 350 eura. Štoviše, uzimanjem Payoneer kartice, u kombinaciji sa PayPalom, Skrill-om i prepaid karticama kod nas, naplata i rad sa novcem su brilijatno jednostavni (to testiram posljednjih mjesec dana, prebacujem novce, naplaćujem poslove preko PayPala i preko računa na prepaid karticama, te plaćam gorivo i stvari trgovinama Payoneer karticama i sve radi izvrsno i bez dodatnih troškova/provizija).
Iskreno, programerima koji rade sa webom zaista ne znam zašto bi bila potrebna registracija pravne osobe u Hr i koje vi vidite prednosti u tome, ali ja se posljednjih mjesec dana lupam po glavi zašto sam to išao radit…
Životno si ionako uplaćujem u Basleru, dva puta sam bio na hitnoj zbog upale uha i platio svaki put pregled - 120 kuna (i nisam morao čekat dva sata kod matičnog doktora za uputnicu i još par sati kod specijaliste), i 70 kuna antibiotik (po receptu sa hitne) u ljekarni, što mi je opet isplativije nego da sam plaćao zdravstveno i bio prijavljen u tvrtki.
Firmu stavljam u likvidaciju početkom idućeg mjeseca čim mi računovođa riješi papire. Nemrem više ni Linića izgurat, jer tko zna što će u 12 mjesecu smislit i kakav novi porez (ili trošarinu, ili povisit neki porez, ili šta već).
Eto, to je moj “point of view” kao osobe koja vodi malu tvrtkicu u Hr (i više neće).
U osnovi sve ti se svodi na to da sada kada smo EU odeš lijepo u Austriju, osnuješ malo poduzeće, budeš “u strahu” prvih 6 mjeseci dok ne pohvataš sve konce i uznice i nakon toga slijedećih 20 godina posluješ na način na koji si naučio. I kao vlasnik male obiteljske firme, ne moraš plaćati porez na dobit. Ja ne znam je li stvarno u, recimo, Austriji to tako zakonodavno stabilno, ali ovdje je definitivno problem što je svatko od nas kriminalac po definiciji – jer u trenutku kada si se rodio sigurno si u nekom prekršaju nečega što ti nitko ne zna reći dok te netko ne oglobi.
I ja ne kažem da ne postoji kompenzacija - koliko sam ja primjetio, ako se vidi da radiš i ne muljaš, nitko te zapravo niti ne dira. Ali je problem što nisi “nedirnut” zato jer te poštivanje zakona čini nedodirljivim, već zato što te netko ne želi dirati. A to je daleko od odnosa između pravne države i njenih građana, a jako blizu odnosa između feudalca i seljaka koji ima lijepu kćer, ali je isto tako i dobar i vrijedan ratar – nikad zapravo ne znaš kada će se sjena gospodarevog k…ca produljiti i do tvoje male kolibice. A dovoljno je da to učini jednom.
S obzirom na definiciju “elektronički obavljenog posla”, u Austriji smjestiš sjedište firme na adresu nekog odvjetnika, kolociraš računalo u Austriji i preko interneta se od doma spajaš i radiš na tom kolociranom računalu. Uz to osiguraš redudanciju, bakckup, dokumente u oblaku.
To mi se čini kao zanimljiv poslovno-pravno-tehnički projekt. Osigurati malim hrvatskim poduzećima koja mogu svoje poslove obavljati udaljenim spajanjem relokaciju u pravno stabilnije države.
Znam da ovo što ću pitati nije baš 100% vezano uz temu ali ipak moram…
Dvoumim se dali za početak poslovanja iznajmiti poslovni prostor što bi znatno opteretilo moj budžet ili krenuti od “doma”.Ovo drugo mi se čini realnije ali onda je oglašavanje na internetu stvar koja se jednostavno mora uraditi.Otišao bi na adwords ali imam 3-4 reference pa mi se to nekako čini malo za takav način oglašavanja.
Na koje mjesto uložiti za početak?Vjerojatno tu među nama ima ljudi koji su prošli ovo što mene čeka…
Poslovni prostor - posebni ured - ostavlja ispravan dojam na stranke. Dakle, pitanje je planiraš li pozivati stranke k sebi ili ćeš uvijek raditi na način da sastanci budu kod klijenata.
