Podijelite uspjeh, motivirajte druge :)

Vjerovatno nemaju vremena za ovaj forum :smiley:

Sve pohvale @Zdenga :smile:

2 Likeova

ja sam uvijek zelio da mogu pojest sve što mi se jede… nikad ja nisam bio gladan niti siromašan, ali ne kupim sladoled king no neki jeftiniji, ne uzmem troslojni tolet papir no dvoslojni, kupim dezedorans na u radnji đe jeftiniji za marku… uvijek sam volio pistaće skupi jebo im ja mater i tek ponekad svakih mjesec dva uzmem vrećicu dvije… došlo je dotle da sve te zajebancije mogu priuštit, jes šta oću, brisat dupe ščim oću. ženi kupit obe torbe kad se dvoumi i prskat se skupim parfemom, nosit skup sat iako nikad nisam volio satove, častit kad se pije bez razmišljanja i računanja…

4 Likeova

Samo se ti nama ispričaj…kažu, poslije bude lakše :relaxed: Možda nekoga i ovo motivira i motiviše.
No, ja sam ovom temom htjela da podijelimo male i velike uspjehe u radu…ali, dobro :grinning:

šta znam, meni je uspjeh kad ne moraš štedit jebenu marku, ni deset, ni pedeset, kad ne moraš pit pivo dva sata iako je proključalo od toplote i brisat dupe tolet papirom kroz koji prolijeću prsti… ođe sam na forumu, ovim se bavim, dal je cpa, cpc, popunjavam ankete ili bilo šta drugo je nebitno. ko god je ođe duže ili češće zna da radim i adsens i adult sajtove. ako je nekom potreban skrinšot za motivaciju onda ■■■■■ li ga, mada i mene je ranije znalo napaliti kada vidim skrinšot bugijeve zarade

meni je veća motivacija što je ovaj momak iznad napisao da babi može poslat pedeset eura no što je rekao da zarađuje preko fb stranica. svako drugačije razmišlja, zamišlja i rezonuje tako da ako treba skrinšotova i objašnjenja kako se do tih para došlo reci pa da kačim :slight_smile:

4 Likeova

Hehe, ne treba, dobro je… ima neki skrinšot u avataru :smile:

Šta ću paša moram pomoci i sestrama a i babi jbg tesko je danas zivjeti sa 300KM-150€ penzije …

Slazem se sa izjavom da je uspjeh kad se ne moras trest i gledat jel tura pica 100 ili 200 kn, i dal ces jest cevape ili skampe.

Uspjeh je potpuno induvidualna i subjektivna stvar.
Što sam stariji sve se više odmičem od materijalističkog, potrošačkog
mentaliteta a sve više više njegujem “untarnje”, emotivne, psihičke i duhovne vrijednosti.

U tom kontekstu se osjećam uspješnom i izgrađenom osobom.

Za osnovne životne potrebe je uvijek bilo - i uvijek će biti.
Majka priroda je dala sve šta treba i vše od toga.

Jebeš život koji prolazi u strahu, ogorčenju…
Udri brigu na veselje.

Danas je, nažalost, obožavanje statusnih simbola postala
svojevrsna globalna religija koja udaljava čovjeka od
njegove iskonske prirode, od svih onih naizgled malih stvari,
koje nas ispunjuju, koje nas čine sretnim a dostupne su u svakom
trenutku - potpuno besplatno.

I da, brijem na Zen :sunny:

5 Likeova

Tesko je ne bit u strahu i ogorcenju kad nemas novaca za osnovne zivotne potrebe. Ja sad mogu komotno brijat na zen, jer me za novce bas briga,posto ih imam.

1 Like

Lijepo je dotaći i tu drugu dimenziju, kada se, umjesto prema svijetu, okreneš prema sebi, jer unutar tebe se odvija cijeli svijet. Možeš istražiti sve te egzotične discipline, yogu, budizam, sufizam i ine izme, ali teško da ćeš se zaustaviti na tome. Ljudsko biće teži ekspanziji u svakom pogledu, kad jednu disciplinu iskonzumiraš privući ćete nešto drugo i tako redom… čovjekov ultimativni cilj je valjda doživjeti prosvjetljenje (mokša, oslobodjenje) a njega dožive samo rijetki… mnogi čak i nehotice, ne tragajući i ne baveći se nijednom metodom vjerovanja ili samoistraživanja.

