Uh. Zašto ne nađeš na imenik.t-com.hr bilo kojeg poreznog savjetnika ili knjigovođu i jednostavno ne pitaš? Odn. na stranicama PU vidi kontakt-telefon poreznog savjetnika u svojoj podružnici porezne uprave?
Meni se čini da je država u kojoj se nalazi podružnica banke u kojoj je otvoren jedan od računa kroz koje ti transferiraš svoj novac (pa bio to i račun na koji ti uplaćuje tvoj klijent) posve irelevantna stvar ovdje. Bitno je samo u kojoj državi porez plaća onaj koji ti plaća tvoje prihode.
U slučaju SAD-a, mislim da si dužan platiti porez u obje države.
http://www.webmajstori.net/forum/32053-tax-treaty-usa-cro
Evo kakvo je moje razumjevanje tog pitanja, pomoglo ti ono ili odmoglo:
Po Zakonu o porezu na dohodak, rezident koji dohodak od nesamostalnog rada ostvaruje izravno u inozemstvu mora podnositi godišnju poreznu prijavu (čl. 39. st. 2. odn. čl. 40. st. 1. tč. 1.) i mora sam redovito obračunavati i uplaćivati predujmove hrvatskog poreza na dohodak (čl. 45. st. 8.; to znači svaki mjesec - isto ono što ovdje čini poslodavac, po istim stopama). Takav se porezni obveznik mora i prijaviti u Poreznu upravu (čl. 62).
Porez na dohodak od nesamostalnog rada plaćen u inozemstvu se može na propisani način uračunati u tuzemni porez na dohodak, ukoliko taj porez odgovara tuzemnom porezu na dohodak (čl. 37. st. 4.). Taj način uračunavanja propisuje ministar financija (čl. 64. st. 1. tč. 13.). Ministar financija to propisuje Pravilnikom o porezu na dohodak, koji u čl. 82. navodi da se način uračunavanja provodi sukladno ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (i drugim sporazumima ako postoje), a ako takvih sporazuma nema, onda se on obračunava kroz godišnju poreznu prijavu (uz dokaz u obliku potvrde iz inozemstva) na način opisan u čl. 82.
Znači, porezni obveznik koji prima plaću u, recimo, Švicarskoj s kojom postoji sporazum o izbjegavanju dvostruog oporezivanja mora u svakom slučaju uplaćivati akontacije u Hrvatskoj po našem uobičajenom obračunu, ali pri tome u kalkulaciji koju radi, porez koji je platio u Švicarskoj obračunava kao osobni odbitak (pa su mu zbog toga akontacije manje, ali onoliko koliko proizlazi iz tako umanjene osnovice).
S druge strane, porezni obveznik koji prima plaću u državi gdje takvog sporazuma nema, mora uplaćivati cjelokupnu akontaciju svaki mjesec, a na kraju godine kroz poreznu prijavu i priloženu potvrdu inozemnog poreznog tijela ostvaruje povrat (manje-više) onog iznosa koji je uplatio u toj stranoj državi, međutim samo do maksimuma koji se odredi računom opisanim u čl. 82. Pravilnika (račun može igrati značajniju ulogu ako osoba ima više izvora prihoda) i samo ako u toj državi uopće postoji porez koji bi naša PU smatrala ekvivalentnim našem porezu na dohodak. Koliko sam ja shvatio, u SAD-u takvo što ne postoji, pa ispada da ti nesretnici moraju platiti dva poreza na puna primanja (kolokvijalno govoreći, pretpostavljam da u slučaju da druga država nema poreza na “dohodak” treba uopće treba definirati što se onda prijavljuje kao “dohodak” kod nas - kako ne bi ispalo da su ukupni porezi veći od primanja).
[Inače, Zakon o porezu na dohodak (čl. 36. st. 12.) omogućuje da se novac uplaćen u humanitarne svrhe odbije od osnovice poreza na dohodak do visine od 2 % primitaka.]
Literatura:
Porezni savjetnik ili knjigovođa bi ti mogao pokazati točno i da li bi ti i koliko bilo isplativije da, recimo, osnuješ d.o.o. ili j.d.o.o. ili obrt i ispostavljaš račune kao poduzeće umjesto da ti se plaća honorar (dakle osobni prihod).