Evo kako obećah dijelim malo iskustva vezanog za naslovnu temu. Pred 4 godine, nakon dvije godine rada na nekim većim portalima kao suradnik pokrenuo sam vlastiti portal opće tematike, news portal, svojevrsni dnevnik vijesti u manjoj lokalnoj zajednici iz koje sam rodom.
Opći podaci:
- Grad od 10k stanovnika
- Okolica gravitira prema 20k
- Čitanost danas 1500 uniq dnevno
- Mjesečno 30k uniq
- Najveća čitanost 30k uniq u jednom danu
- FB page od cca 3000+ ljudi
- Ukupno uloženo 500 kuna (u temu, server i domenu)
- Prihodi:
- Godina – 0,
- Godina – 2000,
- Godina – 5000,
- Godina 10000 (cijene prosjek u kunama mjesečno)
7, 8 mjeseci pripreme uz tajnoviti FB page. Nitko nije znao što se točno događa. Konkurencije prave nije bilo, tj bila je toliko neozbiljna i ofrlje napravljena da je malo živnula nakon što smo krenuli, pa se ugasila od očaja nakon mjesec dva. Uz digitalnu konkurenciju ugasila su se i oba tiskana medija (mjesečnik i tjednik) na našem malom području, jer više nisu imali smisla.
Uglavnom krenulo je iz moje glave i moje sobe. Nakon dva mjeseca postalo preveliko. Bilo nas je troje tada. Nakon 6 mjeseci šestero. Niti kune prihoda. Nas dvoje cijeli dan na nogama, ostali 4vero dopisno i po potrebi. Fotkalo se, snimalo, pratile presice, šumske lige, kotlićijade i ostale pi*ke materine da čovjek ne povjeruje što sve ne. Tih prvih godinu dana se ni ne sječam, negdje u magli. Prihoda ništa, troška stalno.
Bit cijele priče je zadobiti povjerenje ljudi. Balansirati između političkih opcija. Ostati neovisan, što bi zapravo značilo nepristran koliko je moguće. Zavisnost o nekome se pojavljuje s vremene na vrijeme i treba vremena da ljudi vide da niste niti lijevi niti desni, jer često zavisite o jednima i drugima. Daklem, zadobiti povjerenje ljudi.
Ne umišljajte si da ste face urednici gradskog medija. Biti ćete nakon par godina. Možda. U početku ste onaj mali što slika i stavlja slike na facebook. Ima i neki portal. Pa makar imali 30tak godina, iskustvo, fakultet… U početku ste onaj mali. I gutate ■■■■■. I tko izdrži prve dvije godine (sa pripremom i preko godinu dana objava bez previh prihoda) taj onda priča
Savjeti:
-
Manite se senzacionalizma. To diže čitanost da. Ali vam ona ne treba u početku. Ovdje govorimo o portalu koji se bazira na lokalnoj jedinici, bilo manji grad, općina ili kvart. U početku vam ne treba velika čitanost. Trebaju vam točni podaci koliko ljudi je zaista zainteresirano za određeno područje. Pratite statistiku i sve množitze sa 3. Ako 100 ljudi pročita članak, 300 ih zna što u njemu piše. Usmena predaja u manjem mjestu je za vas zakon. Ne treba vam velika čitanost za veliki utjecaj, a utjecaj stječete povjerenjem. Povjerenje činjenicama. Okanite se crne kronike, posebno izvještaja o nesrećama prije policijskog priopćenja. Pretpostavka je majka zajeba i zamislite sebe na mjestu unesrećenog i lešinare s fotoaparatom oko vas kako rasvjetljuju slučaj. Jedna vaša pogreška ruši kredibilitet i povjerenje. U početku ljudima bude čudno što svi veći mediji oko vas pišu o nekoj nesreći, ali ako objavljujete isključivo priopćenje MUP-a s vremenom se ljudi naviknu da će kod vas uvijek pročitati samo činjeničnu istinu. Manja čitanost, ali veće povjerenje i kredibilitet. Manje čitatelja danas, više para sutra.
-
Ne tražite suradnike koje ne možete platiti. Pogotovo ne na način da ćete platiti kada para bude. Tražite suradnike koje nećete platiti jer nemate. Kada bude ih platite. U početku radite sa kompenzacijama. Večere, ulaznice, akreditacije. Registrirajte medij u Agenciji, djelujte službeno, budite službeni i puno vrata vam se otvara. Postavite oglase za pivo, večeru ili uslugu. Ne za 20, 50 ili 100 kuna. Jednom uzmite 100 kuna i zauvijek ste sitni điber. Nažalost je tako. Više vas se cijeni ako imate skuplji oglasni prostor, nego jeftini. Zato i tražite suradnike koji će imati nekakvu korist od vas. Sportske djelatnike iz manjih sportova koji će vam sami slati rezultate sa utakmica. Pogotovo gostujućih. Oni sretni jer su online. A vi sretni jer je to cijela momčad plus prijatelji i obitelj čitatelja. Više vam vrijedi članak o juniorkama odbojkaškog kluba, nego o karikiram Goranu Ivaniševiću koji je iz vašeg mjesta. O njemu se piše svugdje. Treba vam naglasak na manje sportove, momčadske sportove pogotovo.