Mislim da je za kompletan život potrebna ravnoteža fizičkog/materijalnog i duhovnog/metafizičkog, nijedno ne bi trebalo biti dominantno.

Svi smo ovdje iz razloga što se bavimo, neko manje, neko više, webom i zaradom novca na istom, rijetki su entuzijasti koji samo iz hobija naprave čudo, ali na kraju, većina ipak, poželi da ga unovči.

Slažem se da je uspjeh potpuno subjektivan, ali ako ćemo pošteno, kad čovjek prevazidje egzistencijalna pitanja, onda za njega možda i ne postoji riječ uspjeh, jer sve je u životu podjednako vrijedno, i dobro i loše, i uspjeh i neuspjeh, ne poredi se sa drugima, ne teži ničemu posebno, samo meditira i osjeća se kao… drvo :)… dostojanstven i ispunjen, uspravan podnosi smjenu godišnjih doba i sve uticaje okoline. :slight_smile:

2 Likeova

Postoji, baš je u tome stvar, što se uspjeh (opči, generani pojam) poistovjećuje sa stjecanjem materijalnog.
Dakle, tko je nagmilao sve i svašta u svoje privatno vlasništvo - taj je “uspio”. To je jako skučeno mejrilo
vrijednosti i navedenog opčeg pojma, odnosno riječi “uspjeh”.

1 Like

malo ste osli OT al kad je vec prica o uspjehu nudim specijalne personalizirane i aktivirane KRISTALE za uspjeh;)

2 Likeova

Ja htjedoh i to napisat da je bilo dana kad sam danima jeo parizer, a bio srećniji no nekad kad guzicu mažem parfemom.

A zen, filozofiranje i ostale zajebancije nikad nećete naći kod ljudi što npr oru po cijeli dan već kod obezbjeđenih ljudi koji imaju viška vremena, moj đed je bio srećan kad ga tog dana ne izlupaju na golom otoku, više no ja kad dobijem dobro pušenje. Što manje imaš manje ti za sreću treba, a kad imaš odeš u zen, razmišljaš o smislu života i ostale pizde materine. Palamuđenje o zenu i nematerijalnom mi dođe ko da starogrčki filozof sere robovima o tome da nije sve u slobodi. Važi, nije.

1 Like

Ok, pošto je, kao što rekosmo, subjektivan, onda postoje i subjektivne definicije uspjeha. On je usko vezan za želju, pa kad ostvariš želju, za tebe je to uspjeh. Onda dodje druga želja… :slight_smile: Medjutim, koliko se ja razumijem u istočnjačke filozofije, nije li, upravo, želja ta koje se trebamo riješiti, jer da nije nje, ne bi bilo ni patnje? Rješavanje želja i oslobadjanje od ega u cilju spoznaje onog što je izvan tjelesnog, odricanje, predaja, odlazak u pećinu, manastir, meditacije…?

Jes’, ošli smo skroz u alternativu :smiley:

Ne bih ja tu ništa osudjivala, i ljudi koji oru cijeli dan imaju svoju filozofiju, čini mi se koliko god ljudi ima, svak’ ima svoju neku filozofiju, a u traganju nema ništa loše. Medjutim, čini se da se sve svodi na isto, i oni koji tragaju i oni koji ne tragaju, su na istom mjestu. (Kažu, nema puta do istine.) Razlika je samo u iskustvima… valjda.

Nebi se baš složio…imati “nešto” ujedno često znači i imati ograničenje.
Kad čovjek nema baš ništa, onda je njegova svaka odluka skroz oslobođena straha od gubitka ičega…

Radi te spoznaje neki namjerno pristupaju hare krishni, gdje se oslobađaju bilo kakvog “imanja” …i uživaju u tome da je dovoljno pjevati plesati i od toga dobiti koju kunu za kruh. U tom stanju tijelo je oslobođeno svih strahova gubitka nečega…i onda bez ikakvog ograničenja donosi nove odluke. Tako donesene odluke koje su donesene mirnog i otvorenog uma, vrlo su često i dobitne… A tehnički gledano, ne možeš niti donesti krivu odluku…jer ništa ne riskiraš da izgubiš! :slight_smile:

I što se dešava…jedna jednostavna odluka ti npr. osigura krov nad glavom… i onda nakon što si dobio krov nad glavom kod sljedeće odluke se tijelo propitkuje: “Da li ću ja izgubiti ovaj krov nad glavom ako napravim to i to…”

To je naravno samo ilustracija kako se mi vežemo uz stvari i tako ograničavamo. Naravno, nije loše imati…ali jbg, dok ne savladamo “znati” nešto imati…to nas sputava u daljnjem vlastitom razvoju.