Kao kompromis, možeš razmisliti da pronađeš nekoliko manjih firmi poput svoje i da zajednički unajmite neki stan ili drugi prostor, gdje biste mogli imati jednu sobu koju biste uredili s malim konferencijskim stolom i velikim TV-om ili projektorom i zajednički je koristiti za sastanke. U drugoj sobi možete imati radne stolove, tamo ne treba nitko ulaziti. Pogotovo je ovo zgodno ukoliko bi radio od kuće - tada u radnu sobu smjestiš računalo na koje bi imao udaljeni pristup, a u “uredu” se pojaviš samo kada imaš sastanke ili ako baš zaluta neka stranka.
U takvoj organizaciji biste mogli zajednički zaposliti i tajnicu (npr. da vas ima četvero, svaki na dva sata ako je moguće tako malo radno vrijeme), ili vaše tvrtke osnuju zajedničku tvrtku-kćer koja će imati kao djelatnost da svojim firmama-majkama osigurava logističke potrebe - najam poslovnog prostora i usluge tajnice. Ovo potonje je još jednostavnije ako se “pridružiš” nekoj firmi koja prostor i tajnicu već ima, pa samo unajmiš od njih korištenje dvorane za sastanke i evt. usluge tajnice za one koji bi navratili do tebe s ceste (da te pokrije dok ne dođeš).
Koliko je velik otok? Jer ako je tako malen, onda teško da ćeš imati puno klijenata s otoka - a za te što hoćeš, ti te ionako znaju kako svi sve znaju, pa ti neka posebna prezentacija, IMHO, niti ne treba. A nema šanse da će ljudi s kopna hrliti do tebe na otok da imaju sastanke - prije ćeš ti ići k njima.
Uoči, međutim, da ovo “zajedničko” dijeljenje prostora stvarno ne trebaš raditi na otoku, možeš se “smjestiti” i u prvi veći grad. Ionako ti takav ured služi za rijetki petak kada imaš sastanak za koji je prvi dojam bitan.
Tu si u pravu i slažem se s tobom.Svatko svakoga zna i zna se tko šta radi ali to povlači ono drugo pitanje koje sam bio postavio.Gdje se za početak reklamirati da bi svoje poslovanje proširio van?
S ovime nemam iskustva, ali znam da ćeš dojam biti odličan. Kakav će biti odziv, ne znam.
Sastavi brošuru, poslovnu prezentaciju svog poduzeća. Jedna stranica ili pola stranice o tebi i tvoj životopis i iskustvo, jedna stranica o tvojoj ponudi (argumentirano koja znanja/kvalitete nudiš), možeš spomenuti red veličine cijena, ako želiš. Efektan i lijepi dizajn. Kvalitetni tisak - ako će to biti brošura formata A5, napravljena od jedne na pola preklopljene A4 stranice, onda 170 ili 250 gramski papir, plastificiran. Otisneš u 5000 komada (to će te doći par sto kuna više nego 1000 komada). I onda nađi neki direktorij poduzeća u okolnim gradovima, kreni istraživati (preko interneta, ne telefonom nazivati!) tko nema web-stranice i šalji poštom brošuru kao ponudu, iz prateće standardno pismo (obraćaš se izravno vlasniku/direktoru, navodiš kako si saznao, ljubazno mu stavljaš svoje usluge na raspolaganje).
Uoči da je ovdje bitno da iskreno i točno navedeš stvari o sebi - ako tek započinješ, neka se to i vidi. Samo sroči tekst da bude opimističan, energičan, voljan, da si ovdje da se u potpunosti staviš na raspolaganje i na uslugu. A izgled i oprema brošure, te način obraćanja je ono što će ljudi odmah prepoznati, po ćemu će odmah vidjeti profesionalnost. Zato je taj dizajn i tisak ključan.
Kada primim e-mail od nekoga, to meni znači da sam nekome samo upis na listi njegovog kompjutora. E-mailovi završavaju u spamu, budu namjerno stavljeni u spam ili u najboljem slučaju nakon par dana završe negdje na dnu popisa i izvan vida i sjećanja. Osobno, nisam siguran u e-mail. Ako baš, onda radije faks, makar je i faks trošak za onoga tko prima. Pismo, s druge strane, završi ipak neko vrijeme na stolu ili bude negdje spremljeno. Ništa to nije garancija bilo čega, ali ne znam…