-
Kultura. Jako mala čitanost, ali jako veliki ugled. Nikako ne zanemariti. Članak o otvorenju izložbe će pročitati 30 ljudi. A članak o nastupu Thompsona 10 tisuća. Logično je izbaciti 10 članaka o Thompsonu i malo zanemariti kulturu te dane. Jer eto čitanosti. Poprilično pogrešno. Poticaj kulturi i umjetnosti se pamti. Često marginalizirana traži put do čitatelja. I ako samoj kulturi otvorite vrata vratiti će vam se desetorostruko. Članak o Thomsponu vam je donio 1.3 dolara na adsensu. Jebenooo. Članak o povijesnoj izložbi pročitalo 20 ljudi. Ako. Šteta vremena provedenog na terenu, fotkanja, izvješća. Možda. A možda vam i serija takvih članaka donese nagradu za medij koji promiče kulturu i umjetnost, poticaj ministarstva kulture (jednokratni), nagradu za transparentnost, nekoliko putovanja po europi i sve moguće izlete sa umjetnicima, kulturnjacima, znanstvenicima, putovanja na kongrese i na kraju manje ali stabilne prihode (parsto kuna mjesečno) od svake institucije – muzej, galerija, knjižnica… Da… ako nabijete članaka o Thompsonu dobite ćete 10 ulaznica za frendove, slikat se u Vip zoni, bit čitani u peteroznamenkastim brojkama od Ljubuškog do Toronta taj dan i zaraditi 5.43 dolara od Adsensa. Zajebite to. To nije vaša publika. Samo vam remeti potreban mir u analitici. Vaših je onih 50 ljudi oko jednog kluba, 30 ljudi oko galerije, 40 oko muzeja. Gradite priču i povjerenje.
-
„Natjerajte“ institucije da rade za vas. Ovo otprilike nakon godinu dana. Možda i prije. Kada svi vide da ste tu. Da radite. Sjednite za stol sa ljudima i objasnite im da imju korist od vas, da vas trebaju. Dobijati ćete gotova priopćenja. Jer njima je u interesu da se nešto pročuje. I dobijate jedinstvene tekstove iz muzeja, galerije, turističke zajednice, gradske uprave od glasnogovornice, političkih stranaka, mupa, udruga. Jer svima date do znaja da toliko radite, da ako netko želi da bude brzo i aktualno mora uložiti malo truda u to. Na to svi pristaju, to svima treba. Samo u ove pregovore pametno i taktično. Niste jadnik koji to ne stigne jer nemate para za jebenog fotografa i kolumnista, nego sada već urednik malog medija koji raste i postaje utjecajan. Medija koji više treba drugima nego oni vama. I evo nakon godinu, godinu i pol imate hrpu servisnih i obavijesnih članaka jedinstvenog sadržaja potpuno besplatno. Nekima od njih otvorite i ulaz na portal pa ne morate i kopipejstati tekst. A oni će se osjaćati važni jer su stekli vaše povjerenje. Povjerenje, povjerenje i povjerenje. Uzajamno povjerenje. Samo to je bitno.
-
Pijte kave sa gradonačelnikom i šefom oporbe. Da vas svi vide. Vi niste Matija Babić. Vi ste Mladi Jazavac i niste lokalna faca koje se svi plaše. Satrat će vas u sekundi. Na prijave i sudske tužbe se naviknite. Ali to je u 90 posto slučajeva samo pritisak. Sve povučeno prije suđenja u našem slučaju. Za 70% niti ne znam tko je to bio. Pripćenja političkih članaka prenosti u cijelosti – sa tom rečenicom na početku svakog teksta. Tada ne napadate vi. Nek se oni kolju. Za kritiku si ostavite kolumne. To ljudi vole, tu imate ležerniji stil. I sranja rješavate sa glavešinama uz gemišt, ne na sudu. Jer jebatepas pa to je bila kolumna. A rečeno je sve što je trebalo bit rečeno. Samo u rukavicama. Budite pametni i ne prodajte se za sitne pare.