1 Like

Tema je: Podijelite uspjeh,motivirajte druge, a ne: Izlozite svoje teorije o istocnjackim filozofijama,sebstvu,egu,zelji, itd.

4 Likeova

Evo i mog uspjeha, koji me maloprije “dotakao”.

Tamo sredinom 2012 sam započeo sa kolegom raditi na projektu populariziranja carpoolinga u Hrvatskoj. U tu svrhu je nastao Oglasnik Prijevoza, no radimo svašta u svrhu populariziranja osim osmišljavanja novih softwareskih rješenja.
Vrijeme leti, završava već 2015-ta godina, a mi još nismo monitezirali niti jednu jedinu kunu iz našeg truda :). Štoviše, do sad smo uložili oko 30 000kn, ali još puno više vrijednosti u obliku neprestanog rada i truda.

Da stvar bude zanimljivija, ja inače nisam vozač i tek sad sam prvi put “pokušao” napuniti auto i podijeliti troškove puta na relaciji Zg-Osijek…last destination Pannonian Challange…
Kako je genijalan osjećaj da sam napunio auto u roku 15 minuta iako vozim starom cestom…iako krećem u 7 ujutro što je netipično za petak gdje većina putuje nakon posla.

Ovo je baš satisifikacija, meni pravo zadovoljstvo osjetiti na vlastitoj koži da nešto dobro funkcionira …iako sve to otpozadi promatram kao nekakvu matematiku i brojke :slight_smile:
Monitezacija će biti samo dodatni šlag na sve…nema žurbe, vjerujem da će doći.
U duhu zena, ja znam da je sreća pustolovina…a ne konačna destinacija. Kud sreće da uspjesi dolaze polako jedan po jedan…a ne da se odmah desilo sve :slight_smile:

3 Likeova

Ovaj forum je super, jer se svašta nešto nauči. Eto, ja tek sad saznah za carpooling! (nije me sramota :slight_smile: ) Mislim da vam je super ideja, proguglala sam i našla stranicu. Thumbs up!

1 Like

Nije ideja naša …to je stari koncept koji je mentalitet naroda malo više prihvatio u nekim drugim zemljama. Recimo Njemačka je još prije interneta imala urede koji su spajali vozače i putnike. …sam zakon se pobrinuo da postoje i parking mjesta i prometne trake samo za carpoolere.

No internet otvara nove horizonte…a ni tu opet naravno nismo idejno prvi :). No u nekim rješenjima svakako jesmo prvi (čak na svjetskoj razini), no to još treba izaći na vidjelo.
U nekima stvarima smo puno aljkaviji nego drugi (dizajn recimo) …i to će doći na svoje nadam se, jer radi se jako puno na pravom kvalitetnom dizajnu i poboljšanom user experiencu…te novim značajkama koje smo primjetili ovih godina da će jako dobro služiti ljudima.

No jedan od ključeva koje smo mi primjetili i tu se dobro strateški pozicionirali…je da taj mentalitet iz Njemačke nama stiže spontatno i gnjezdi se putem facebook grupa putem kojih ljudi uspješno dijele prijevoz. To zapravo jako dobro funkcionira, ali neće moći rasti u beskonačnost. No dok raste, mi to potičemo…širimo i grupe cvjetaju. Integrirali smo rad našeg servisa da radi paralelno s tim grupama…i za sad je to dobitna kombinacija. Kad servis postane ljudima praktičniji jednostavniji od fb grupa, očekujemo spontano preseljenje ljudi ka servisu i napuštanje grupa. A za postići to…treba raditi na servisu i ne odustajati… :slight_smile:

Svak ima svoje, ali ja osobno se ne bi mogao zadovoljiti sa nekim takvim stvarima. Ja ovo smatram kao biznis, znači jeli isplativo ili nije, ako nije gasim to i tržim dalje nešto što je.

Svaka čast na ustrajnosti, ali moj savjet je da probaš nešto novo, ako ste toliko truda i novaca uložili a ne ide 3 godine, to je na internetu ogromno razdoblje i vjerojatno je da nikada neće ni biti zarade od toga. Bolje da pokušate nešto profitabilnije kada imate toliko volje, možda da ste pogodili nišu sa toliko truda bi dana bili bogati.