-
Prihodi. Najteži dio. U početku kao što je već rečeno, koristite kompenzaciju. To će upaliti sigurno. Najteži dio je preći sa kompenzacije na keš. Kompenzacije rastu s vremenom i ponekad bi dobili više kompenzacije nego keša, ali građevinski materijal ili pvc prozor ne možete pojesti. Iz iskustva našeg, a i još nekih urednika manjih medija, koji su do oglasnog proisotra došli bez političke direktive ili subvencija, mogu reći da vam je potreban samo jedan oglašivać koji će prvi platiti veću svotu. I to onaj koji zapravo i ne treba toliko oglas koliko će poduprijeti vas. Tada se vrata otvaraju. Tada dogovarajte stvari dugoročno. Stavite veću cifru i spuštajte cijenu za više mjeseci. Praksa pokazuje da onaj tko želi platiti oglas, platiti će ga i 500 i 1000 i 1500. Onaj tko nema niti neće. Ako vam se nudi 100, 200, 300 rađe uzmite kompenzaciju za istu ili veću svotu. Pregrmite i prugtajte ■■■■■. Jer kad jednog dana steknete reputaciju i ugled, a ponajviše povjerenje doći će i novac.
-
Naši planovi za dalje. Upravo smo rasturili cijeli portal. Dižemo do božića novu verziju i prelazimo na hr domenu. Zasebno ide i sportski portal na koji će moći ulaziti (pisati) svi zaposlenici klubova (oni oduševljeni, a i mi). Nabavili smo opremu za live streaming, nove slr-ce, laptope i tablete. Dobili besplatno Canon eos 760d vrijedam 8000 kuna od Canona. Dogovor da će na svakoj fotku naredne dvije godine dolje u kutu pisati powered by Cannon Eos 760d. Predstavili se kao ugledni internetski dnevnik našeg područja i mi ponudili suradnju njima. Nismo tražili od njih fotić, nego ponudili suradnju. Dogovoreni su prihodi 10k kuna mjesečno. Ovo vam možda djeluje puno ali razmislite koliko je zaista kad uđe u firmu. Firma je nakladnik od prvog dana. Plan je kroz dvije godine (pregovori su u tijeku i idu na dobro) uz subvenciju gradskje vlasti i prihode od oglašavanja doći do 20-25 tisuća kuna mjesečno. Tada se zapošljava jedna osoba za stalno, tri honorarca i ja se povlačim na hladni pogon i druge projekte sa 5000 kuna u đepu svaki mjesec. Lijepo zvuči? Da… Ako ste voljni i željni 4 godine gutati ■■■■■, raditi u fušu koliko stignete jer ovo je full time job 24/7/365, žicati mater 20 kuna jer morate na kavu sa gradonačelnikom (uvijek oni plaćaju, ali morate imat) jer nešto nije sjelo. Da je gadno je. Da je lijepo, isto je. Iskustvo za cijeli život. Predivno iskustvo i da se sutra sve ugasi, ne bi mi bilo žao ni sekunde.
NAPOMENA: link od portala neću davati ni u temu niti u porukama. Kao što sam napisao već. Gore su imena ljudi, podaci firme i zadržavam pravo na anonimnost, a pošto ništa ne nudim niti tražim ovdje, molim vas da to poštujete.
Također nisam zainteresiran za razmjenu linkova, gostujuće članke itd. Možda čudno zvuči, ali ne treba nam to. Vodimo naš mali portalčić uživo na terenu. Pisana riječ u elektronskom obliku je samo naš backup. Mi psotojimo i mimo njega i doveli smo priču do toga da mi jesmo to. Ljudi nas vide i osjete. I danas cijene. Nismo više oni mali sa fotićem. Danas imamo svoja imena.
Ali i danas se u starim trenerkama valjamo po žbunju da bi uhvatili super fotku sa vatrogasne vježbe. To neće nikad nestati niti prestati jer to je bit. Nije bit niti uredništvo, niti tekst. Već doticaj s ljudima, osjećaj da su oni važni. Tada i vi postajete važni. I tada ljudi više ne plaćaju vašu uslugu. Ne samo uslugu. Plaćaju da bi bili važni. Morate doći do situacije da je oglasni prostor koji nudite prestiž, a ne potreba. Tada ste na konju. A to možete samo na terenu, ne u uredu.
— sad sam se raspisao isusati… neću čitat što sve piše sad tu, možda i nepovezano :D, ali ću rado odgovoriti na sva vaša pitanja i također pisati nadopune kad mi nešto padne na pamet.
PS. od sljedeće godine ćemo imati i guzica i sisa na portalu. Lokalnih naravno. To je jbno traženo. Naprosto sve razine društva to žele, do te mjere da je od 800 ljudi u anketi 90% bilo za to da uvedemo malo guzica i sisa. I nude nam se djevojke lokalne za snimanja. Tako da eto ne morate s tim kretati, možda i bolje ne, ali svakako razmišljajte o tome. Ne žutilu, ali svakako fotkama curica, subotnje špice i to. Ljudi se vole gledati online.